Vlasnik Sunce Koncerna s majicom Hajduka snimljen je u okolici rodnog Livna iz kojeg je, kako kaže, 1962. s ocem prvi put otišao u Split na utakmicu HajdukaPoduzetnik Jako Andabak, jedan od najvećih hrvatskih hotelijera i vlasnik Sunce Koncerna, ne prestaje iznenađivati neobičnim poslovnim potezima. Nakon što je s grčkom investicijskom tvrtkom Marfin Investment Group uspio sklopiti takav ugovor da u njegov Sunce Koncern uloži 90 milijuna eura i pritom postane tek manjinski vlasnik tvrtke te nakon što je najavio da će se početi baviti poljoprivredom i proizvoditi ekološku hranu, prošlog je tjedna, uloživši 10 milijuna kuna, postao dioničar i vlasnik 4 posto Hajduka. Iako su se do prošlog tjedna - kada se ozbiljno približio rok za zatvaranje četvrtog kruga za upisivanje dionica - na poziv o kupnji dionica tog zaduženog kluba tek rijetki odazvali, Jako Andabak je to učinio prvi. Nakon njega istu je svotu uplatila i zagrebačka tvrtka Dalekovod, a s iznosima od 5 milijuna kuna u kupnju dionica Hajduka uključile su se i tvrtke Brodomerkur, Zagreb Montaža, Kerum, Jolly JBS, Studenac, Konstruktor, Tommy, Tankerska plovidba i Agrokor.

Uz Andabaka, jedini poduzetnik koji je dionice kupio osobno a ne u ime tvrtke je Ivan Rimac iz Livna. On je, uloživši 11 milijuna kuna, postao najveći pojedinačni dioničar Hajduka, a njegovom je uplatom završena pretvorba Hajduka u dioničko društvo - i to sa 50 milijun kuna plusa. Iako kupovinu Hajdukovih dionica mnogi smatraju vrlo riskantnom investicijom, što je potvrdio i Željko Kerum rekavši da bi "financijeri to nazvali bacanjem novca", Jako Andabak prilično je optimističan. Dosad se, kaže, pokazalo da je svaki put svoja ulaganja dobro procijenio: od toga kad je kao inženjer elektrotehnike zaposlen u Končaru počeo prodavati životna osiguranja za austrijsku tvrtku Wiener Städtische, što ga je potaknulo da osnuje tvrtku Helios osiguranje, a kasnije i Sunce osiguranje, pa do toga da 2004. osiguravajući sustav Sunce proda koncernu Agram za 220 milijuna kuna i potpuno se posveti hotelijerstvu i svom lancu od 14 hotela BlueSun.

NACIONAL: Dionice Hajduka neko su vrijeme bile ponuđene građanima i tvrtkama. Zbog čega ste se baš sad odlučili za kupnju?
  - Nije da i prije nisam razmišljao o tome, ali je presudan bio nedavni nedjeljni ručak. Neki su primijetili da sam o tome razmišljao još prije nekoliko mjeseci, tako da se ta tema ponovo pokrenula i odlučio sam ići u tom smjeru. Imao sam za to mnogo razloga: neki su emotivni, jer sam se na neki način htio odužiti pokojnom ocu i bratu koji su bili hajdukovci. Neki su poslovni, jer su većina mojih djelatnika u hotelima hajdukovci. No isto tako vjerujem da će se to ulaganje s vremenom isplatiti. Probao sam raditi analize i nisam došao do računice za koliko bi mi se godina uloženo moglo isplatiti, ali jednostavno imam dobar osjećaj.

Andabak na konferenciji za tisak s direktorom Hajduka Fredijem Fiorentinijem, predsjednikom Matom Perošem i predstavnikom ministarstva sporta Željkom KlarićemNACIONAL: Zašto ste odlučili uložiti baš 10 milijuna?
  - S obzirom na to da sam čuo da su neki poput Keruma najavili ulaganje tolike svote, smatrao sam da je najbolje da uložim jednak iznos kako bismo u planiranjima za budućnost Hajduka svi bili jednaki. U njemu se mora stvoriti tim stručnjaka u svim segmentima, a u sklopu toga veliki doprinos u razvoju morat će imati i nogometna škola. Selektiranje i dovođenje djece iz šire i uže okolice sigurno će dati odgovarajući rezultat nakon nekog vremena. Zato će trebati stvoriti bolje uvjete za funkcioniranje škole, koji su često vezani uz materijalno stanje trenera, koje treba motivirati da se posvete toj djeci umjesto za budu opterećeni time hoće li njihovo dijete sutra imati za jelo.

NACIONAL: U kojoj mjeri planirate sudjelovati u kreiranju politike kluba?
  - To mi je trenutačno teško reći, ali imam viziju koju ću iznijeti kad se sastanemo svi veći dioničari. Rado bih bio taj koji će formirati tim na čelu Hajduka, ne misleći pritom na stvaranje sportskog tima, niti sportske organizacije općenito - tu se ne osjećam nimalo kompetentno. Moja su područja organizacija, financije i marketing i mislim da tu mogu mnogo pomoći. Osim toga, predviđeno je i da će stadion na 100 godina biti dan na upravljanje Hajduku, što otvara mnogo prostora koji treba oživiti i osposobiti da privređuje - tamo se mogu održavati mnoga događanja i taj prostor ne mora biti samo financijski teret. S 4 posto vlasništva nekog društva neću imati veliko pravo da bih kreirao politiku, ali želim sudjelovati u nekoj mjeri. Znam da će se trebati naoružati strpljenjem, ali kvaliteta rada je ta koja će odrediti rezultat. Naravno da tu neće biti naglih skokova i brzih profita, ali treba stvoriti tim koji pobjeđuje, za što mislim da imam rješenja.

NACIONAL: Spomenuli ste emotivnu dimenziju svog poteza. Je li vas otac iz Livna vodio u Split na utakmice kad ste bili dijete?
  - Nisam često išao na utakmice kao dijete jer sam odrastao u selu s ne baš dobrom ekonomskom pozicijom. No sjećam se kad me otac prvi put odveo na Hajdukovu utakmicu u Split 1962. Došli smo kamionom koji je prevozio ugljen iz rudnika Tušnice kod Livna, stopirali smo. Za dijete sa sela bio je to velik doživljaj. Češće sam na utakmice odlazio nakon 1964., kada sam došao u Zagreb u srednju školu. Živio sam kod strica i tek sam tada počeo s društvom iz razreda ići na stadion.

NACIONAL: Bojite li se da su u pravu oni koji tvrde da je vrijednost Hajduka precijenjena i da će cijena dionica naglo pasti kad se klub kao dioničko društvo nađe na burzi?
  - Možda i hoće, ali to neće biti tragedija. Hajduk je Hajduk i njegova vrijednost ovisi o tome koliko se u njemu radi, a ne o tome koliko kažemo da vrijedi. Pitanje je hoćemo li svoje dionice za dvije godine moći prodati za deset ili za dva milijuna kuna, ali da sam tako razmišljao, sigurno ne bih u ovo uložio. Na prvome mi je mjestu bilo sudjelovati u stvaranju novog Hajduka, pa što bude - bude.

S Nelsi Rončević, predsjednicom uprave Kreditne banke, u kojoj je Andabak prošlog tjedna uplatio deset milijuna kuna za kupnju dionica HajdukaNACIONAL: Je li tko negativno reagirao na taj vaš potez?
  - Prije nego što sam to napravio negodovala je jedino moja kći Ana, ali kasnije su me svi podržali. Osim zeta, koji je žestoki navijač Dinama i kojem to nije bilo najdraže.
 Kriminalni milje u Hajduku

NACIONAL: Kad se riješe Hajdukovi dugovi te se njegovo ime prestane vezati uz financijske malverzacije, kako gledate na to da ste ipak uložili u klub u kojem, među ostalim, veliki utjecaj imaju i menadžeri s policijskim dosjeima i odsluženim zatvorskim kaznama?
  - O tome nisam informiran, pa ni time opterećen. Mislim da u zdravo organiziranom sustavu interes mogu naći svi koji žele dobro klubu, dok oni čija se životna filozofija ne može uklopiti u takvu politiku kluba vjerojatno više neće imati interesa sudjelovati. Priče o kriminalnom miljeu uvijek odgovaraju neuređenim sustavima i dovoljno je da škola ne bude organizirana na pravim temeljima. Tada treneri nisu dovoljno stimulirani, niti su zbog toga usmjereni na razvoj djece već na svoju egzistenciju. Logično je da će netko u takvoj poziciji surađivati s ljudima koji imaju novac pa će ponuditi roditeljima potencijalnog talenta da se vežu uz takvog čovjeka kojeg doživljavaju kao svog spasitelja. Želio bih da svi ljudi koji su u lancu odgoja djece budu stimulirani do te mjere da ne razmišljaju ni o kakvim kombinacijama nego samo o djeci.

NACIONAL: Govoreći o vašim drugim projektima, mnogi se pitaju kako ste uspjeli s grčkom tvrtkom Marfin Investment Group sklopiti ugovor po kojem oni ulažu 90 milijuna eura, a vi ostajete većinski vlasnik.
  - MIG-u smo, nakon dugog pregovaranja, na kraju prodali 49,9 posto udjela u našem koncernu. Oni su nas i kao tvrtku i kao obitelj ocijenili pozitivno i zaključili da je to za njih dobra investicija. S njima smo prije toga dogovarali prodaju 75 posto manje jednu dionicu, ali na moju želju oni su prihvatili i 49,9 posto jer su željeli da se u budućnosti u tom poslu ja i cijeli menadžment dobro osjećamo. Prvu varijantu odvjetnici su “mljeli” mjesecima, pokušavajući uskladiti sve naše želje. Kad smo shvatili da bi to moglo potrajati unedogled, osnivač njihova fonda došao je da to riješimo osobno i zaključio da mogu imati povjerenje u nas te pristao na manjinski udio. “Meni je važnije da se ti dobro osjećaš”, rekao mi je, “i da radiš svoj posao bez pritiska. Najkorisniji si mi kad radiš za sebe.” Danas, kad to gledam s odmakom, iznenađen sam što je to tako sjajno završilo.

NACIONAL: Pretpostavljam da ćete grčkom investicijom realizirati ogroman projekt u Stubičkim toplicama. O čemu je riječ?
  - Želio sam općenit razvoj tvrtke koji nije opterećen zaduživanjem kroz banke, zato sam prodao udio. Projekt Stubičke toplice postojao je i prije prodaje i kao velika investicija tražio je, na već uloženo, još 110 milijuna eura da se sve završi. Ideja je da to bude najmoderniji i najopremljeniji takav centar u Europi. Tamo bi, uz postojeću bolnicu koju bismo osuvremenili, bile tri klinike: stomatološka, dermatološka s tendencijom da postane institut za kožu i klinika za estetsku kirurgiju. Izgrađena bi bila i tri hotela visoke kategorije, jedan mega wellness centar, jedan mali vodeni park koji bi služio tome da djeca gostiju imaju gdje provesti vrijeme te eko-etno selo koje bi trebalo gostima pokazati kako se živjelo nekad u Zagorju. To će biti izgrađeno za najmanje četiri godine, do kad mislim da će reforma zdravstva biti barem dijelom provedena i klinike se više neće gledati sa stajališta vlasništva, nego nivoa kvalitete. To će odrediti tko će biti korisnici usluga, a mi se tu opredjeljujemo za višu kategoriju. Tako će jedan dio biti za one koji ne mogu sami platiti, a klinike poput stomatološke, dermatološke i estetske kirurgije bit će prije svega orijentirane na inozemne goste koji će na jednome mjestu moći riješiti mnoge svoje probleme i vratiti se kući neprepoznatljivi.

NACIONAL: Zašto se tog projekta tamošnji ljudi boje?
  - U jednom trenutku je došlo do nesporazuma, koji se pojavio na relaciji županije i bolnice koja je u njezinu vlasništvu, ali to smo riješili. Inzistirao sam da formiranjem tog javno-privatnog partnerstva pokrenemo projekt koji sadrži sve osim postojeće bolnice, koju ćemo uključiti u onom trenutku kad na referendumu radnici kažu da žele ući u sustav. To sam tražio jer samo zadovoljni suradnici i radnici mogu dati kvalitetu, a samo kvaliteta može stvoriti budućnost u razvoju našeg poduzeća. Da bi bili zadovoljni, moraju biti i dobro stimulirani, zbog čega planiramo dodatno uplaćivati na njihove plaće u odnosu na ono što će se privrediti na tržištu. Komunikacija zdravstvenih djelatnika s pacijentom je vrlo važna, jer nezadovoljstvo gosta može utjecati na rezultate liječenja, a u samu bolnicu planiramo uložiti 35 tisuća eura.

NACIONAL: Pored Stubičkih toplica, od Kaptola ste nedavno kupili i hotel Salve Regina u Mariji Bistrici, a priča se da ste zainteresirani za kupnju dvorca-hotela Bežanec. Zašto ste se odlučili za ulaganje u Zagorje?
  - Što se Bežanca tiče, nije nam trenutačno u interesu ulaziti u stvari čiji vlasnički papiri nisu do kraja riješeni. Marija Bistrica je druga stvar: trebalo nam je u blizini Stubičkih toplica mjesto gdje će biti naš trening-centar, sjedište naše BlueSun akademije u kojoj ćemo obrazovati ljude za sva nama potrebna zanimanja. Uz to što će hotel raditi i za goste, tamo ćemo održavati pripreme i selekciju kadrova za Stubičke toplice - u iduće četiri godine moramo osposobiti oko 500 ljudi koje će trebati tamo zaposliti.

NACIONAL: Najavili ste i da se počinjete baviti poljoprivredom te da ćete na zemljištima na Braču i Bilogori uzgajati ovce i proizvoditi ekološki sir. O čemu je riječ?
  - U Mariji Bistrici bismo otvorili vrhunski restoran u kojem bismo koristili isključivo hranu proizvedenu u okolici. Već smo najavili svim susjedima da se opredijele što žele proizvoditi, a naš je cilj da nam dnevno isporučuju svježu hranu. Tamo bismo nudili autohtone specijalitete i sve bi životinje morale biti othranjene u okolici, na prirodan način. Gosti će moći vidjeti gdje se uzgaja hrana koju će jesti, gdje je posađena mrkvica, a gdje su kokoši. Brač i Bilogora samo su dio te priče. Na Braču smo što kupili, što zakupili oko 300 hektara zemlje i tamo računamo imati vinograde te voćke poput badema, oraha i višnji. Te voćke bile bi posađene s velikim razmacima, kako bi ispod bilo dovoljno prostora za rast trave koju će pasti ovce. Tako bismo na tom terenu imali i 700-800 ovaca, od kojih bismo dobivali poznatu bračku janjetinu i brački sir za sve naše hotele i objekte. Za to bismo trebali otkupljivati mlijeko i janjetinu i od lokalnih ljudi pa ih i zaposliti na našoj zemlji, što bi moglo mladima dati posla i zadržati ih na otoku. Na Bilogori je plan doći do nekih 1000 hektara i proizvoditi samo teleće i juneće meso, također za naše ugostiteljske objekte.