Václav KlausČeška je 1. siječnja preuzela predsjedavanje Europskom unijom, a sama ta činjenica bila je popraćena neobičnom kontroverzom. Važna činjenica da će šest mjeseci prvi put EU-u predsjedati bivša članica Varšavskog pakta zasjenjena je raspravom u europskim medijima o predsjedniku Češke Republike, Václavu Klausu i tome da je on najveći euroskeptik među šefovima država EU-a.

On je izraziti protivnik Unije, svojedobno je čak tvrdio da ju treba ukinuti, nije podržao češki referendum kojim su Česi odlučivali o ulasku svoje zemlje 2004. u EU, a i danas stalno govori protiv Unije. Čuje se da bi njegovo ponašanje moglo otežati ukupno funkcioniranje EU nakon što Češka počne voditi poslove cijele Unije, i to baš sad kad se cijeli EU suočava s izazovom velike ekonomske krize. Iz Češke stižu umirujuća uvjeravanja kako će sve biti u redu, jer češki predsjednik nema velikih izvršnih ovlasti, nego uglavnom protokolarne dužnosti, a češka vlada je proeuropski usmjerena i spremna obaviti što se očekuje od predsjedavajuće zemlje. No neki poznavatelji čeških prilika upozoravaju na dvije važne činjenice. Prvo, da je Klaus - unatoč malim ovlastima - sposoban, energičan i svadljiv političar koji ima ugleda i sljedbenika, pa može utjecati na političke trendove u svojoj zemlji. I drugo, da je sadašnja vlada premijera Mireka Topoláneka vrlo krhka te bi mogla pasti sljedećih mjeseci, što bi pak moglo paralizirati Češku u njenim europskim dužnostima. Klaus je u brojnim prilikama iskazivao svoj euroskepticizam, i to vrlo energično. Taj desno orijentirani ekonomski stručnjak u politiku se uključio potkraj 80-ih, kad se komunizam počeo raspadati, a on se pridružio disidentskim intelektualcima. Vrlo brzo nakon rušenja komunizma od njih se udaljio, osnovao vlastitu desničarsku stranku s programom maksimalne liberalizacije češke ekonomije. Na tom programu dobio je podršku birača pa ga je počeo provoditi kao ministar financija, a poslije, 90-ih, i kao premijer, u skladu sa svojom osnovnom političkom postavkom da ne smije biti nikakvih ograničenja ekonomiji, posebno ne državnih.

U skladu s takvim stavovima bio je protiv bilo kakve državne regulacije ekonomskih tokova, bilo od češke države, bilo od ikoje nadnacionalne asocijacije. Od samog početka EU je vidio kao neprijatelja svog liberalnog koncepta i tvrdio da Češka ne trebala ući u Uniju, jer su prevelike njene ekonomske restrikcije. Otvoreno je agitirao protiv Europske unije i dok je bio premijer, i poslije, a to je nastavio i nakon 2003. kad je u češkom parlamentu izabran za drugog češkog predsjednika, nasljednika književnika Václava Havela. Iako je većina čeških političkih stranaka podržavala ulazak Češke u Europsku uniju, on nije pozvao češke građane da za to glasuju na referendumu, nego ih je upozoravao da će Češka u EU izgubiti dio suvereniteta. Ipak, čak 77 posto Čeha odlučilo se za članstvo.

Mirek TopolánekI nakon toga iskazivao je neprijateljstvo prema Uniji. Stalno je rogoborio protiv raznih zajedničkih mjera i dogovora, te tvrdio da se u toj asocijaciji velike zemlje dogovaraju na račun manjih. Jednom je čak rekao da je EU danas ono što je svojedobno bio komunistički Sovjetski Savez, da se i sada Češkoj nameće opća ideologija koja porobljuje suverene zemlje. Skupini američkih kongresnika 2005. rekao je da je EU "neuspješna i bankrotirana institucija" i otvoreno se založio za njeno ukidanje. Pozdravio je propast irskog referenduma o Lisabonskom sporazumu, kojim se uvode nove mjere u upravljanje Unijom, te smatra da nakon propasti irskog referenduma sve ratifikacije tog sporazuma više ne vrijede. Odbio je potpisati češku ratifikaciju Lisabonskog sporazuma. Nedavno se u Irskoj sastao s vođom irskih euroskeptika Declanom Ganleyjem i s njim održao zajedničku tiskovnu konferenciju. Iako je Češka članica EU-a, on odbija na svojoj predsjedničkoj palači istaknuti zastavu Europske unije, pa se žestoko javno posvađao s poznatim bivšim studentskim vođom, danas istaknutim zelenim europarlamentarcem Danielom Cohn-Benditom, kad mu je ovaj to predbacio prilikom nedavnog posjeta jedne europske delegacije Pragu. On i dalje smatra da bi EU trebalo ukinuti, a umjesto nje uspostaviti jedino otvoreno zajedničko tržište europskih zemalja.

U posljednje vrijeme posebno je ljut na francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja, jer je Sarkozy za šestomjesečnog predsjedanje Francuske EU-om u drugom polugodištu 2008. uspio postići dogovor unutar Unije o zajedničkim mjerama za smanjenje ispuštanja u atmosferu štetnih plinova, koje trebaju ograničiti globalno zatopljenje. Klaus je htio da se rasprava o tom dogovoru prenese u sadašnje razdoblje češkog predsjedanja, želeći u tome osobno intervenirati. On se uopće ne slaže s općom politikom prema globalnom zatopljenju, jer smatra da nikakvog globalnog zatopljenja nema, da je to običan mit koji treba ignorirati. Tim stavom izazvao je opće zgražanje vodećih ljudi zemalja EU-a.

Globalnom zatopljenju Klaus je prvi put veću pozornost posvetio u ožujku 2007. u posjetu SAD-u, gdje to pitanje jako zaokuplja javnost. Petodnevni posjet završio je govorom u washingtonskom institutu Cato u kojem je oštro osporio teorije kako globalno zatopljenje prijeti čovječanstvu, te da je za tu prijetnju kriv čovjek: "Ekologizam je nova religija koja se temelji više na političkim ambicijama nego na znanosti. Zagovornici očuvanja okoliša koji se zalažu za promjenu politike kako bi se borili protiv globalnog zatopljenja samo glume da se bore za očuvanje okoliša, a zapravo ih pokreću politički ciljevi." Sve to po njemu spada u društvene pokrete kakvi su bili komunizam i "drugi -izmi poput feminizma". Štoviše, ocijenio je da je borba za očuvanje okoliša "nova religija koja želi reorganizirati svjetski poredak, ali i društveno ponašanje i sustav društvenih vrednota diljem svijeta".

Po njegovu mišljenju, bilo kakvo državno financiranje istraživanja globalnog zatopljenja puko je razbacivanje novca već i stoga što o tome ima dovoljno znanstvenih spoznaja, pa čak i argumenata za one koji se zalažu da se politika prema globalnom zatopljenju promijeni. On se također protivi bilo kakvom uključivanju politike u to pitanje, posebno kroz Ujedinjene narode ili osnivanje novih globalnih foruma i institucija jer - po njegovu mišljenju - oni koji se zalažu za očuvanju okoliša sve što žele postići mogu to kroz postojeće političke institucije. Njegove su izjave pobudile veliku pozornost, posebno u SAD-u, gdje je u tijeku velika debata o pitanjima očuvanja atmosfere, gdje desnica tvrdi da su priče o opasnostima od globalnog zatopljenja pretjerane, a tvrdnje da je za globalno zatopljenje kriv čovjek netočne.

Neki su primijetili da je Klaus taj govor tada održao točno na dan kad je vlada njegove zemlje prihvatila dogovor postignut unutar Europske unije o znatnom ograničavanju ispuštanja štetnih plinova u atmosferu upravo kako bi se zaustavilo globalno zatopljenje. Prema tom dogovoru, koji je potaknula njemačka kancelarka Angela Merkel, članice Unije dogovorile su se početkom 2007. da će do 2020. smanjiti uporabu fosilnih goriva, a povećati iskorištavanje obnovljive energije sa sadašnjih 7 na 20 posto. Na pitanje novinara kako komentira činjenicu da je i vlada njegove zemlje pristala na tu političku odluku - koja je u suprotnosti s onim što on misli o globalnom zatopljenju - Klaus je rekao da se nadao kako će biti izglasano blaže rješenje. Napomenuo je da Češka neće oponirati općem gledištu ostalih zemalja Unije kad se u drugoj fazi budu određivale individualne kvote za fosilna goriva.

Declan GanleyNeke europske novine Klausovo stajalište o globalnom zatopljenju objašnjavaju i specifičnim ekonomskim položajem Češke i specifičnom strukturom češke privrede. Poput nekih drugih zemalja srednje i istočne Europe koje su prije dvije godine ušle u Europsku uniju, češka privreda ima dosta stare industrije, koja se pokreće fosilnim energentima. Stoga bi svako drastično ograničavanje uporabe tih energenata zbog globalnog zatopljenja moglo imati teške posljedice za češku privredu, mnogo teže nego za privrede drukčijih struktura.

Klaus je već i prije iznosio slična gledišta o globalnom zatopljenju, posebno se protiveći politiziranju toga pitanja. Već 2007. o toj je temi dao intervju češkom poslovnom dnevniku Hospodářské noviny u kojem je rekao: "Globalno zatopljenje lažni je mit i svaka ozbiljna osoba i znanstvenik to znaju." Na pitanje novinara kako objašnjava da nijedan drugi europski državnik ne iznosi takvo stajalište, Klaus je odgovorio:"Drugi visoki državnici ne iznose sumnje u tvrdnje o globalnom zatopljenju jer im bojazan da neće biti politički korektni guši glasove. Borba za očuvanje okoliša je metafizička ideologija koja nema nikakve veze s prirodnim znanostima i s klimom. Ona nema veze ni s društvenim znanostima. To je postala pomodna pojava i to me plaši." Ima još mnogo različitih sličnih tema u kojima se Klaus sa svojim mišljenjem ne slaže s općim uvjerenjima, te zajedničkom europskom politikom. Jedno takvo aktualno pitanje jest i odnos prema načinu rješavanja sadašnje ekonomske krize. On je veliki protivnik bilo kakve državne intervencije u rješavanje sadašnje globalne krize, pa i protivnik različitih mjera pojedinih europskih vlada u rješavanju svojih nacionalnih, ali i sveeuropskih ekonomskih problema.

Osebujni su i Klausovi stavovi o međunarodnim pitanjima: sklon je se u razvijanju odnosa s Rusijom ide dalje nego što to žele druge članice Europske unije, što mnogi gledaju sumnjičavo. Njegov prethodnik Havel, koji je jako stradao pod komunizmom koji je u Češku uveden iz SSSR-a, bio je jako sumnjičav prema poboljšanju odnosa s Moskvom, dok je Klaus navodno u odličnim odnosima s ruskim premijerom Vladimirom Putinom.

Zbog svega toga - i odnosa prema Europskoj uniji samoj, prema njenoj politici u pitanju rješavanja ekonomske krize, odnosu prema ekologiji - u drugim europskim prijestolnicama s pozornošću će se pratiti njegovi potezi, neovisno o tome što češka vlada tvrdi da Klaus zbog svojih malih ovlasti neće moći omesti njene planove i poteze. Da će Češka kao predsjedateljica Europske unije dobro obaviti posao, potrebna su uvjeravanja u posljednje vrijeme dali i premijer Topolánek, ali i potpredsjednik vlade zadužen za europska pitanja Alexandr Vondra.