Dva bivša: češki i mađarski premijeri u ostavci, Mirek Topolanek i Ferenc GyurcsanyPad češke vlade, pad treće istočnoeuropske vlade od kako se intenzivirala ekonomska kriza, pokazuje da se recesija u srednjoj i istočnoj Europi iz ekonomske sfere počela brže prenositi u političku nego što je to itko očekivao, a to je posebno zabrinulo političare u središtu Europske unije u Bruxellesu. Prvo je prošlog mjeseca nakon žestokih uličnih demonstracija pala vlada u Latviji. Potom je prošlog tjedna ostavku dao i Ferenc Gyurcsany, premijer Mađarske, gdje su također zbog teške ekonomske situacije izbile demonstracije, pa nije mogao provoditi nužne reformske mjere koje mu je kao uvjet postavio Međunarodni monetarni fond za dobivanje od kredita od čak 25 milijardi dolara, koliko je Mađarskoj potrebno za izvlačenja iz krize. Sada je na red došla i vlada češkog premijera Mireka Topolaneka.

Pad češke vlade formalno nije posljedica ekonomske krize, ali je svakome jasno da je on pao upravo zbog nje. Njegova desna koalicija imala je vrlo tijesnu većinu u češkom parlamentu, ali su ga neki od njegovih poslanika izdali i glasovali s opozicijiom kada je došlo na red glasovanje o povjerenju vladi. Od 200 poslanika 101 ih je glasovalo protiv Topolaneka, a on je spremno obznanio da odstupa s mjesta premijera.

U Bruxellesu su smjesta reagirali na tu vijest priopćenjem, ali u prvom redu zbog toga što je Češka u ovom trenutku predsjedavajuća Europske unije, pa bi pad vlade mogao naštetiti cjelokupnom funkcioniranju Unije. U novije doba nije zabilježen slučaj pada neke europske vlade dok je zemlja bila predsjedavajuća Europske unije. Riječ je o neugodnom događaju, budući da predsjedavajući obavlja velike poslove priprema raznih skupova Unije i priprema političke prijedloge za razne akcije i zajedničke inicijative. Sve se to događa Češkoj, na čiji je rad kao predsjedavajuće bilo prilično primjedbi i do sada, posebno od strane Francuske. Sada će novi argument dobiti one članice Unije koje smatraju da bi se to načelo rotirajućeg predsjedavanja trebalo što prije ukinuti.

No ovaj pad češke vlade ima i razne druge vrlo neugodne reperkusije, koje nisu izravno povezane s njenim predsjedavanjem Europskom unijom. Češka je jedna od tri zemlje članice Europske unije koja nije završila ratifikaciju Lisabonskog sporazuma, upravo onog koji će, između ostalog, ukinuti rotirajuće predsjedavanje Europskom unijom. Topolanekova vlada se trudila da se ratifikacija provede. Ona je prošla nedavno glasovanje u donjem domu parlamenta, ali je u svibnju trebala ići pred gornji dom, koji je jako euroskeptičan te je nakon toga trebala ići na potpis krajnje euroskeptičnom predsjedniku Vaclavu Klausu. Upravo Klaus će sada birati tko će biti novi mandatar za sastav vlade. Ako odredi nekog euroskeptika, onda će cijeli proces ratifikacije doći u pitanje, a to će biti vrlo nezgodno za Europsku uniju, koja od primjene Lisabonskog sporazuma mnogo očekuje kada je riječ o vlastitoj efikasnosti, toliko potrebnoj posebno u kriznom dobu.

No još više političare u Bruxellesu zabrinjava ključan problem koji ovaj pad češke vlade otkriva, a to je koliko su krhke vlade u srednjoj i istočnoj Europi u ovoj krizi. Ako je pala češka vlada, a onda što će se tek događati u drugim zemljama, koje su bile mnogo ranjivije od Češke. Naime, do sada se vjerovala da će Češka lakše od drugih bivših socijalističkih zemalja istočne i srednje Europe prebroditi krizu jer je njena ekonomija bila stabilnija od susjednih, u prvom redu zato što Čehe nije prethodnih godina zahvatila jagma za kreditima - niti banke, niti pojedince - pa ekonomija nije bila tako izložena svjetskom financijskom kolapsu. Doduše, češka industrijska proizvodnja je u siječnju pala za 23 posto zbog prestanka rada više automobilskih tvornica i naglog pada prodaje automobila u Europi. No sve u svemu činilo se da će Češka proći ove godine sa samo pet posto manjom proizvodnjom, što je blaži pad nego u drugim zemljama. Tako se u Mađarskoj i Rumunjskoj očekuje pad od 7,5 posto, u Estoniji i Ukrajini 10 posto, a u Latviji i Litvi čak 15 posto.

Ako se vlada u Češkoj, gdje ekonomska kriza nije tako žestoko udarila, tako brzo slomila i bila prisiljena na odstup, za očekivati je da bi se takav scenarij mogao ponavljati i u drugim zemljama s katastrofalnim posljedicama. Zato će u Bruxellesu morati početi razmišljati na drukčiji način kada je riječ o politici prema tim područjima. Na posljednjem summitu Europske unije prije nekoliko tjedana najmoćnije zemlje članice - u prvom redu Njemačka i Francuska - odbile su inicijativu da se stvori značajan rezervni fond za pomoć zemljama srednje i istočne Europe, koje najteže osjećaju udar krize, nego su se izjasnile za razmatranje pomoći od slučaja do slučaja, od zemlje do zemlje. Kada recentni ekonomski pokazatelji nedvojbeno pokazuju da se nekoliko zemalja iz tog područja - ako ne dobiju izdašnu pomoć - nalaze pred bankrotom i kolapsom, što će imati negativne posljedice i na zapadne investitore u te zemlje, prvotni odlučan negativan stav je malo ublažen. Tako je na nedavnom ministarskom sastanku, gdje se pripremala europska platforma za ključan summit Grupe G20 najmoćnijih ekonomija svijeta 2. travnja u Londonu, ipak donesena odluka da se bitno poveća fond za pomoć tim zemljama. Pitanje je, međutim, je li i taj novac dovoljan i ne dolazi li taj novac prekasno.

Ovdje nije problem samo ekonomske i socijalne prirode, nego problem postaje i duboko politički. Ako ove dosad stabilne zemlje dožive kolaps sa svim svojim socijalnim konsekvencama, u tim će zemljama neminovno porasti euroskepticizam, ali i nacionalistički populizam i protekcionizam. To će, pak, biti opasna prijetnja dosadašnjem neoliberalnom konceptu cjelokupnog razvoja Europske unije. Pokraj ovakvog sadašnjeg ustroja Unije to jačanje populizma i nacionalizma moglo bi ugroziti i samu političku bit Europske unije.