Izraelska operacija s početka godine,
usmjerena protiv Hamasa, ostavila je za sobom oko 1400 mrtvih Palestinaca, među njima mnoge žene i djecuDanny Zamir, šef predvojničke akademije Oranim Academic College u mjestu Kiryat Tivon u sjevernom Izraelu želio je da njegovi studenti neposredno saznaju nešto o izraelskoj operaciji "Lijevano željezo" izvršenoj u Gazi prije nekoliko mjeseci. Riječ je o akademiji osnovanoj 1998. godine koja priprema polaznike za služenje u izraelskoj vojsci. Zamir je dugogodišnji časnik izraelske vojske, koji se nije uvijek slagao kako se vojska ponašala, ali je i danas zamjenik zapovjednika jednog rezervnog bataljuna. Da bi polaznici akademije čuli nešto o najnovijim iskustvima ratovanja Zamir je pozvao neke od vojnika koji su u 22-dnevnoj operaciji sudjelovali, da pričaju o svojim iskustvima.
Studente je najviše zanimalo kako je vojnicima bilo na samom bojištu gdje je poginulo mnogo Palestinaca, njih približno 1400. Cijela operacija bila je kontroverzna zbog visokog postotka civila među poginulima. Koliko je točno civila poginulo ne zna se točno. Prema službenim izvorima palestinskih vlasti koje kontrolira teroristička organizacija Hamas poginula su 1324 Palestinca, najviše civila, među njima 412 djece i 110 žena. Prema tvrdnjama nevladine organizacije Palestinski centar za ljudska prava poginulih je bilo 1434, od toga 960 civila, među njima 288 djece i 12 žena. Izraelska armija je objavila svoje podatke po kojima je poginulo 1338 Palestinaca, od toga 580 aktivista Hamasa, ali i oko 300 civila, koji nisu bili umiješani u borbe.
Izraelska je vojska od samog početka operacije tvrdila da vodi operaciju kako bi bilo što manje civilnih žrtava, ali su žrtve neminovne, jer su se borbe vodile u naseljenim područjima. A uz to izraelska vojska optuživala je neprijatelje iz Hamasa da "Hamasovi teroristi koriste civile kao živi štit". No, stanovnici Gaze pričali su da su se Izraelci bezobzirno odnosili prema palestinskim civilima, a sada su to, studentima Zamirove akademije, potvrdili i ovi vojnici svjedoci.
Vojnici su studentima ispričali brojne šokantne stvari. I Zamir je bio šokiran onim što su vojnici tada - bilo je to 13. veljače - ispričali, kako su im zapovjednici izričito naređivali da ubijaju civile. O tome je nekoliko dana kasnije obavijestio izraelsku vojnu komandu, a nešto kasnije s transkriptima svjedočanstva otišao je u vrhovnu komandu izraelske vojske, kako bi se provela istraga. No, komanda nije ništa učinila, tako barem tvrdi izraelska štampa, koja je saznala za ta svjedočanstva, pa su ih dva izraelska dnevna lista Haaretz i Maariv i objavili.
Ta su svjedočanstva vrlo detaljna, a opisane su brojne situacije gdje su se izraelski vojnici ponašali neetično. Vojnici su pričali kako su im zapovjednici govorili da se ne obaziru hoće li u operaciji poginuti neki palestinski civil, koliko će takvih civilnih žrtava biti, jer to nije važno. Rekli su im da životi Palestinaca ne vrijede ništa, da moraju misliti na svoje i živote svojih drugova. Dali su im gotovo do znanja da Palestince smatraju nižim bićima. Rekli su im da će palestinski civili biti sami odgovorni za svoju eventualnu smrt jer su ostali u gradovima i naseljima gdje se vode operacije, a trebali su pobjeći. Vojnici su se mahom ponašali u skladu s ovakvim uputama pretpostavljenih. Jedan od vojnika, kojem se sve to nije svidjelo, je rekao:
"Vojnike ne bi baš pekla savjest ako bi ubili civila. Neki su mislili da su dobro uradili, jer su izvršili naredbu. A i opća atmosfera među vojnicima je bila, barem sam ja tako uočio razgovarajući s vojnicima, da su životi Palestinaca, mnogo manje vrijedni od izraelskih."MRTVI PALESTINCI Uz Hamasove teroriste, ubijeno je i više stotina civila
Ono što su objavili Haaretz i Maariv zgrozilo je dio izraelske javnosti, a mnogi se ljudi slažu s ocjenom kako je "izraelska vojska nisko pala kada je riječ o etici". No, ima i mnogo onih koji smatraju da je riječ o antiizraelskoj propagandi. U novinama se pojavila informacija kako je Zamir poznat od ranije kao kritičar agresivne izraelske politike, kako je svojedobno kao vojnik bio kažnjen jer nije želio sudjelovati u jednoj svečanosti, čime se htjelo sugerirati kako je Zamir zapravo namjerno izazvao ovaj skandal, te kako se žurio te materijale dati medijima. No, dio štampe brani Zamira tvrdeći da su napadi na njega netočni i neprimjereni, jer Zamir nije dao materijal medijima, a čula se i napomena da sve ukazuje da je Zamir ovo potaknuo "zbog velike brige za moral izraelske vojske". Čule su se i riječi kritike i na račun vojnika, koji su to ispričali, pa se čak u desnoj izraelskoj štampi čulo da među izraelskim vojnicima, posebno među regrutima, ima i mnogo ljudi lijevog političkog usmjerenja, koji su skloni diskreditiranju vojske.
Vojska je obznanila da će pokrenuti istragu, ali se stječe dojam da je istraga više usmjerena protiv vojnika koji su ovo pričali, nego protiv zapovjednika na ratištu, odgovornih za počinjene zločine koje su vojnici opisivali. Tim povodom javio se i izraelski ministar obrane Ehud Barak, koji je vodio ovu operaciju u Gazi, a koji je bivši izraelski ratni heroj, komandos, a kasnije i šef izraelskog glavnog stožera:
"Ja tvrdim da je od šefa glavnog stožera do zadnjeg izraelskog vojnika ovo najmoralnija vojska na svijetu, spremna da izvrši svaku naredbu izraelske vlade. Uopće ne sumnjam da će svaki od ovdje opisanih pojedinačnih slučajeva biti i pojedinačno istražen."ZRAČNI UDARI na Rafah, grad u južnom dijelu pojasa Gaze
AVIVOVO SVJEDOČANSTVO
Zapovjednik sam desetine u četi koja je, kada je počela akcija u Gazi, još bila na obuci iz brigade Givati. Ušli smo u jednu četvrt u južnom dijelu grada Gaze. Bilo je to po svemu posebno iskustvo. Tijekom obuke iščekivali smo trenutak kada ćemo ući u Gazu, a na kraju to nije bilo onako kako su nam nagovještavali. Došli smo, zauzeli kuću, protjerali sve stanare i uselili se. Tako smo boravili u jednoj kući cijeli tjedan.
Pri kraju operacije stvoren je plan da se uđe u vrlo gusto naseljeni dio samog grada Gaze. Na brifingu nam je izdana naredba da čim bude potrebno otvaramo vatru u gradu. Kao što znate vojska je koristila sva oružja i ubila mnogo ljudi tijekom upada, zato da mi ne budemo napadnuti, da nitko ne otvara vatru na nas.
Na početku nam je bilo rečeno da upadnemo u jednu stambenu zgradu. Bilo je predviđeno da se u nju zaleti oklopno vozilo 'Achzarit', što znači 'Okrutan', da probije vrata zgrade te počne pucati unutar nje. A potom - to nazivam ubojstvom - smo trebali ići od kata do kata i ubiti svaku osobu koju opazimo. Od samog sam se početka pitao, u čemu je tu logika?
'Odozgo' su nam rekli da je to dopustivo, jer je svatko tko je ostao u tom dijelu Gaze već unaprijed osuđen kao terorist, i to samo zato što nije pobjegao. To nisam mogao razumjeti. Ti ljudi i nisu imali gdje pobjeći, a unatoč tome pretpostavljeni su nam rekli da su oni teroristi samo zato što nisu pobjegli. To me je malo i uplašilo. Pokušao sam utjecati, onoliko koliko sam mogao s moje niske pozicije, da se baš ne pobiju odmah svi bez upozorenja. Na kraju je odlučeno da se uđe u kuću, upale megafoni, te kaže stanarima: 'Svi izađite van. Imate pet minuta. Napustite kuću, svatko tko ostane bit će ubijen.'
Otišao sam svojim vojnicima i rekao: 'Naredba je promijenjena. Idemo u kuću, imaju pet minuta da izađu. Mi ćemo pregledati svaku osobu da vidimo da nema oružje, a potom ćemo ući u kuću, kat po kat, te pucati na svakog tko se pojavi, bacati granate, i sve ostalo.' I tada je uslijedio neugodan trenutak. Prišao mi je jedan vojnik i upitao. 'Zašto je procedura promijenjena? Zar nije sve bilo jasno? Ne želimo ubijati nevine civile, ali svi koji tu ostanu su teroristi. To je činjenica.' Tada sam ga upitao. 'Misliš li da će ljudi tamo pobjeći? Nitko neće pobjeći.' Tada mu se pridružio jedan kolega: 'Sve ljude tamo trebamo poubijati. Svaki čovjek koji živi u Gazi je terorist.' Rekao je još neke stvari kojima su im glave napunili mediji.
Pokušao sam tada objasniti momku da nije svatko tko se nalazi u toj kući terorist. Zar ćemo samo tako, pojave li se pred nama, ubiti troje djece i četiri majke, pa ćemo krenuti dalje na gornji kat i potom ubiti još dvadeset osoba, te opet krenuti dalje. A u toj kući bilo je osam katova, na svakom po pet stanova, a to znači da moramo ubiti barem 50 obitelji. Da to spriječima moramo tim ljudima ipak dati priliku da napuste zgradu. Moje objašnjenje nije baš pomoglo. Bilo mi je mučno kad sam shvatio da ti vojnici misle da u Gazi mogu raditi sve što im se dopadne, upadati u kuće bez ikakva razloga.
Časnici se nisu potrudili objasniti koja je logika svega toga, niti su intervenirali kada su se događale gadne stvari. Vojnici su pisali po zidovima 'Smrt Arapima', uzimali obiteljske slike i pljuvali po njima, i to samo zato jer su mogli. Čini mi se da je to dovoljan dokaz da se shvati koliko je izraelska vojska nisko pala kada je riječ o etici.
Jedan od naših časnika, zapovjednik čete, vidio je ženu, staru ženu, kako prolazi cestom. Išla je putem dosta daleko od nas, ali ipak dovoljno blizu da ju se pogodi iz vatrenog oružja. Je li bila sumnjiva, ne znam. U svakom slučaju on je poslao ljude da se popnu na krov i da je ubiju. Ja mislim da je to bilo obično, hladnokrvno ubojstvo s predumišljajem.
To je išlo tako glatko u Gazi. Vidiš čovjeka na ulici, ide svojim putem. Ne mora uopće imati oružje, ne moraš uopće znati o kome je riječ, a ipak ga smiješ ubiti. U našem primjeru bila je to ta stara žena, koja uopće nije imala oružja. Naređenje je glasilo da ju se ubije.IZRAELSKI VOJNIK u molitvi prije bitke
VOJNIK RAM
Služim u aktivnoj četi brigade Givati. Nakon što smo ušli u predgrađe Gaze došli smo do zgrade u kojoj je bila jedna obitelj. Ulazak je prošao mirno. Nismo otvarali vatru, samo smo vikali onima unutra da se pojave. Sve smo ih strpali u jednu sobu. Nekoliko dana kasnije dobili smo naredbu da pustimo tu obitelj. Postavili smo straže na višim katovima i strijelce na krovove okolnih kuća. Zapovjednik čete rekao je članovima obitelji da moraju otići te im naredio da kad krenu iz kuće skrenu desno. Jedna majka i njeno dvoje djece nisu dobro razumjeli pa su krenuli lijevo. Zapovjednik čete je, međutim, zaboravio reći strijelcu na krovu susjedne kuće da oslobađa tu obitelj, da članovi obitelji mogu slobodno otići, da na njih ne puca. No, njemu su na snazi ostala ranija naređenja.
Bili su oko 200 metara daleko od njega. Vidio je ljude kako se kreću u prostoru gdje se - po naredbi koje je ranije dobio - nitko ne smije kretati. Pucao je u njih i ubio ih. Čini mi se da u tome nije vidio ništa sporno, jer je samo izvršio naredbu. Uostalom, i cijela atmosfera, barem kako sam je ja osjetio razgovarajući s ljudima, bila je da životi Palestinaca nisu osobito važni. Ne znam je li im prvo pucao u noge, u svakom slučaju ubio ih je. U ovoj operaciji u ovakvim prilikama vojnici nisu trebali tražiti posebno odobrenje da pucaju. Ta naredba služila je da se zaštite vojnici, da teroristi ne bi pobjegli ili da se ne bi približili vojnicima i ugrozili ih. Ova majka s djecom ubijena je greškom. Nije provedena nikakva istraga, vojna policija ovaj slučaj nije istražila.
Onoga čega se posebno sjećam od početka misije bilo je da su nas uvjeravali kako ona ima vjerski karakter. Moj narednik je student religije. Prije nego što smo krenuli u akciju on je sazvao cijelu desetinu i poveo molitvu za sve koji idu u borbu. Bio je tamo i brigadirski rabin, koji je kasnije s nama išao u Gazu, te nas tamo tapšao po ramenu, ohrabrivao nas, te molio zajedno s vojnicima. Dok smo bili u akciji slali su nam iz vojnog rabinata razne brošure s psalmima, na tone psalama. U onoj zgradi, gdje smo proveli sedam dana, mogli smo cijelu sobu napuniti tim psalmima i drugim sličnim brošurama koje su nam slali.
Poruka našeg rabina, ali i drugih rabina bila je jednostavna: mi smo Židovi, mi smo zahvaljujući čudu došli u ovu zemlju, Bog nas je ovdje doveo, a sada imamo zadatak da s nje protjeramo nežidove, koji ometaju naše osvajanje ove svete zemlje. To je bila glavna poruka, pa su mnogi vojnici stekli dojam da zapravo sudjeluju u vjerskom ratu."
IZRAELSKI VOJNIK u molitvi prije bitke
