Ćiro Blažević je Mari Magaš darovao žute ruže (Fotografija: Josip Regović)On je šarmantan, karizmatičan, hodajuća legenda i jedan od najkontroverznijih osoba hrvatskog sporta. On je Ćiro Blažević. Na intervju je došao s buketom žutih ruža. Uvelike mi je laskalo što je zbog našeg dogovora odgodio putovanje. Malo smo proćaskali prije nego što smo formalno započeli razgovor. Bio je potpuno opušten, iako mu je cijelo vrijeme zvonio mobitel. Svi koji su se taj tren zatekli u zagrebačkoj "Maloj kavani" morali su ga pozdraviti, stisnuti mu ruku, nešto dobaciti. Strpljivo i sa smješkom je svima odvraćao, svakome odmahnuo, uvijek spreman razgovarati s ljudima, slikati se s njima ili podijeliti autograme. On je naš najtrofejniji trener, na Svjetskom prvenstvu 1998. godine s tadašnjom je reprezentacijom bio treći i senzacija prvenstva. Gdje god se pojavi, plijeni pažnju medija i puni tribine. Zaista je jedinstvena osoba. Razgovarajući s njim, htjela sam malo proniknuti u pozadinu Ćirinog života i otkriti što misli i osjeća prema ženama.

Mara: Recite mi što za vas znači obitelj, s obzirom na to da ste obiteljski čovjek koji ima troje djece i u braku ste godinama s jednom ženom?
Ćiro: Obitelj je jedna vitalna stvar. Netko je uspije sačuvati, a netko ne. Obitelj u mnogočemu ovisi i o djeci. Treba je sačuvati zbog onih koji su nam najmiliji, a to su definitivno naša djeca. Ljudi bi trebali imati stanovitu odgovornost koja bi se očitovala u toleranciji s jedne i druge strane, kako bi se obitelj održala.

Mara: Jeste li bili tolerantan roditelj?
Ćiro: Nisam bio, ali to vjerovatno s godinama dođe. Bilo bi neiskreno kada bih sada tvrdio da sam uvijek imao razumijevanja i bio uvijek dosljedan. Ali nije tajna da čovjek u određenoj životnoj epohi mijenja svoju životnu filozofiju.

Mara: Koje stvari niste tolerirali?
Ćiro: Bio sam dosta strog otac i to roditelj treba biti, pogotovo u problematičnim godinama. Bilo bi pretenciozno reći da zbog toga moja djeca nisu krenula krivim putem. Mislim da je sve u bazi genetskog koda. Mogu konstatirati da sam imao sreće.

Mara: Kako ste uspjeli povezati karijeru i brak?
Ćiro: Posao je za mene najvažniji, čak bih rekao ispred obitelji, ali da me ne biste krivo shvatili jer sam već zbog ove izjave bio krivo citiran, mislim na posao koji mojoj obitelji osigurava sve što im je potrebno. Ključ svega je inteligencija mojih bližnjih koji su to prepoznali i nisu mi to prebacivali, inače bi nužno došlo do konflikta.

strong>Mara: S obzirom na to a ste čovjek s velikim iskustvom, kakve su žene bile nekada, a kakve su sad?
Ćiro: Ne mislim da se ništa nije posebno promijenilo. Nikad ne smijete zaboraviti dob u kojoj jeste i tada nikad nećete imati problema. Ali ako se vratite u vremensku epohu kada mislite da ste neodoljivi, tada ćete često napraviti fatalnu grešku.

Mara: Kakvo je vaše mišljenje o seksu, nekad i sad?
Ćiro: To je vrlo individualno pitanje. Sada ću razočarati mnoge svoje pobornike koji misle da sam ja neki švaler i "badžo" i da sam bio s mnogo žena, ali to nije istina jer ja nikad nisam bio s nekom ženom, a da je nisam volio. Znao sam i po godinu dana biti sam jer da ne volim, mislim da bih bio "nemoćan".

Mara: Čitala sam da ste veliki kolekcionar satova, umjetnina, ali isto tako i žena. Citirat ću što sam pročitala: "Kao mnogim dobrostojećim i dobrodržećim muškarcima, i Ćiri je jedna žena premalo. Kao i ostali, ne može biti vjeran kako svojoj ženi tako ni svojim ljubavnicama". Molim vas, komentirajte.
Ćiro: Znam tko je to pisao. To je apsurd! To je djelo jedne ozlojađene žene. Ja sam vjeran svojoj ženi cijeli život!

Mara: Kandidirali ste se za predsjednika, bili ste u politici. Volite li moć?
Ćiro: Politika je definitivno moć i tko to nije shvatio, taj je definitivno utopist. No nisam išao u politiku radi moći jer znam dobro da nikad ne bih mogao zloupotrijebiti neku poziciju da manifestiram moć. To bi bilo sve samo ne demokracija, a ja sam jedan običan demokrata. Volim ljude, a ne volim nasilje i podvale. Kada su mi rekli da me raja voli, prevarili su me jer se ispostavilo da me raja voli kao sportaša, a ne kao političara. Doživio sam čisti debakl. Očito ta profesija traži neke osobine koje ja nemam.

Mara: Koje su to osobine?
Ćiro: Prije svega potrebna su sveopća saznanja, afiniteti obilježeni demagogijom i hipokrizijom. Kada čestit čovjek uđe u politiku, ona ga natjera na razne lude formacije.

Mara: Čitala sam da ste sentimentalno vezani za film "Dokotor Živago". Zašto?
Ćiro: Zato što sam i sam sve to doživio, ali nakon Vrdoljakovog filma "Duga mračna noć" mišljenja sam da je on jedan od najboljih naših režisera.

Mara: Što mislite o filmu "Miris žene"? Kako biste vi ćutili žene da ste slijepi?
Ćiro: To je jedan predivan film. Slijepac koji silom prilika razvija posebne osjećaje koji mu omogućavaju da što manje pogriješi, bez obzira što ne vidi. Izražajnost ostalih čula su jako dobro manifestirane u tom filmu. Da sam slijep, ja bih jako dobro znao koja je lijepa, a koja malo manje.

Mara: A kako biste znali?
Ćiro: Boja glasa je jako bitna, a još bitniji je način njezinog izražavanja. Da mi zatvorite oči i da pričate sa mnom, i ako još imam mogućnost "registrirati" vaše konture, ja bih jako dobro znao o čemu je riječ.

Mara: Koje osobine jedan dobar trener mora imati?
Ćiro: To je uistinu jedna jako zahtjevna profesija. U svakom poslu bitno je znanje i to akumulirano znanje znati što bolje plasirati dalje. Trebaš biti lider. Znati povesti ljude. Biti apsolutni autoritet.

Mara: Jeste li takvi i sa ženama?
Ćiro: Nikad. Kako mogu biti isti? Ja s igračima nemam dijalog, samo naređujem. A kad sam sa ženama, onda samo slušam. I kada gluposti pričaju, ja kažem "Bože, što si pametna".

Mara: Znači, laskate ženama?
Ćiro: Nije to laskanje, to je prilagođavanje.

Mara: Kako se to prilagođavate?
Ćiro: Ona je uvijek privilegirana, muškarac koji to nije shvatio ne može imati uspjeha. Žena je kao slabiji spol inferiornija i frajeri koji potvrđuju svoju superiornost i misle da su "badže" su papci.

Mara: Jesu li žene samo fizički slabiji spol ili su slabije i u drugim stvarima?
Ćiro: One su lucidnije, perfidnije, ali su ipak žene. Mi muškarci sve hvatamo na snagu, mi smo jači.

Mara: A tko jači taj tlači?
Ćiro: To je pogrešno. Ja sam pažljiv i nikada nisam povrijedio ženu, a pogotovo udario. Kada čujem da netko udari ženu, za njega samo mogu s guštom reći da je papak, idiot. Žene imaju nešto što mi nemamo.

Mara: A što je to?!
Ćiro: Intuicija.

Mara: Koji tip žene vam se sviđa?
Ćiro: Za mene ne postoji ružna žena. Ne postoji! Oni koji drukčije razmišljaju su hendikepirani.

Mara: Što prvo percipirate na ženi?
Ćiro: Način na koji hoda, način na koji manifestira damu u sebi, njezin hod kojim pokazuje dostojanstvo, putenost, nježnost, ženstvenost.

Mara: Vi ste jedan od trofejnijih trenera. Što mislite o muškarcima koji žene smatraju svojevrsnim trofejima?

Ćiro: Ma to je čista deformacija, patologija.

Mari je Ćiro kazao i kako mu je prije najdraži film bio romantični "Dr. Živago", a onda je gledao "Dugu mračnu noć" i sve se promijeniloMara: Jeste li praznovjerni? Jednom ste rekli "Sine budi svećenik, to je najteža i najčestija profesija".
Ćiro: To je sve folklor. Nema to veze s gatanjem i zvijezdama. Ja sam se skoro zaredio, ali sam se zaljubio u časnu sestru i skužio da to nije za mene. Kada bih mogao, zamijenio bih celibat za mogućnost braka jer mislim da je on ipak hendikep za mlade svećenike.

Mara: Volite citirati Montesquieua, Nietzchea... Imate li kakav prikladan citat za kraj?

Ćiro: Imam, Jacquesa Preverta. Napisao je jednu poemu koja karakterizira njegov život. Cijelo vrijeme je tražio ljubav svog života, a nije je našao. Ja sam je našao tako što sam malo promijenio zadnji stih, a ide ovako: Za tebe moja ljubavi
otišao sam na trg ptica
i kupio sam ptica
za tebe moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
Za tebe moja ljubavi

Otišao sam na trg gvožđa
I kupio sam okove najteže
Za tebe moja ljubavi

Zatim sam otišao u vrt ruža
I tamo pronašao tebe
Već malo procvjetalu... moja ljubavi!!!