Smrt mladog policajca Ivana Grbavca te ranjavanje njegovih kolega potresli su čitavu zemlju, no nedvojbeno je da su oni uvelike žrtve loše vođenog sustava unutar Ministarstva unutarnjih poslovaIvan Grbavac, mladi policijski heroj čija je pogibija prošlog tjedna duboko potresla njegovu obitelj, kolege s posla i cijelu zemlju nije trebao poginuti, niti su njegovi hrabri kolege trebali biti ranjeni tijekom pljačke poslovnice Raiffeisen banke u Sesvetama. Svi su oni ponajviše žrtve nedovoljno razvijenog upravljačkog sustava unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Nisu za takvu situaciju potpuno odgovorni ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i ravnatelj policije Vladimir Faber. Oni su od svog dolaska na čelo MUP-a pokazali dosta kompetencije u nekim vrlo zahtjevnim situacijama, ali su isto tako svojim izjavama nakon dramatičnog događaja u Sesvetama neizravno najavili da bi se slične bespotrebne pogibije policajaca mogle i ubuduće ponavljati.

Grbavac i njegovi kolege stradali su zbog upitnog taktičkog postupanja, jer su u obračun s opasnim kriminalcem krenuli srcem, s manjkavom količinom informacija o događaju i manjkavim uputama za postupanje od svojih nadređenih. Zato njihovo upitno taktičko postupanje nipošto ne umanjuje njihovo herojstvo, ali se može smatrati manjkavošću policijskog sustava. Unatoč tomu, u mučnom ozračju nakon tragedije, Karamarko i Faber nekoliko su puta izjavili da su policajci postupili potpuno ispravno, a čak su i neutemeljeno napali novinare koji su se usudili dovesti u pitanje policijsko postupanje. Njihove javno iznesene tvrdnje jednim dijelom demantira tijek zbivanja za vrijeme tragedije i nekoliko policijskih udžbenika.
Grbavac je stradao u utorak 5. svibnja nešto nakon 18 sati. Bio je član policijske ophodnje koja se našla u blizini poslovnice Raiffeisen banke. Nekoliko minuta nakon 18 sati Kazimir Dužnović ušetao je u poslovnicu te banke. Neposredno prije ulaska navukao je crnu fantomku na glavu, izvadio kalašnjikov iz torbe i započeo pljačku. U poslovnici je u to vrijeme bilo 15 ljudi, koji su polijegali po podu. Dužnović je uperio pušku u blagajnicu i zavikao: "Daj novce! Devize! Devize!" Svjedok koji se našao u banci policiji je ispričao da je Dužnović svima rekao da legnu na pod. "Bio je potpuno hladan i smiren, ali je djelovao kao da je spreman na sve. Pljačku je obavljao kao dio rutinskog posla. Službenici je hladnim glasom rekao da mu pomogne, te je vodio od šaltera do šaltera dok mu je ona predavala novac", izjavio je policiji očevidac događaja iz banke. Klijente banke Dužnović nije dirao.
U podrumskim prostorijama Dužnovića je u sobi za videonadzor već prije ulaza u banku primijetio Krešimir Rejzović, zaštitar tvrtke Sokol Marić. Rejzović je repetirao pištolj i zaklonio se, jer je mislio da će se pljačkaš zaputiti prema njemu, budući da se u podrumu nalazio trezor s puno više novca. Rejzović je u kasnijem razgovoru s policijom izjavio da je dvaput pokušao nazvati policiju na broj 92. Jedanput, navodno u 18.06 sati nije uspio, a drugi put linija je bila zauzeta. Potom je zvao središnjicu svoje tvrtke i dojavio im što se događa. Istodobno je aktivirao tihi alarm. Policiju su zvali i iz središnjice tvrtke Sokol Marić s Trga maršala Tita u Zagrebu. Policiju je na 92 u 18.06 nazvala tada nepoznata ženska osoba i prva dojavila da je u tijeku pljačka. Šef smjene u sesvetskoj policiji 17 sekundi kasnije putem radioveze javio je tu informaciju svim ophodnjama.
Najbliže događaju našla se policijska ophodnja u kojoj su bili Ivan Grbavac, Boško Čenan i još jedan njihov kolega. Oni su onamo stigli dok je pljačka još bila u tijeku, u 18.09. Prije nego što su ušli, Grbavac je spriječio jednu ženu s djetetom da uđe u banku. U vrijeme kad su stigli u banku, blagajnica je Dužnoviću u torbu stavila 190.590 kuna i 9120 eura. Izvori bliski policiji za Nacional su potvrdili da je ovo bio prvi slučaj u posljednjih 30 godina da je policija reagirala toliko brzo da je stigla na mjesto događaja dok je pljačka još uvijek bila u tijeku.

Potom je nastao kaos do kojeg nije trebalo doći.
Grbavac i Čenan ušli su u banku i zavikali prema Dužnoviću da spusti oružje. Svi su policajci ušli na mjesto događaja s repetiranim oružjem. Jedan svjedok događaja iz banke rekao je policiji da je Dužnović odmah potom sebi u bradu promrmljao da će biti pucanja. Dužnović se tada počeo saginjati kao da će spustiti pušku, ali se potom polukružno okrenuo, te ubio Grbavca i ranio Čenana. Njihov treći kolega iz ophodnje prošao je bez ozljeda jer je zalegao iza automobila.
Već u trenutku kad se Dužnović s puškom u ruci počeo okretati prema Grbavcu i Čenanu, oni su ga mogli ili raniti, ili hladnokrvno ubiti, ali to nisu učinili. Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko izjavio je naknadno da policajci nisu pogriješili, jer je Dužnović njih prvi vidio i zapucao. Karamarka je u izjavi za Večernji list demantirao sudionik te akcije Boško Čenan. Čenan je izjavio da su on i Grbavac ušli u banku do predulaza. "Kroz staklo smo vidjeli razbojnika koji je stajao iza pulta i ljude koji su ležali na podu banke. Uperili smo oružje u njega i vikali mu da baci oružje. No u jednom trenutku on je zapucao, Grbavac se srušio, ja sam pogođen u nogu, a treći je uspio neozlijeđen izići iz banke. Napadač je počeo bježati, ali ja sam ga pogodio u kuk. Mogao sam i u glavu, ali nije lako ubiti čovjeka", izjavio je Čenan.
Čenan je doista pogodio Dužnovića u desno bedro u visini kuka, ali je rana bila prostrijelna i on je mogao nastaviti bježati. Kako god bilo, u metežu koji je nastao Dužnović se zaputio prema izlazu i počeo bježati. Nedugo potom pred banku je stigla druga policijska ophodnja u Škodi Octaviji. Auto je vozio 33-godišnji policajac Jadranko Čertin, a s njim su bili i 50-godišnji Milovan Dakić i 21-godišnji Kristijan Novosel. Očevici događaja pokazivali su ophodnji u kojem se smjeru zaputio pljačkaš. Ophodnja je automobilom krenula Ravnatelj policije Vladimir Faber prisustvovao je pogrebu Ivana Grbavcaza njim.

Dužnović se skrio kod jedne garaže u Gotovčevoj ulici kod kućnog broja 18. Sve su to promatrali brojni očevici. Nastala je panika u obližnjem parku koji je stotinjak metara udaljen od poslovnice opljačkane banke. Ondje se igralo 30-ak djece na koju su pazili roditelji. Kad su čuli prvi rafal, igra je prestala. Jedan mladi otac zgrabio je sina i kćer i s njima preskočio ogradu i počeo bježati. Slijedili su ga i drugi roditelji.
Kad je vidio drugu policijsku ophodnju, Dužnović je čučnuo i zapucao. Ispalio je prema njima dva okvira metaka. Samo u vratima automobila našlo se 14 metaka. Dužnović je Čertina pogodio s više hitaca u vrat, glavu, trup, udove i zdjelicu. Sa sedam hitaca Čertinu su raznesena pluća, dio prsnog koša i lopatica, a ozlijeđena mu je i lijeva nadlaktica, zdjelica, te obje noge. Još uvijek nije izvan životne opasnosti. U tijeku prve operacije dobio je čak 14 litara krvi, a liječnici su ga triput oživljavali.
Dakića je metak pogodio u trbuh i zaustavio se u masnom tkivu. Na stražnjem sjedalu je sjedio Kristijan Novosel, koji je taj dan bio na praksi i koji još ide u policijsku školu. Njemu je metak ozlijedio kosti sa strane glave. Zadobio je ozljedu tangencijalne stijenke. Tek kasnije Dužnovića su pripadnici policije uhitili.
Nacional posjeduje četiri različita policijska udžbenika koji otvaraju najozbiljniju sumnju u ispravnost taktičkog postupanja policije u sesvetskoj pljački. Mato Pušeljić, Petar Veić, Stjepan Gluščić, Željko Bagić i Jure Bilušković napisali su "Priručnik za obuku policajaca". U izdanju od 1998. na stranici 251 opisuju se taktička pravila koja se primjenjuju prilikom uhićenja. Autori pišu: "Policija mora detaljno upoznati mjesto gdje će se osoba uhititi (osobe koje su sklone pružanju otpora ne smije se uhititi na javnom mjestu, gdje se nalazi ili očekuje veći broj građana...). Potrebno je isplanirati i optimalno vrijeme (trenutak) uhićenja - ni prerano ni prekasno. Rukovoditelj je dužan napraviti pravilan izbor djelatnika koji će izvršiti uhićenje, te odrediti način i redoslijed izvršenja zadaća (pripremiti adekvatnu opremu). Svako uhićenje je različito i nikad se ne može predvidjeti sve, pa je potrebno biti pripravan na moguća iznenađenja, te je stoga za izvođenje uhićenja potrebno izabrati najiskusnije i najstručnije policijske djelatnike."
Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je 1998. i knjigu "Razbojništva i postupanje policije" koju je napisao Josip Tulezi. Jedan od suradnika na toj knjizi bio je i aktualni ravnatelj policije Vladimir Faber. Na stranici 43 opisuju se zadaće šefa smjene u policijskoj postaji. Među ostalim, navodi se da djelatnike upućuje na zadatke uz upute da se brinu o osobnoj sigurnosti i da ne izazivaju nepotrebne rizične situacije, koliko je to god moguće.

Potom se na stranici 109 piše o temeljnim taktičkim pravilima uhićenja. Ondje među ostalim stoji: "Ovlaštene službene osobe, naročito kada treba uhititi osobu koja je obilježena kao opasna, trebaju biti iskusne, dobre fizičke kondicije, osposobljene za raznolike specijalne zahvate (borilačke vještine) i vješte u baratanju oružjem... Uhićenje opasnijih razbojnika treba provoditi s maksimalnom koncentracijom pažnje i s odgovarajućim stupnjem opreza. Praksa kod uhićenja nas uči da neopreznost i nebudnost vode ugrožavanju sebe i drugoga i mogu rezultirati potpunim neuspjehom pa i tragičnim posljedicama. Uhićenje treba u načelu počiniti na mjestu koje pruža najmanje prilike za otpor ili bijeg, za uplitanje sa strane i sl., kao i na mjestu gdje eventualna uporaba oružja ne dovodi u opasnost život drugih osoba." U knjizi "Suzbijanje razbojništva" autora Slavka Gvozdića i Ivanke Gajer-Pintar na stranici 38 piše: "Obavještenje o napadu dok je on još u toku stalna dežurna služba obično prima preko alarmnog sustava ako je ugrađen u napadnutom objektu ili preko građana. Ako o napadu dojavi građanin, stalni dežurni ga treba upitati o broju napadača, o vozilu kojim su došli, te da li je ono pred objektom i da li se u njemu tko nalazi, kako bi te podatke mogao prenijeti patrolama da ih koriste. Iza toga, i u jednom i u drugom slučaju, odmah na mjesto napada šalje najbliže patrole sa zadatkom da opkole taj objekt, pričekaju da napadači izađu iz prostorija i da ih pohvataju."
Policijska akademija izdala je skripta "Sigurnost u intervenciji policije" autora Njegoslava Blažeka. Blažek na stranici 60 opisuje intervenciju u financijskim ili komercijalnim ustanovama. Među navedenim temeljnim načelima stoji: "...djelovati oprezno, nikada ne intervenirati u ustanovi ili neposredno na izlazu ustanove, kako bi se izbjeglo zadržavanje talaca ili opasnost od pucnjave, nikada ne tražiti da se sumnjive osobe blokiraju unutar objekta ili provocirati sučeljavanje, intervenciju provesti s više policajaca (ako je moguće s četiri), prije akcije diskretno se dogovoriti o postavljanju policajaca za motrenje, zaštitu i kasniju intervenciju." U istom poglavlju navodi se i da policajci moraju vozilo zaustaviti na sigurnoj udaljenosti od objekta, nikako ga parkirati ispred glavnog ulaza u banku, a u sumnjivim situacijama vozilo mora biti ostavljeno najmanje 30 metara od ulaza u banku.

Iskusni policijski dužnosnici potvrdili su za Nacional da tijek događaja u Sesvetama pokazuje da se policajci nisu pridržavali gotovo ničega što piše u udžbenicima. Ušli su u banku iako nisu smjeli i tako mogli ugroziti i civile u banci, nisu pucali prema kriminalcu kad su trebali, nisu svi vješti u baratanju oružjem, krivo su parkirali automobil, nisu ga ostavili upaljenog s vozačem za upravljačem, u ophodnji je poginuo mladi policajac koji je tek stupio na dužnost, a u drugoj ophodnji ranjen je mladić koji je odrađivao praksu. Da se postupalo taktički ispravno, ni u ludilu se ne bi moglo dogoditi da se u potjeru za kriminalcem upuste i slučajni prolaznici i umirovljeni policajac Zvonko Salopek koji je Dužnovića gađao klompom! Njih su dvojicu, kao i ostale prolaznike, trebali na sigurno skloniti drugi policajci, a ne dopustiti da se oni uključe u potencijalno pogibeljnu akciju.

U Ravnateljstvu policije za Nacional su potvrdili da još uvijek ispituju sve okolnosti postupanja policajaca u toj akciji, te da će se konačno mišljenje donijeti kad se obave razgovori sa svim sudionicima akcije, a neki od njih još nisu u mogućnosti razgovarati. Međutim, u Ravnateljstvu policije navode da sve upućuje da su policajci postupili ispravno, s obzirom na količinu informacija kojom su raspolagali.
U Ravnateljstvu policije zamjeraju zaštitaru Sokol Marića što nije uspio javiti više informacija o samoj pljački prije nego što je policija stigla na mjesto događaja. U Ravnateljstvu policije smatraju da bi onda možda i taktika postupanja mogla biti drukčija. Policajci su na mjesto događaja došli vrlo brzo, a imali su samo informaciju da se u banci nešto sumnjivo događa, tvrde u Ravnateljstvu policije. I u takvoj situaciji moglo se postupati opreznije i bolje, ali pitanje je je li to bilo realno očekivati u tako kratkom vremenu. Policajci u službi nisu svi jednako osposobljeni i spremni za intervencije. Takve se situacije u praksi policija brojnih razvijenih zemalja nastoje nadvladati izradom postupovnika za različite situacije. Ti su postupovnici ključan izvor vrlo konkretnih informacija što policajci trebaju raditi u pojedinim situacijama, poput pregleda auta na granici, legitimiranja osoba, te uhićenja osumnjičenika u razbojništvima i slično. Takvi postupovnici u Hrvatskoj ne postoje.

Na taj ozbiljan problem još je 2003. upozorio Sindikat policajaca Hrvatske, i to nakon pogibije još jednog policijskog heroja - Željka Murka. Murk je bio prometni policajac koji je poginuo 12. veljače 2003. u potjeri za okorjelim kriminalcem Marselom Budimirom koji je usred dana prijeteći automatskom puškom opljačkao poslovnicu Varaždinske banke u Nedelišću. Kod mosta u Gornjem Kuršancu Murk je uočio razbojnika i dao se za njim u potjeru, ali ovaj ga je ubio, zbog čega je kasnije dobio najvišu moguću zatvorsku kaznu od 40 godina. Murk je iza sebe ostavio suprugu s trojicom malodobnih sinova.
Godinu dana prije pogibije Murka još jedan okorjeli kriminalac, Srđan Mlađan, ubio je Milenka Vranjkovića Kinga dok ga je pokušavao legitimirati. Mlađan se u to vrijeme nije vratio na izdržavanje kazne sa slobodnog vikenda, a kad ga je Vranjković htio legitimirati, on ga je hladnokrvno ubio.

Nakon pogibije Željka Murka tadašnjem ministru unutarnjih poslova Šimi Lučinu Dubravko Jagić, čelnik najjačeg policijskog sindikata, zamjerio je da "ne ispunjava ni najosnovnije poslove, koje je po zakonu dužan učiniti, a čak tri godine mu nisu dovoljne za pravilnike i naputke, odnosno postupovnik kojim bi se definirali načini provođenja policijskih ovlasti, među kojima je i uporaba vatrenog oružja". Ništa se nije promijenilo do danas. Takve postupovnike u pravilu izrađuju stručnjaci s višegodišnjim iskustvom. U hrvatskoj policiji trenutačno postoje upute i zapovijedi, koji odvojeno razrađuju pojedine članke zakona i određuju kako bi trebalo postupati. Postoje i neki priručnici za pojedine situacije, poput onoga koji je izradila Irena Cajner Mraović 2002., kad je bila načelnica Policijske akademije. Ti su priručnici najbliže što je napravljeno na putu prema stvaranju postupovnika koji bi u konkretnoj situaciji u Sesvetama možda spriječili pogibiju i ranjavanje policajaca.

MINISTAR PRAVOSUĐA Ivan Šimonović s ministrom unutarnjih poslova Tomislavom KaramarkomMeđutim, ti priručnici imaju velik nedostatak - nisu obvezujući za postupanje. S druge strane, upute i zapovijedi su obvezujući, ali nisu sistematizirani. Ima ih jako puno, pisani su nerazumljivo i birokratski pa su teško razumljivi. Zato su stručnjaci unutar policije tijekom 2005. inicirali projekt "Procedure", kako bi se taj problem riješio. Međutim, sve je ostalo na razini ideje, a inicijatori projekta su u međuvremenu degradirani ili su napustili MUP. Nije to jedini projekt koji se žurno mora provesti, a čelništvo MUP-a nema previše vremena. Nacional je početkom tjedna iz izvora bliskih policiji doznao da bi prva reakcija na ovaj tragični događaj mogla biti inicijativa za uvođenje automatske kazne doživotnog zatvora za ubojstvo policajca na obavljanju njegove dužnosti. Sudeći po onome kako je vrh policije reagirao nakon pogibije Ivana Grbavca i ranjavanja njegovih kolega, još se uvijek ne može pouzdano tvrditi je li novo vodstvo potpuno doraslo svim izazovima.