Martin Luther KingMartin Luther King rođen je na današnji dan, 1929. godine u Atlanti, u saveznoj državi Georgiji. Kao sin baptističkog svećenika i bankara, uživao je ugled u društvu čime je stekao niz pogodnosti među ostalom i studij na prestižnom Morehouse College, prvoj visokoj školi za cnačku rasu u Americi.

Diplomirao je socijologiju 1948. godine nakon čega se uputio na studij bogoštovlja, kojeg je završio kao najbolji svoje generacije, čime je dobio pogodnost doktorirati u Bostonu. King se odmalena zanimao za religiju i filozofiju, u Bostonu je osim studija, upisao napredni tečaj filozofije religija. U Bostonu upoznaje svoju suprugu Corettu Scott, koja je odrasla u crnačkoj zemljoradničkoj obitelji. Vjenačali su se 1953. godine, kada je i službeno King počeo svoju aktivističku misiju u svrhu borbe za prava i socijalni tretman crnaca u Americi.
Počeo je služiti u župnoj crkvi u Dexteru, gdje je održavao govore u kojima je izražavao svoje ideologije i poticao na ravnopravnost crnaca i bijelaca.

Borba za ravnopravnost

Medijsku pozornost dobio je 1955. godine kada je pozvao crnački narod na bojkot korištenja autobusa, zbog slučaja Rose Parks. Rosa Parks je naime, 1. prosinca 1955. godine uhićena i podvrgnuta suđenju zbog građanskog neposluha, smo zato što nije željela na zahtijev vozača autobusa, svoje mjesto prepustiti bijelkinji.
Njegov govor bio je uvod u ujedinjenje crnaca i početak borbe za prava građana crnaca. Od tada se neprestano nalazio na meti rasista, koji su ga javno blatili, slali anonimne prijeteće poruke i čak bacili bombu na njegovu kuću. Uz to, u razdoblju od 1955. do 1968. godine, bio je uhićen zbog javnog izražavanja preko 30 puta.
Početkom 1957. godine osnovana je Konferencija južnjačkog krčanskog vodstva, a Martin Luther King proglašen predsjednikom.

Unatoč pritisku javnosti, nije se dao smesti i hrabro zagovarao prava i socijalnu slobodu crnaca. 1958. godine je objavio svoju pravu knjigu - Stride Toward Freedom: The Montgomery Story, koja je govorila o njegovoj dotadašnjoj porbi i aktivizmu, počevši od slučaja Rose Parks. Početkom 60-tih godina, pristisak i otpor na Luthera Kinga postao je toliko snažan da je Luther bio na granici odustajanja.

John F. Kennedy, koji se u to vrijeme kandidirao za predsjednika, financijski mu je pomogao da ga se u Floridi osudi na uvjetno, uz plaćanje kaucije. Kennedy je potom, kako je poznato, pobijedio na izborima s čak 100 000 glasova prednosti, što je po mišljenju nekih, bila zasluga njegove pomoći Lutheru. 1963. godine javno se protivio ratu u Vijetnamu svojim govorom naslovljen ''I have a Dream'', kojeg je sušalo više od 250 000 ljudi, od toga 60 000 bijelaca.

Nobelova nagrada za mir

U prosincu 1964. godine dobio je Nobelovu nagradu za mir i time postao najmlađi dobitnik te nagrade. Unatoč prijetnjama smrću, nastavio se žestoko protiviti ratu u Vijetnamu, pa je 1967. godine održao jedan od najpoznatijih govora, u kojem je žestoko napao politiku SAD-a, apelirajući da prekinu ratovanje.
Dan prije smrti, 3. travnja 1968. godine, održao je svoj najpoznatiji govor koji je ostao simboličan do današnjih dana, štoviše, špekulira se da se upravo danas ispunjava vizija koju je postavio u svom govoru.
Luther King je naime u svom govoru naslovljen ''Bio sam na vrhu planine'' prisutnima iznio svoju viziju, kako mu je Bog pokazao obećanu zemlju i iako on možda neće ući u nju, cnci kao narod hoće. Sljedeći dan, 4. travnja, Luther King je ubijen hicem iz pištolja.

Kult Martina Luthera Kinga

Sahrani Martina Luthera Kinga prisustvovalo je više od 300 000 ljudi, među kojim i mnogo bijelaca. Na nadgrobnoj ploči stoje mu stihovi poznate crnačke duhovne pjesme ''Napokon slobodan''. Čini se kako je zaslužena priznanja dobio tek poslije smrti, pa je tako 1977. dobio posthumno priznanje Predsjednička medalja slobode, a 2004. godine Kongresnu zlatnu medalju. Martin Luther King je danas postao simbolom aktiivizma i borbe za prava crnaca, a nakon Obamine pobjede, nerijetko se moglo čuti ili pročitati kako je upravo Obama onaj koji će cnački narod uvesti u obečanu zemlju koju je Luther King spominjao u svom govoru, dan prije pobibije.