PRVI OPERATIVAC JOCE AMSTERDAMA Iako je tijekom istrage Đurović odbijao govoriti o svom kumu Sretenu Jociću i njegovim kriminalnim i poslovnim aktivnostima, utvrđeno je da su se njih dvojica upoznali još sredinom 70-ih u Parizu; Đurović je od 70-ih godina živio u Parizu, a 2004. se preselio u Beograd, vjerojatno na Jocićev nagovorIako je prošlotjedno uhićenje Sretena Jocića izazvalo veliko zanimanje javnosti i u Hrvatskoj i u Srbiji, rezultati istrage srbijanskih istražitelja bit će poznati najranije krajem mjeseca. Zbog ozbiljnosti dokaza koje su hrvatski istražitelji proslijedili kolegama u Srbiji Jociću je određen jednomjesečni pritvor, a cjelokupna istraga proglašena je službenom tajnom. Premda su mnogi srbijanski mediji, a i Jocićev odvjetnik, takvu odluku Specijalnog suda odmah žestoko napali, ona je posve razumljiva: zbog interesa istrage i povjerljivosti dokaza većina istražnih postupaka vezanih uz organizirani kriminal gotovo se po definiciji radi u strogoj tajnosti, jer postoji velika opasnost od uništavanja dokaza, utjecanja na svjedoke ili - bijega sumnjivih osoba za koje se tijekom istrage utvrdi umiješanost u slučaj.

Prema Nacionalu dostupnim informacijama, srbijanski istražitelji već danima rade na razotkrivanju i identifikaciji kriminalnog lanca koji se tereti za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, ali i za niz drugih teških kaznenih djela, čemu valja pripisati i sumnju na neke zločine koji su dosad bili tek u fazi pripreme. Osim na Jocića, istražitelji su se posebno fokusirali na državljanine Srbije i Crne Gore koji su imali određenu ulogu u njegovoj skupini: Milenka Kuzmanovića, Miloša Peruničića i Slobodana Đurovića, kao i na dvojicu neposrednih izvršitelja ubojstva u Zagrebu - Željka Milovanovića i Bojana Gudurića. Veliku važnost istražitelji su dali upravo Slobodanu Đuroviću, kojeg smatraju drugim čovjekom u Jocićevoj skupini, a koji je zapravo imao najveću operativnu ulogu u likvidaciji Ive Pukanića, ali i drugim sumnjivim poslovima Sretena Jocića. Naime, Jocić je po povratku u Srbiju bio itekako svjestan da je pod stalnim nadzorom srbijanskih službi, pa je posve jasno da je većinu njegovih nelegalnih aktivnosti "prema van" morao provoditi netko drugi - po mnogima to je bio upravo Slobodan Đurović, koji, za razliku od Jocića, sve donedavno uopće nije imao UHIĆENOM JOCIĆU određen je jednomjesečni pritvor, cjelokupna istraga proglašena je službenom tajnom, a rezultati će biti poznati krajem mjeseca

kriminalni dosje. Prema dosadašnjem tijeku istrage, 54-godišnji Slobodan Đurović u hijerarhiji kriminalne skupine nalazi se odmah ispod Sretena Jocića. Za razliku od njega, Đurović je u svom dosjeu imao tek jedan prometni prekršaj, što znači da je godinama posve legalno mogao putovati u sve zemlje bivše Jugoslavije, ali i u zemlje Europske unije. Iako su isprva obojica negirali umiješanost u cijeli slučaj, Robert Matanić je još u prosincu prošle godine u svom iskazu označio Đurovića kao glavnog organizatora cijele akcije ubojstva Ive Pukanića. Tu Đurovićevu ulogu početkom travnja potvrdio je i tajnoviti zaštićeni svjedok pred Županijskim sudom u Zagrebu, a zanimljivo je da su proteklih dana neki srbijanski mediji počeli otvoreno spekulirati da se iza tajnog svjedoka možda krije upravo - Đurović.

Sve do uhićenja krajem listopada prošle godine o 55-godišnjem Slobodanu Đuroviću i u Srbiji se znalo jako malo: jedino su pojedinci iz kriminalnog miljea znali da je vjenčani kum Joci Amsterdamu, te da za njega vodi neke poslove, odnosno da mu je desna ruka u legalnim aktivnostima na području Srbije. Ipak, tijekom istrage koja se proteklih mjeseci vodila u Hrvatskoj rekonstruirana je Đurovićeva biografija: rođen je 18. listopada 1954. u Baru u Crnoj Gori, a od obitelji ima starijeg brata Miodraga i mlađeg brata Dragana. Đurovićeva braća i danas žive u Crnoj Gori - stariji ima agenciju i tvrtku za izgradnju nekretnina, a mlađi ima kafić "Tropicana" u barskoj marini i "Rocky Beach" na jednoj barskoj plaži.

Nakon što je u Baru završio osnovnu školu, Slobodan Đurović je školovanje nastavio u srednjoj vojnoj školi u Sarajevu. Nakon srednje škole 1973. je došao u vojnu zračnu bazu Zemunik kraj Zadra, gdje je radio do 1974. Ondje je upoznao tada 36-godišnju Jagodu Martinović, s kojom je otpočeo ljubavnu vezu. Iste godine odlučio je preseliti se u Francusku, a prije toga je, prema nekim izvorima, nekoliko mjeseci proveo u Italiji. Došavši u Pariz, kraće je vrijeme živio u samačkom hotelu, a u međuvremenu je upoznao srbijanskog državljanina Milenka Stojanovića, koji je u Francuskoj imao građevinsku tvrtku, pa je isprva radio kod njega. Nakon nekoliko godina Đurović i Stojanović su postali veliki prijatelji pa su zajedno osnovali još nekoliko tvrtki u Parizu, a Đurović je samostalno osnovao i dvije tvrtke, "Axel" i "L'Avenir", koje su se bavile šivanjem ženske odjeće. Svoje proizvode Đurović je tada prodavao robnim kućama u Francuskoj, a dio je bio namijenjen i za tržište bivše Jugoslavije. 1976. godine za njim je u Francusku došla i njegova tadašnja djevojka Jagoda Martinović, s kojom je u izvanbračnoj zajednici živio sve do 1994. u zajedničkom stanu u Parizu.

Iako je tijekom dosadašnje istrage Đurović odbijao govoriti o svom kumu Sretenu Jociću i njegovim kriminalnim i poslovnim aktivnostima, zasad je utvrđeno da su se njih dvojica upoznali još sredinom 70-ih u Parizu.AKCIJA NA DEDINJU Pripadnici srpske specijalne policije koji su prošlog tjedna uhitili Jocića

Poveznica između njih dvojice bio je njihov zajednički prijatelj Ljubinko Duja Bećirević, nekadašnji nogometaš kluba Bežanija iz Beograda, koji je godinama slovio kao najveći narkoboss u Amsterdamu. U to vrijeme Bećirević i Jocić imali su nekoliko kafića i noćnih klubova u Amsterdamu, a nakon što je Bećirević ubijen u mafijaškoj likvidaciji 1990. godine, Jocić ga je zamijenio na čelu mafijaške hijerarhije. Kako je Đurović objasnio hrvatskim istražiteljima, dok je živio i radio u Parizu, Bećirević i Jocić često su ga posjećivali i zajedno izlazili po pariškim noćnim klubovima, pa njihov odnos povjerenja potječe još iz tog vremena. Đurović je u Francuskoj živio sve do 2001. godine, kad se odlučio vratiti u Crnu Goru. Prema vlastitim tvrdnjama, svoje dotadašnje tvrtke u Francuskoj prodao je za milijun franaka, a novi vlasnici cjelokupni su mu iznos isplatili tek dvije godine kasnije.

Tek se 2004. posve preselio u Crnu Goru. U Baru je živio nepunih godinu dana, a potom se, najvjerojatnije na Jocićev nagovor, doselio u Beograd. U prvo vrijeme živio je u hotelu "Intercontinental", gdje je za najam hotelskog apartmana mjesečno izdvajao 1800 eura. Osim što je vodio neke Jocićeve poslove, Đurović je 2006. osnovao vlastitu projektantsku tvrtku "Novi Beograd", a novac za osnivanje navodno je dobio iz državnog kredita u iznosu od 100.000 eura na rok od pet godina. Iste godine za 200.000 eura kupio je lokal od 160 četvornih metara na beogradskom 3. bulevaru, da bi ga potom iznajmio tvrtki "Marex" koja prodaje mješovitu tekstilnu robu. Za korištenje tog prostora vlasnik Marexa Živko Prelević i danas Đuroviću mjesečno plaća dvije tisuće eura najma. Đurović je krajem 2006. osnovao još jednu tvrtku, "Grasson", koja je registrirana za posredovanje u prodaji nekretnina. Sjedište te tvrtke je u beogradskoj Ulici majke Jevrosime 29, u stanu u kojem je Đurović živio sve do uhićenja krajem listopada prošle godine. Osim toga, Đurović je nominalno i predsjednik upravnog odbora tvrtke "Srbija projekt".

Zbog svoje povezanosti sa Sretenom Jocićem 55-godišnji Slobodan Đurović od samog je početka zanimljiv istražiteljima. Već u prvim danima nakon uhićenja na odmorištu Spačva u društvu Roberta Matanića Đurović je na sve načine pokušavao umanjiti svoje poznanstvo s Matanićem, kao i razlog susreta s osuđivanim kriminalcem. U istrazi je Đurović tvrdio da se s Matanićem susreo zato što mu je Matanić dugovao 15.000 eura, a dug je navodno datirao još iz 2005. godine, kad je Robert Matanić bio zatočen u zatvoru u Srbiji. Naime, kako je istražiteljima tvrdio Slobodan Đurović, njega je još prije nekoliko godina jedna ženska osoba iz Srbije zamolila da pomogne Robertu Mataniću. Identitet te žene Đurović nije želio odati jer je navodno s njom bio u intimnoj vezi, a ona je pak navodno u braku s muškarcem koji je na moćnom položaju u Srbiji. Nakon te intervencije njegove intimne prijateljice, s Đurovićem je navodno kontaktirao i Slobodan Ružić, beogradski odvjetnik koji je u procesima u Srbiji zastupao Roberta Matanića. Na temelju tih molbi Đurović je u gotovini dao odvjetniku Ružiću oko 6000 eura za troškove zastupanja Roberta Matanića. POLICIJE U AKCIJI Ravnatelj hrvatske policije Vladimir Faber i srpski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić

Dok je Robert Matanić bio zatvoren u ekstradicijskom pritvoru u Sremskoj Mitrovici, odakle je krajem kolovoza 2007. godine isporučen Bugarskoj, Đurović je opet bio Matanićev dobrotvor: jednom prilikom u posjet sinu Robertu u zatvor došla je njegova majka Milka Janžić. Tada je u Beogradu posjetila i Slobodana Đurovića, koji joj je dao 10.000 eura jer mu se požalila da nema sredstava za život dok joj je sin u zatvoru. Prema Đurovićevim iskazima, Robert Matanić od tada mu je dugovao 15.500 eura, koje mu je trebao vratiti kad iziđe iz zatvora.

Iako su istražitelji ustanovili da su se Đurović i Matanić od svibnja do listopada prošle godine sreli nekoliko puta, i to tako je Đurović dolazio u Hrvatsku, jer je Mataniću bio zabranjen ulazak u Srbiju, Matanić mu ni jednom prilikom nije vratio dug, pa ostaje nejasno čemu su služili njihovi vrlo česti osobni susreti.