MINISTAR I ŠEF POLICIJE Vladimir Faber bio je šokiran kad ga je Tomislav Karamarko telefonom obavijestio o njegovoj smjeniKad mu je prošlog ponedjeljka uvečer zazvonio mobitel, ravnatelj policije Vladimir Faber nije mogao vjerovati onome što je čuo: ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko javio mu je da ga je premijer Ivo Sanader definitivno odlučio smijeniti. Slične pozive u kojima mu je Karamarko javljao da je šef Vlade ljut na njega Faber je tijekom svog osmomjesečnog mandata primao već nekoliko puta, ali ovoga puta Faber je bio šokiran jer je odluka o smjeni došla iznenada i bez jasnog razloga. Sličnu reakciju Sanaderov čin izazvao je i u hrvatskoj javnosti: svi su bili iznenađeni smjenom čovjeka koji je iskreno i odlučno počeo depolitizirati hrvatsku policiju, a pritom je pod njegovim vodstvom u nekoliko mjeseci razriješeno nekoliko vrlo teških kriminalističkih slučajeva, poput ubojstava Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nike Franjića.

Mnogi su ostali zatečeni i činjenicom da sve do danas iz vrha Vlade nije stiglo ni jedno uvjerljivo objašnjenje ili razlog za Faberovu smjenu. Sve je to uzbunilo i strane diplomate - potkraj prošlog tjedna američki ambasador Robert Bradtke i šef Delegacije Europske komisije Vincent Degert oštro su prosvjedovali kod ministra Jandrokovića i tražili da im se objasne razlozi Faberove smjene kako bi o tome mogli izvijestiti svoje nadređene. Kako je Nacional saznao, oni su to učinili “oštro i grubo”. Bilo je to prvi put od 2000. da su dvojica predstavnika Sjedinjenih Država i Europske unije na takav zajednički način intervenirali u hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova, a to pokazuje koliko značenje SAD i EU pridaju ovom događaju. U zapadnim diplomatskim krugovima očito se pitaju znači li ta smjena uspješnog i nezavisnog šefa policije opći zaokret u hrvatskoj borbi protiv kriminala i korupcije. Ovom je smjenom bio zgranut i Vladimir Faber, koji je od Tomislava Karamarka pokušao saznati zbog čega je Sanader ovoga puta tako odlučan, no na to pitanje nije dobio konkretan odgovor.

Prema Nacionalovim izvorima, ta odluka iznenadila je i Karamarka, koji se i sam usprotivio smjenjivanju svog bliskog suradnika i dugogodišnjeg prijatelja. Budući da to nije bilo prvi put da Ivo Sanader traži Faberovu smjenu, Karamarko je isprva mislio da će ga još jednom uspjeti spasiti, no prošlog utorka je shvatio da Sanader neće odustati. Zbog toga je početkom tjedna pokušao za Fabera osigurati barem alternativnu funkciju, dajući do znanja da neće pristati na Sanaderov zahtjev da Faber definitivno ode iz policije. U tom trenutku Sanader i njegovi suradnici pristali su samo na to da Faber dobije “fikus” funkciju - da bude imenovan savjetnikom ministra. O mogućoj smjeni Faber je toga dana obavijestio i svoje suradnike u Ravnateljstvu policije, koji su tijekom kolegija navodno predlagali da kolektivno daju ostavke, u čemu ih je spriječio sam Faber. Prošle srijede Karamarko i Faber odbili su degradaciju ravnatelja policije, pogotovo zato što za smjenu vrh HDZ-a nije smislio nikakav uvjerljiv razlog. Tijekom tog dana informacija o Faberovoj smjeni doprla je i do nekih novinara, a i tada se Vladimir Faber pokazao kao prijetnja za HDZ: dok u mnogim sličnim situacijama HDZ-ovi stranački poslušnici mirno i šutke dopuštaju da ih se eliminira i javno ponižava, Faber je bez dlake na jeziku javnosti kazao četiri vrlo jasne stvari: da ga se smjenjuje, da je mimo svoje volje natjeran da ode, da za to nema nikakvog legitimnog razloga i - da je tako odlučio Ivo Sanader. Istog dana vrh HDZ-a je bio zgrožen takvim Faberovim javnim istupima, pa su istovremeno organizirane dvije tajne akcije: jedan dio Sanaderovih suradnika direktno je počeo pregovarati s Faberom nudeći mu već notorni odlazak u diplomaciju, na što on nije pristao.

Drugi su se bacili na još teži zadatak: smisliti razloge za smjenu koji će djelovati koliko-toliko suvislo, a da ipak ne otkriju stvarne razloge. Netko iz Sanaderova užeg kruga se dosjetio iznimnog spina koji je trebao ubiti dvije muhe jednim udarcem: reći da je smjenu zatražio HSS, i to zbog traktorskih prosvjeda. Međutim, tog dana vladajuća stranka jednostavno nije imala sreće: baš kad je u Bruxelles sletio premijer Ivo Sanader, ondje su se događali slični traktorski prosvjedi europskih mljekara, a u Hrvatskoj su HSS-ovi čelnici nanjušili prljavu rabotu HDZ-a i brže-bolje je demantirali. U domaćim političkim krugovima tih se dana spominjala i glasina da je Faber smijenjen zbog toga jer je zaštitio načelnika osječke temeljne policije Tomislava Bilandžića koji je navodno posjetio odbjeglog Branimira Glavaša u Bosni i Hercegovini. Zbog svega toga, u četvrtak navečer i u petak ujutro održane su “konzultacije” na kojima je Ivo Sanader popustio u namjeri da Fabera sasvim ukloni iz policije, pa je pristao na Karamarkov prijedlog da Faber bude imenovan za državnog tajnika. Ni ti pregovori nisu išli glatko, ali je na kraju postignut dogovor uz jedan Sanaderov uvjet - da Vladimir Faber odmah prekine medijima objašnjavati okolnosti svoje smjene. Da je najava Faberove smjene uzburkala hrvatsku javnost ali i neke druge pokazuje i činjenica da su se u petak na spomenuti razgovor kod ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića najavila dva važna veleposlanika, američki veleposlanik Robert Bradtke i šef Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj Vincent Degert.OLIVER GRBIĆ Vrstan policajac po ocjeni kolega, upitno je i koliko će biti poslušan Sanaderu

Tako je u petak na zatvorenom dijelu sjednice Vlade konačno i formalno provedena Sanaderova odluka o Faberovu uklanjanju, a potom su Jadranka Kosor i Tomislav Karamarko novinarima neuvjerljivo pokušali obrazložiti sporni čin: sramotnu odluku premijera tako su učinili još sramotnijom tragikomičnom verbalnom akrobacijom u kojoj Faber nije smijenjen nego - “unaprijeđen”, ma što to značilo. U kratkoj izjavi za Nacional Vladimir Faber je jasno kazao da odluku Vlade smatra smjenjivanjem. “Što se tiče moje smjene, postoje tri razine: prva je politička, a nju ne želim komentirati. Druga je formalno-pravna - moja smjena je legitimna odluka Vlade utemeljena na zakonu i ja je kao policajac prihvaćam. Na novom radnom mjestu i dalje ću nastojati raditi na ključnim reformskim promjenama hrvatske policije. Treća razina je ona stvarna. Ja još uvijek ne znam koji su stvarni razlozi za moje smjenjivanje odnosno unapređenje, a to pitanje očito treba postaviti drugim ljudima”, zaključio je Faber. Iako su se proteklih dana u javnosti spominjali brojni mogući razlozi Faberove smjene, osnovni problem vrha vladajuće stranke i donedavnog ravnatelja policije bila je činjenica da on nije dao da Vlada i HDZ kontroliraju i usmjeravaju njegov rad. Isto tako, još od trenutka kad je imenovan, Vladimir Faber je Ivi Sanaderu izrazito išao na živce: on i Karamarko već su u prvih mjesec dana na novim funkcijama stekli mnogo bolji imidž u javnosti od njega.

Za razliku od Karamarka, koji je tih i neprimjetan, Faber se pojavljivao u javnosti, često davao izjave, a u svojim istupima bio je odrješit - svaka njegova izjava, od najave depolitizacije policije do opisa stanja u sustavu kao dugogodišnjeg “zamatanja smrdljivog sadržaja u celofan”, bila je izravni udarac HDZ-u i Ivi Sanaderu. Nakon niza ljutitih Sanaderovih poziva, ministar Karamarko je Faberu zabranio daljnje kritičke istupe u javnosti, čega se ravnatelj policije sve donedavno držao. Jedina iznimka bio je slučaj bijega Branimira Glavaša u BiH, kad je na optužbe da je policija to trebala spriječiti Faber bez imalo krzmanja kazao da policija za to nije imala nikakvog zakonskog uporišta, podsjetivši pritom da je Glavašu imunitet dao Hrvatski sabor, odnosno HDZ-ova većina. U konačnici, Sanaderu je smetalo što Vladimir Faber ne pokazuje ni najmanje namjere da se pretvori u bezličnog poslušnika, a to ga je dovelo do gotovo otvorenog sukoba s Vladom i HDZom oko konkretnih stvari: procesuiranja slučaja “Kamioni” i imenovanja novog čelnog čovjeka zagrebačke policije. U oba slučaja Vladimir Faber pokazao je odlučnost da samostalno i bez sugestija iz HDZ-a donosi odluke, što ga je stajalo funkcije. Uostalom, čak je Faberovo nepristajanje da šutke sudjeluje u političkom igrokazu vlastite smjene Ivi Sanaderu donijelo dodatnu štetu i negativan imidž.

Tome nisu pomogle ni uporne nesuvisle tvrdnje Vladine potpredsjednice Jadranke Kosor i ministra Tomislava Karamarka da nije riječ o smjeni nego o “unapređenju”. Kako ističu Nacionalovi izvori, Ivo Sanader u proteklih je osam mjeseci mnogo puta požalio što je Vladimira Fabera uopće imenovao za ravnatelja policije. O tome svjedoči i činjenica da ga je u tom razdoblju htio smijeniti već četiri puta, ali je od toga svaki put odustao zbog snažnog protivljenja Tomislava Karamarka, i zbog straha kako bi to odjeknulo u hrvatskog javnosti i među europskim diplomatima. Prije desetak dana Sanader je odlučio konačno se riješiti Fabera iz nekoliko razloga: kao prvo, to od njega već mjesecima traže njegovi bliski suradnici, od Jadranke Kosor, Luke Bebića sve do Andrije Hebranga. S druge strane, Faberova odlučnost da istražuje Berislava Rončevića i slučaj “Kamioni” pokazivala je da ne želi poslušati vrh HDZa koji mu je u više navrata dao do znanja da odustane od toga, kao i od svake buduće istrage u koju su upetljani članovi vladajuće stranke.

Treća stvar bili su seljački prosvjedi, u kojima se Faber ponio kao izričiti legalist i nije odobrio sprječavanje prosvjeda - što je Sanadera zabrinulo jer on i njegovi suradnici ujesen očekuju i druge prosvjede, a u tom slučaju trebat će im poslušan policijski aparat. Jedna od posljednjih točki prijepora bilo je Faberovo inzistiranje da potpuno autonomno donosi kadrovske odluke. Ivi Sanaderu navodno je smetalo i to što je Faber u osam mjeseci po mišljenju mnogih odlično radio svoj posao, samo što su pritom kolateralne žrtve bili članovi stranke kojoj je Sanader na čelu: tako je pod Faberovim vodstvom riješen niz teških slučajeva, od ubojstva Ivane Hodak, likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića i snažnijeg angažmana policije u iskorjenjivanju organiziranog kriminala. U tih osam mjeseci Faber je proveo nekoliko smjena HDZ-u odanih načelnika policijskih uprava diljem Hrvatske. Među ostalim, posljednjih je tjedana planirao postaviti novog čelnika zagrebačke policije umjesto Branka Perana koji je ionako bio samo privremeno rješenje. Kad već nema kontrolu nad ravnateljem policije, vrh vladajuće stranke u tom je slučaju odlučio barem “progurati” pouzdanog čovjeka na mjesto šefa policije u glavnom gradu, što Faber navodno nije dopuštao. Ipak, Peranova smjena također je pitanje dana: osim Faberova “unapređenja” na mjesto državnog tajnika, prošlog petka ministar Karamarko najavio je i druge skore kadrovske promjene.

BRANKO PERAN, privremeni šef zagrebačke policijeIako pred novinarima nije htio otkriti o čemu se točno radi, izvjesno je da bi Peran mogao biti razriješen već ovoga tjedna. U kombinaciji za njegova nasljednika spominju se četiri moguća kandidata: Krunoslav Borovec, Zoran Mičeno, Milijan Brkić i Mihael Varga. U svakom slučaju, Ivo Sanader je prije otprilike mjesec dana odlučio da se Fabera definitivno mora riješiti, po mogućnosti što prije i uz što manje političke štete. Prilika za to pružila se nedavno, kad je Sanader zaključio da bi mogao iskoristiti slučaj maloljetničke prostitucije u Osijeku. Dio hrvatske javnosti još je uvijek pod dojmom da je policija u tom slučaju zakazala i vrh HDZ-a smatrao je da taj trenutak treba iskoristiti za konačni obračun s Faberom. U toj odluci nije ih pokolebala ni činjenica da je upravo u tom slučaju Faber pokazao određenu dozu opreza prema vladajućoj stranci - prema Nacionalovim izvorima, policija je u sklopu istrage mogla, u najmanju ruku, na obavijesni razgovor pozvati jednog visokopozicioniranog osječkog hadezeovca (podaci poznati uredništvu Nacionala), čije se ime spominjalo u pismima osječkih maloljetnica.

Dakako, tom čovjeku ne bi se mogao dokazati nikakav krimen, ali bi to nanijelo štetu ugledu HDZ-a. Odluku o definitivnom uklanjanju Fabera Ivo Sanader donio je pretprošlog vikenda, jednim dijelom i zbog toga da pokaže da je i dalje on neupitni vladar hrvatske političke scene. Naime, prvi udarac njegovu egu dali su haesesovci: Josip Friščić i Božidar Pankretić nekim su svojim izjavama na račun Sanadera i Vlade tijekom i nakon traktorskih prosvjeda naljutili vrh HDZ-a. Sljedeći udarac bila je najava samoinicijativnog odlaska Dragana Primorca iz Vlade. Prema nekim izvorima, Sanader se još uvijek nije oporavio od činjenice da je jedan član njegove vlade toliko neposlušan i nepredvidljiv. Definitivnu odluku o Faberovoj smjeni Ivo Sanader donio je zajedno sa svojim bliskim suradnicima koji su ga mjesecima nagovarali da to učini. Riječ je o rigidnim hadezeovcima poput Jadranke Kosor, Luke Bebića, Vladimira Šeksa i Andrije Hebranga koji su često Sanaderu prenosili nezadovoljstvo članova stranke s terena na račun neovisnog ravnatelja policije. Među ostalim, čelnim ljudima HDZ-a nedavno se požalio i Josip Đakić, koji je po ustaljenoj stranačkoj praksi smatrao da može telefonom nazvati ravnatelja policije i izdiktirati mu koja imena želi vidjeti na čelnim mjestima policije u svojoj županiji.

Takav oblik političkog kadroviranja proteklih godina nije bio iznimka nego pravilo, što se promijenilo od imenovanja Karamarka i Fabera. Stoga ne začuđuje da je Faber u osam mjeseci mnogim hadezeovcima postao velik problem. A svakome tko se razumije u funkcioniranje državnog aparata više je nego jasno što to znači: u većini drugih slučajeva, državni tajnik je osoba koja pod izravnom kontrolom Ive Sanadera i za njegov račun kontrolira samog ministra. Najslikovitiji primjer za to bila je bivša ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar- Kitarović, koja je formalno bila na čelu Ministarstva, a zapravo su joj nadređeni bili Sanaderu beskrajno odani državni tajnici Bianca Matković i Hido Biščević. Budući da u Faberovu slučaju on sasvim sigurno neće ispunjavati tu funkciju, realno je očekivati da će u sljedećim mjesecima praktički biti sveden na pomoćnika ministra Karamarka - odrađivat će zadatke koje mu on povjeri, ali bez mogućnosti odlučivanja i samostalnosti u radu. Za to vrijeme vrh Vlade i HDZ-ovi policijski kadrovici Andrija Hebrang i Ivan Jarnjak vratit će policiju pod svoju izravnu kontrolu - smijenit će ljude koje je u proteklih osam mjeseci postavio Vladimir Faber, te na njihova mjesta vratiti “provjerene” kadrove.VINCENT DEGERT Šef delegacije Europske komisije snimljen na policijskom motociklu

Novopostavljeni ravnatelj policije Oliver Grbić u tome će imati slabu ulogu: iako iz različitih izvora dolaze ocjene da je riječ o vrsnom i uspješnom nestranačkom profesionalcu, način i razlozi smjene njegova prethodnika jasno mu daju putokaz kojim mora ići ako se želi zadržati na toj funkciji. Ako se imalo odmetne kontroli, može mu se dogoditi ono što je slikovito objasnio esdepeovac Ranko Ostojić - može biti smijenjen “već idućeg četvrtka na telefonskoj sjednici Vlade”. U konačnici, priča o smjeni Vladimira Fabera tu se neće zaustaviti jer će u mjesecima koji slijede postati jasno tko su Tomislav Karamarko i Ivo Sanader. Prvi će pokazati je li spreman žrtvovati svoj profesionalni ugled za davanje legitimiteta HDZ-ovoj repolitizaciji policije, a drugi će, po svemu sudeći, zorno dokazati da policiju ne doživljava kao profesionalan aparat za provođenje zakona, nego da mu je isključivi cilj opstanak na vlasti sredstvima i načinima kojima se njegova stranka obilato služila tijekom vladavine Franje Tuđmana.