Ekonomski strateg Ljubo JurčićIako je u srijedu premijer Ivo Sanader uz umirujuće riječi objavio odluku o uvođnju kriznog stanja, energetski problem nedostatka plina mogao bi, ukoliko potraje, uzrokovati brojne negativnosti u Hrvatskoj, a prvenstveno po pitanju gospodarstva.

U trenutku kad Hrvatska nema alternativnog izvora osim ruske dobave plina, stručnjaci za ekonomiju predviđaju kako bi se najveći utjecaj nedostatka plina mogao očitovati na industrijskim granama koje su ovisne o plinu, bilo da ga koriste kao energent, ili s druge strane kao sirovinu.

Prema najgorem, ali i objektivnom predviđanju, trenutačno stanje moglo bi uvjetovati scenarije prema kojima bi se preostale zalihe plina iskoristile za sigurno gašenje nekih postrojenja, kao što je to trenutačno slučaj u Srbiji.

Za sada će se prema Vladinim odredbama redukcija plina odnositi samo na industriju, i to prema kupcima priključenima na sustave HEP-a, Ine i Petrokemije iz Kutine, kojima će se dopuštati minimalna potrebna količina za očuvanje tehničkih karakteristika postrojenja.

Brojna su industrijska postrojenja već smanjila svoju potrošnju, a odlukom će im se moći narediti da je svedu na minimum. Hrvatske zalihe s obzirom na ukupnu potrošnju iznimno su male, odnosno nedostatne, jer se u skladištu u Okolima trenutačno nalazi 370 milijuna kubičnih metara plina, što je dovoljno za tri tjedna.

Pitanje je do kada će ovakvo stanje potrajati, u trenutku kad Hrvatska nema alternativni plinski izvor koji bi na dogledno vrijeme mogao nadomjestiti nedostatak zaliha. Ukoliko ne bude plina, pojedine industrijske grane biti će primorane opskrbljivati se skupljim energentom, poput mazuta, ili pak lož ulja, što se već provodi, kao u slučaju šećerane u Virovitici, ili pak Temoelektrane u Sisačko-moslovačkoj županiji.

Zbog toga je izvjesno je da će se u nekim postrojenjima troškovi povećati, a proizvodnja smanjiti, što će na kraju urokovati usporavanje gospodarskog rasta. O daljnjim se posljedicama može samo nagađati, no stručnjaci s kojima smo razgovarali, jednoglasni su da će aktualno stanje najviše pogoditi industriju željeza, proizvođače građevinskog materijala te slične gospodarske grane koje se izravno snabdijevaju od plina.

Ponajprije, to se odnosi na cementare i željezare u Hrvatskoj, u kojima je plin glavni energent, i to u trenutku kad su spomenuti resori dodatno pogođeni financijskom krizom. To se za sada neće odnositi i na Petrokemiju, zbog olakotne okolnosti da je trenutačno izvan sustava opskrbe zbog remonta, jer bi u protivnom došlo do gubitka cjelokupne proizvodnje.

"Treba naglasiti kako se ne radi o izvanrednoj situaciji. Ovo se moglo očekivati, ako se uzme u obzir nedostatak ikakve energetske politike i ekonomske strategije Vlade. Ovo je elementarno političko pitanje, a odgovornost ide na aktualnu vlast. Iako su se hladnoće u prvim mjesecima 2009. godine najavljivale, ostaje činjenica da Hrvatska nema plinskih rezervi za barem dva mjeseca. Uz to, nimalo se ne govori o dugoročnim alternativnim pravcima koji bi osigurali sigurni dotok plina", kaže ekonomski strateg SDP-a Ljubo Jurčić, ističuć kako je Vlada morala biti spremna za ovakve scenarije.

"Iz Rusije uvozimo 40 posto plina, a nemamo nikakav novi ugovor s Rusima. Ideja da se sagrade veća skladišta plina stara je već 15 godina, a ništa se po tom pitanju nije učinilo. Ostaju dakle tanke zalihe u Okolima, koje objektivno mogu trajati oko 10 dana. No, što poslije toga? Tada će prioritet biti na bolnicama, radnim prostorima i toplanama. Dakle, logično je da će ova kriza sa energentima imati veliki utjecaj na industriju", mišljenja je Jurčić.

Prema njegovim riječima, veliku je ulogu u cjelokupnoj situaciji odigralo i dosadašnje vanjskopolitičko postavljanje aktualne administracije prema Rusima. Družba Adria nije se pokazala kao lekcija iz koje je država nešto naučila, kaže Jurčić, te dodaje kako je još veće pogoršanje odnosa dviju strana došlo nakon što je Hrvatska u rusko-gruzijskom konfliktu prenaglašeno stala na stranu Gruzije.

Koliki će ujecaj energetske krize biti na hrvatsko gospodarstvo, najviše će i dalje ovisiti o vanjskim čimbenicima, prvenstveno o rusko-ukrajinskom dogovoru. Prema mišljenju naftnog konzultanta Jasminka Umičevića, iluzorno je razmišljati da u ovom trenutku s obzirom na sve što se događa, neće biti negativnog utjecaja na gospodarstvo. Umičević međutim ističe kako nema razloga za paniku, 'jer ovaj sukob s Rusijom i Ukrajinom vjerojatno neće potrajati zbog prevelikog političkog pitanja koje stoji u pozadini'.

On smatra da Hrvatska u ovom trenutku ima nekoliko načina preko kojih bi mogla poboljšati svoju situaciju te zadovoljiti potrebu za ovim energentom. Premijer Ivo Sanader izjavio je da je Ina u pregovorima s talijanskim Enijem o prodaji talijanskog dijela plina koji se dobiva iz bušotina u sjevernom Jadranu.

"Objektivno, mislim da je ovo najizglednija šansa Hrvatskoj da u ovom trenutku dođe do nasušno potrebnog plina. Italija je u ovom trenutku u neusporedivo boljoj poziciji, zbog velikih plinskih rezervi, ali i zbog činjenice da je priključena na zapadnoeuropski dotok plina, tako da bi bez većeg rizika na manje vremensko razdoblje mogla usmjeriti svoj dio plina prema Hrvatskoj", kaže Umičević.

Hrvatska bi prema njegovom mišljenju svoju priliku mogla tražiti i preko plinovoda na slovenskom i austrijskom teritoriju, gdje prolazi ruski plin koji nije povezan sa ukrajinskom plinskom mrežom. "Hrvatska je u dobrim odnosima sa Austrijom, a Austrija trenutačno ima taj luksuz da nam pomogne", kaže Umičević. "Treća tehnička mogućnost je da Hrvatska sama preko Ine kupi dodatne količine plina u Alžiru i da ga preko europskih vodova dopremi u Hrvatsku. No, to je ujedno scenarij s najmanje šanse, jer smatram da Ina to u ovom trenutku nije sposobna sprovesti u djelo", zaključuje.