Ivo Sanader s Gordanom Jandrokovićem i Vladimirom DrobnjakomRazvoj događaja u idućih mjesec dana mogao bi se pokazati ključnim za budućnost vlade premijera Ive Sanadera. Naime, ako želi zadržati izglede da završi pregovore s Europskom unijom do kraja 2009. godine, Hrvatska u sljedećih trideset dana mora pronaći prihvatljiv model privatizacije brodogradilišta, dogovoriti prekid slovenske blokade pregovora, a gotovo simultano voditi pregovore s kreditorima oko reprogramiranja dugova kako bi se izbjeglo traženje pomoći od Međunarodnog monetarnog fonda. U takvim okolnostima, među pojedinim članovima vlade sve je jače uvjerenje kako bi, u ovim okolnostima, kratkoročna odgoda ulaska u Europsku uniju mogla biti korisna. Takvu odgodu prihvatili bi i neki veliki hrvatski poduzetnici koji također smatraju kako bi bilo bolje da se hrvatsko gospodarstvo prvo oporavi od posljedica recesije, a tek onda pristupi Europskoj uniji. Ipak, radi se tek o rezervnom planu, ulazak u Europsku uniju vjerojatno je najvažniji Sanaderov strateški cilj, tako da bi bilo kakva odgoda bila težak politički poraz, bez obzira na to što bi u ovom trenutku znatan dio krivnje za neuspjeh Sanader mogao prebaciti na Sloveniju.

Već 9. siječnja hrvatska će vlada na sastanku s predstavnicima Europoske komisije doznati je li njezin prijedlog plana privatizacije hrvatskih brodogradilišta prihvatljiv Europskoj uniji. Iz razgovora s osobama koje su upućene u dosadašnji tijek pregovora oko brodogradnje Nacional je doznao kako Europska komisija gotovo sigurno neće pristati na prijedlog privatizacije kakav je predložila vlada. Zbog toga će uslijediti daljnji pregovori, a ako Europska komisija zauzme čvrst stav oko svojih zahtjeva, plan hrvatskog premijera o završetku pregovora s Europskom unijom do kraja 2009. vjerojatno će propasti.

S druge strane, ako Hrvatska uspije s Europskom komisijom dogovoriti prihvatljiv privatizacijski plan, u vrlo kratkom vremenu će morati riješiti i pitanje slovenske blokade pristupnih pregovora. Kako je za Nacional ispričao strani diplomat u Zagrebu, hrvatska vlada još uvijek nije pokazala ozbiljne namjere da riješi taj problem: "Nakon što je Slovenija blokirala pregovore Hrvatske i Europske unije, očekivao sam da će Hrvatska energično krenuti u borbu protiv te blokade. Ipak, to se nije dogodilo. Dapače, Slovenija danas intenzivno radi na mobilizaciji saveznika, slovenski diplomati obilaze čelnike europskih zemalja i lobiraju kako bi stvorili što veću potporu za svoje zahtjeve prema Hrvatskoj.

S druge strane, umjesto da na takve poteze Slovenaca odgovori vlastitom diplomatskom ofenzivom, Hrvatska ne radi ništa. Vaše se vlasti ponašaju kao da će ovaj problem nestati sam od sebe." Nacionalov sugovornik procjenjuje kako će Slovenija pokušati osigurati podršku dviju ili triju država za svoju blokadu hrvatskih pregovora. S takvom potporom gotovo bi sigurno uspjela blokadu održati do sredine 2009., a to bi značilo da je Hrvatska izgubila sve šanse da završi pregovore prije raspuštanja Europskog parlamenta i Europske komisije krajem 2009. godine. Iako se zasad ne zna na čiju podršku računaju slovenski diplomati, prema neslužbenim informacijama, to bi mogle biti Nizozemska, Britanija, Švedska i Danska. U takvoj situaciji Hrvatska bi također morala osigurati potporu nekih velikih europskih zemalja, prvenstveno tradicionalnih saveznika Njemačke i Austrije, te još nekih velikih članica kao što su Italija i Francuska.

Ipak, ako Hrvatska još uvijek nije pokrenula diplomatsku akciju, pitanje je hoće li imati vremena to učiniti.
Iako su u hrvatskoj vladi najavili kako će tijekom siječnja intenzivirati komunikaciju s Slovenijom, vrlo je upitno hoće li na taj način biti moguć ikakav napredak. Naime, slovenski premijer Borut Pahor, što se tiče blokade hrvatskih pregovora, trenutačno uživa potporu gotovo svih slovenskih parlamentarnih stranaka. Kad bi Pahor sada odustao od nekog zahtjeva, bio bi suočen s brojnim kritikama, a u javnosti bi taj njegov potez bio protumačen kao popuštanje Hrvatskoj. Pahor je postao premijer nakon vrlo tijesne izborne pobjede, ali nakon krize u odnosima s Hrvatskom popularnost mu raste, tako da je teško očekivati da će povlačiti bilo kakve poteze kojima bi mogao ugroziti takav trend.

Zbog toga će Hrvatska morati u što kraćem roku osigurati što veću podršku među zemljama članicama Europske unije. Vjerojatni razlozi dosadašnje vanjskopolitičke neaktivnosti su činjenica da je vlada proteklih dana bila zaokupljena financijskim problemima, ali i stav koji odnedavno postoji među pojedinim članovima vlade i velikim hrvatskim gospodarstvenicima, a to je kako bi u ovom trenutku odgoda ulaska u Europsku uniju bila korisna za hrvatsko gospodarstvo. Naime, u trenutačnim okolnostima financijske krize postoji ozbiljna mogućnost da znatan broj hrvatskih tvrtki ne preživi tu tranziciju. U prvom redu se tu radi o kompanijama koje primaju državne subvencije, jer će većina njih biti znatno smanjena, a odluka o dodjeli državnih potpora više neće biti autonomno pravo hrvatske vlade, nego će ovisiti i o odluci institucija Europske unije.

Borut PahorPrimjerice, gotovo sve velike poljoprivredne tvrtke primaju subvencije. Agrokorovo Belje samo je 2006. dobilo 60 milijuna kuna subvencija, dok cijeli koncern prema neslužbenim informacijama godišnje prima i do 300 milijuna kuna. Znatne državne poljoprivredne subvencije primaju i Vupik, PP Orahovica, Kutjevo, PIK Vinkovci i brojne druge tvrtke.
Brz ulazak u Europsku uniju vjerojatno bi izazvao probleme i za brojne državne tvrtke koje su također proteklih godina primale velike državne subvencije, kao što su Hrvatske željeznice i Jadrolinija. Te će se tvrtke vrlo brzo morati prilagoditi tržišnom načinu poslovanja. Samo Hrvatska željeznice godišnje iz budžeta dobivaju 1,7 milijardi kuna. Bude li taj iznos znatno smanjen, poslovanje će biti ugroženo. Značajne promjene Hrvatska bi po ulasku u Europsku uniju mogla doživjeti i u zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, antimonopolski nadzor tržišta u Hrvatskoj obavlja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, u skladu s hrvatskim zakonima. No, nakon što Hrvatska uđe u Europsku uniju, Agencija će prestati postojati, a njene ovlasti preuzet će nadležna institucija Europske unije, te će se u Hrvatskoj početi provoditi znatno restriktivnija pravila.

Može se pretpostaviti kako će tada biti revidirani i tržišni udjeli, odnosno način poslovanja nekih hrvatskih kompanija, te kako će neke od njih morati promijeniti svoj poslovni model. Zbog toga u hrvatskim se poslovnim krugovima već pojavila ideja kako bi u okolnostima velike gospodarske krize odgoda ulaska u Europsku uniju mogla biti korisna. Zagovornici ove ideje smatraju kako bi bilo bolje da država u ovim okolnostima svoje resurse troši na pomoć gospodarstvu i stanovnicima, te da bi zato odgoda ulaska u Europsku uniju bila korisna za Hrvatsku.

Ljubo Jurčić, ekonomski stručnjak i član Ekonomskog vijeća, smatra kako odgoda u ovom trenutku ne bi bila dobro rješenje za Hrvatsku: "Odgoda bi bila u redu kad bi Hrvatska to vrijeme iskoristila za dubinske reforme. Mi moramo shvatiti da reforme moramo provesti prvenstveno radi sebe, a tek onda radi Unije. No problem je u tome što Hrvatska trenutačno nema dovoljno kadrovskih kapaciteta, odnosno dovoljno sposobnih ljudi u državnom aparatu koji bi te reforme proveli. Zato se bojim se da će to na kraju završiti tako da mi nećemo provesti reforme, a da nas ni oni neće primiti u Europsku uniju." Ipak, vrlo je teško očekivati da će vlada 2009. provoditi reforme, jer će veliku količinu svojih resursa i vremena morati trošiti na pomoć hrvatskom gospodarstvu u uvjetima recesije. No, kako bi vlada uopće imala sredstava za pomoć domaćem gospodarstvu, već za nekoliko dana ministar financija Ivan Šuker započet će pregovore sa stranim i domaćim kreditorima o reprogramiranju vanjskog duga, odnosno o davanju kredita kojim bi se platili svi dugovi koji državi ove godine dolaze na naplatu.

Samo u prvom tromjesečju 2009. država za otplatu vanjskog duga mora osigurati 600 milijuna eura. Vlada će obveze vjerovatno pokušati financirati izdavanjem obveznica. Budući da kreditni rejting države još uvijek nije snižen, pretpostavlja se kako će Šuker uspjeti naći zainteresirane financijere, ali i kako će prikupljeni kapital biti puno skuplji, odnosno kako će država morati kreditorima obećati puno veću kamatu nego prethodnih godina. Glavni razlog zašto su pregovori o reprogramiranju dugova okarakterizirani kao prioritet jest želja Vlade da pod bilo koju cijenu izbjegne scenarij po kojem bi morala tražiti pomoć Međunarodnog monetarnog fonda.

Dolaskom MMF-a u Hrvatsku Vlada bi izgubila mogućnost da vodi autonomnu fiskalnu politiku, a s obzirom da se radi o izbornoj godini, na taj način izgubila bi mogućnost da putem većih socijalnih davanja pred izbore osigura naklonost birača. Problem je u tome što vlada u narednoj godini neće imati dovoljno novca da pomogne svima kojima treba pomoć, te će zato morati odabrati koji gospodarski sektori imaju prednost pri određivanju pomoći. Kako je za Nacional izjavio ekonomski stručnjak Damir Novotny, vlada će u 2009. biti suočena s velikom dilemom: "Komu pomoći, a komu ne - bit će veliko pitanje i dilema. Pomoć će trebati mnogi od brodogradnje, preko brodara sve do turizma.

Istovremeno, država će moći pomoći tek rijetkima. Mislim da se taj problem neće moći riješiti jednokratnim financijskim transferima, nego će trebati isplanirati sustavnu pomoć. Vlada bi se trebala voditi kriterijem da pomogne onim gospodarskim granama kod kojih će ta pomoć najbrže proizvesti pozitivni efekt, odnosno koje će najbolje moći supstituirati pad izvoza 2009. godine. Problem je u tome što nam 2009. slijede lokalni izbori, a poznato je da su fiskalne politike u Hrvatskoj bile snažno impregnirane lokalnom politikom."