Zoran Marković sa suprugom Dalijom i kćerkomObitelj nestalog pomorca Zorana Markovića (45), koji je bio na kobnom letu Air Franceova Airbusa iz Rio de Janeira za Pariz, više se ne nada čudu. Jutros u 11. 30 njegovoj supruzi Daliji Pravdici Marković iz hrvatskog su veleposlanstva u Parizu i službeno potvrdili da je među 228 osoba koje su stradale u teškoj avionskoj nesreći, bio i njezin suprug Zoran.

Tog je trenutka nestala svaka nada da će njihov voljeli otac i suprug doći kući na dugoočekivano odsutstvo od 28 dana. Beskrajno tužna zbog tragedije koja je zadesila njihovu obitelj, supruga upravitelja stroja iz okolice Rijeke, u ekskluzivnom je razgovoru za nacional.hr kazala kako ju trenutačno najviše smetaju neistine koje se pišu o njezinom pokojnom mužu.

"Najvažnije mi je da se zna kako moj Zoran nije zakasnio na taj let", ispričala nam je očajna Dalija i nastavila: "Svi koji su ga poznavali vrlo dobro znaju koliko je bio pedantan, uredan i organiziran. Njemu se takvo što ne bi moglo dogoditi. On je kartu za taj let AF 447 kupio još 21. svibnja i planirao je da će avion doći u 11. 15, na pariški aerodrom, a potom je u 17.30 drugim letom trebao doći na tršćanski aerodrom. Možete li zamisliti koliko je jada, tuge i boli doživjela njegova majka Marija kada je u medijima vidjela da joj je sin mrtva zato jer je zakasnio na avion", pita se Dalija Pravdica Marković, govoreći kako je Zoran dolazio na prvo odsutstvo otkako se ove godine zaposlio u ciparskoj kompaniji W Ship.

S njima je imao ugovor da 56 dana radi, a potom 28 bude kod kuće. Ponudu je prihvatio zbog dobrih finacijskih uvjeta, a bio je jako zadovoljan uvjetima ugovorima i načinom ophođenja uprave prema radnicima.

Naime, objasnila je, često se zna dogoditi da radnici na brodovima dobiju puno lažnih obećanja koje im kompanije nikada ne ispoštuju. U ovom slučaju, kaže, to nije bilo tako.

O tome zbog čega je sudbina odlučila da se njezin Zoran tog jutra ukrca u zrakoplov koji je nekoliko sati kasnije nestao nad Atlantikom, uopće ne može razmišljati, a jedino što obitelj trenutačno isčekuje jest list papira na kojemu će pisati da njihovog Zorana više nema. 

"Nema tijela, nema ničega, dobit ćemo samo smrtovnicu-tužno priča Dalija govoreći kako joj je u strašnim trenucima neizvjesnosti, kada je kontradiktorne vijesti o suprugu dobivala samo iz medija, velika podrška bila gospođa Orhidea iz hrvatskog veleposlanstva u Parizu.

-U početku mi je bilo najgore jer sam znala da se Zoran vraća, no nitko mi ništa nije javljao nakon nesreće. Zvala sam neki broj koji je bio objavljen na BBC-u, dobila sam aerodrom u Parizu, no tamo su uzeli moje podatke i rekli su da će mi se javiti. I od tada ništa. Onda sam nazvala hrvatsko veleposlanstvo i bila s njima u kontaku. Oni su mi na kraju i javili da je ipak riječ o mom mužu-prisjetila se Dalija strašnih trenutaka u kojima se neizvjesnost miješala s nadom i strahom.

Sada nedoumici više mjesta nema, a ona će se posvetiti petnestogodišnjoj i osmogodišnjoj kćeri koje su ostale bez oca. Dalija nije radila jer su živjeli od Zoranovih primanja pa će se sada morati pobrinuti i za financije. Njezin je suprug, veli, imao životno osiguranje, a osigurala ga je i kompanija za koju je radio. O odšteti od Air Francea još ne razmišlja, a time će se, veli, baviti nakon istrage.