Škokholmski sindrom: Simpatija prema mučitelju

Psihički poremećaji mogu biti razniŠtokholmski sindrom je naizgled paradoksalna emocionalna reakcija koja se javlja kod osobe koja trpi nasilje, a sastoji od rađanja simpatije i naklonosti žrtve prema svom mučitelju ili tlačitelju. Ovaj je sindrom ime dobio po čuvenom slučaju pljačke banke u Stockholmu prije 35 godina.

Pljačkaši su šest dana držali nekoliko radnika banke kao taoce, a kad su se predali, kamere su zabilježile kako jedna bivša taokinja ljubi jednog od njih. Kasnije, bankovni su službenici odbili svjedočiti protiv razbojnika, no kad su ovi ipak osuđeni i poslani u zatvor, jedna od ranije zatočenih službenica udala se za svog otmičara.
Navodno je od štokholmskog sindroma patila i Patty Hearst, kći medijskog magnata Randolpha. Nakon što su je oteli s namjerom da uberu otkupninu, ona im se s vremenom priklonila i dobrovoljno sudjelovala u jednoj pljački banke!

Izraz štokholmski sindrom u širem se smislu odnosi i na bilo koje žrtve nasilja, poput zlostavljanih žena, koje dođu do toga da štite zlotvore od pravnih i drugih sankcija. U pozadini ovog fenomena je strah od još goreg mučenja i odmazde, pa se kod žrtve javlja obrambeni mehanizam namijenjen odobrovoljavanju i smekšavanju mučitelja.

Limski sindrom: Samilost prema žrtvi

Naličje štokholmskog sindroma je limski sindrom, kod kojeg dolazi do simpatija otmičara prema žrtvama. U poznatoj talačkoj krizi 1996. i 1997. u japanskoj ambasadi u Limi, teroristi skupie Tupac Amaru uzeli su stotine talaca, većinom diplomata, biznismena i raznih dužnosnika prisutnih na zabavi. Idućih dana, malo po malo su puštali taoce, koji su svjedočili neobično humanom postupanju terorista. No, dio talaca nije pušten već je oslobođen akcijom peruanskih specijalaca nakon četiri mjeseca krize. Svi su otmičari ubijeni, a poginuo je samo jedan talac.

Stendhalov sindrom: Umiranje u ljepoti

Ovaj neobičan poremećaj obilježava snažno uzbuđenje uz ubrzan puls, znojenje, vrtoglavicu pa čak i halucinacije kod pojedinca koji se nađe pred razvikanim umjetničkim djelom ili pred većim brojem umjetnina. Smatra se da žrtve ovog sindroma padaju pod utjecaj sugestije o navodno ogromnom značaju određenog djela te da ne bi bi trpjele napad ludila da nisu ranije čule koliko ga uvažava umjetnička kritika.
Naziv dolazi iz Stendhalove knjige Napulj i Firenca: Putovanje od Milana u Reggio.
Tamo je opisao svoju "zaluđenost" umjetničkim ljepotama Firence.

Jeruzalemski sindrom: Dubok vjerski zanos

Ovo je napad psihičke konfuzije pri dolasku u sveti grad Jeruzalem. Zabilježeno je da neki labilni posjetelji Jeruzalema bivaju svladani snažnim vjerskim ozračjem u gradu u kojemu se susreću tri vjere, da padaju u duboki vjerski zanos, koji uključuje i halucinacije i iluziju o vlastitom povijesnom poslanju. Primjerice, neki si umisle da su Isus Krist. Ovakvo stanje zabilježeno je i kod kršćana i kod židova, međutim redovno su to bili ljudi kojima "nije bilo dobro" još i prije dolaska u glavni izraelski grad.
Nakon nekoliko tjedana od napuštanja Jeruzalema čini se da tegobe jenjavaju i kod najzanesenijih.

Pariški sindrom: Kulturni šok samo za Japance

Ovaj poremećaj zahvaća isključivo japanske turiste i to isključivo one koji posjete Pariz. Od više milijuna Japanaca koji svake godine navrate u Pariz, nekoliko ih desetaka dožive svojevrstan živčani slom te bivaju otpremljeni natrag u domovinu. Navodno je za ovaj sindrom kriv kontrast između očekivanja idiličnog provoda u Gradu svjetla i grube stvarnosti, koja uključuje susrete s nepristojnim francuskim konobarima!? U svakom slučaju, najtankoćutnije Japance spopada prvo frustracija, a onda i moćan napad gnjeva. Japanska ambasada ima cjelodnevni dežurni telefon za takve turiste, radi osiguravanja liječničke pomoći, ako se pokaže potrebnom.

Diogenov sindrom: Odricanje od svega

Ovaj poremećaj karakterizira život u nehigijeni, zapuštenosti i odvojenosti od društva, katkad uz opsesivno skupljanje predmeta ili životinja. Javlja se ponajviše kod ljudi sa staračkom senilnosti. Diogen je inače bio grčki filozof koji je živio u vinskom buretu te je propovijedao život u odricanju od svjetovnih dobara. No, nema pokazatelja da je bio protivnik higijene, osim onoga što se može očekivati od provođenja dosta vremena u bačvi.
Čuvena je epizoda u kojoj je pred Diogena došao Aleksandar Veliki i začuđeno ga pitao što bi želio najviše na svijetu. Filozof mu je odgovorio: "Da mi se makneš sa sunca".