LUKA BEBIĆ, predsjednik Sabora obitelji Franjić poslao je brzojav sućutiObitelj Nike Franjića, koji je poginuo u stravičnom atentatu na Ivu Pukanića, poslala je Nacionalu brzojav sućuti koji su nakon Franjićeve pogibije primili od predsjednika Sabora Luke Bebića. Obitelj Franjić taj je brzojav poslala Nacionalu nakon što je DORH odbio njihov zahtjev za nagodbom i isplatom odštete zbog pogibije Nike Franjića. Državno odvjetništvo odbilo je prijedlog odvjetnika Damira Galetovića, punomoćnika obitelji Nike Franjića, da hrvatska država isplati odštetu obitelji Franjić jer je on poginuo kao slučajna žrtva terorizma u šokantnom atentatu 23. listopada 2008. Državno odvjetništvo napisalo je Galetoviću da se atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića dogodio na mjestu gdje se nije mogla očekivati velika prisutnost građana, te da atentatori nisu imali u cilju izazvati strah u hrvatskih građana.

Galetović je u prijedlogu DORH-u napisao kako smatra notornom činjenicom da je atentat na Ivu Pukanića izazvao strah, užas i osjećaj nesigurnosti svih građana, te da se radi o terorističkom aktu, odnosno o aktu nasilja za koji je odgovorna Republika Hrvatska. Luka Bebić je u brzojavu sućuti koji je poslao obitelji Franjić iznio stav sličan Galetovićevu. Bebić je u brzojavu napisao: "...svim članovima obitelji upućujem izraze najiskrenije sućuti povodom smrti gospodina Nikole Franjića, kao i zgroženosti zbog užasavajućeg i krajnje drskog čina nasilja koji je sinoć zatresao cijelu Hrvatsku i unio strah u sve hrvatske domove. Najoštrije osuđujem ubilački čin u kojem je nažalost smrtno stradao gospodin Franjić, te u ovim teškim trenucima kroz koje sada prolazite, u trenucima duboke boli želim potvrditi da ću se osobno maksimalno angažirati kako bi Sabor u suradnji s Vladom Republike Hrvatske proveo sve mjere kojima će biti zaustavljen teror, ubijanje i zastrašivanje hrvatskih građana..."

Osim što je u suprotnosti sa stavovima koje je i formalno iznio predsjednik Sabora, stav DORH-a da atentat na Pukanića i Franjića nije imao u cilju izazvati strah, užas i osjećaj osobne nesigurnosti hrvatskih građana mogao bi pomoći uhićenim osumnjičenicima na suđenju za to zlodjelo. Ako je DORH iznio takav stav, pitanje je kako će i na temelju čega za počinitelje tražiti maksimalne zatvorske kazne.