Odluka Ive Sanadera da iz nepoznatih razloga odstupi s premijerske pozicije i na to mjesto postavi ni više ni manje nego Jadranku Kosor, po mnogočemu predstavlja znakovit potez za dosad najmoćnijeg političara u državi.

Dok se u javnosti samo može nagađati zbog čega Sanader napušta partiju koju je vodio modusom kulta vođe, sigurno je kako njegovo promicanje dosadašnje potpredsjednice vlade i vjerne mu podanice možda jednako govori o njegovim budućim potezima, kao i o dosadašnjem načinu vladavine. Naime, odlazeći sa čelništva izvršne vlasti Sanader je na konferenciji za novinare, osim poslovične škrtosti argumentima, u jednom trenutku poručio kako ovo ipak ne znači apsolutno opraštanje od političke karijere. Obzirom da mu je prema svemu sudeći dojadilo biti najodgovorniji čovjek u državi, Sanaderova sljedeća logična politička avantura mogla bi biti ona na kojoj se do sada nalazio Stjepan Mesić.

Iako je bivši premijer jučer kazao kako se ne namjerava kandidirati za predsjednika države, njegov izbor HDZ-ovih kandidata za tu utrku također je više nego indikativan i govori da bi se on ipak, kada vrijeme dođe, još jedan puta mogao ukazati na hrvatskoj političkoj sceni. Kada je preraspodjeljivao uloge u budućem HDZ-u, ta je naime rola dopala Andriju Hebranga, ali je to ovaj već navodno odbio. Sve se na kraju svodi na bivšeg premijera, koji će sada oštre pokude javnosti i vlastitu odgovornost za lošu situaciju prebaciti na svoje najvjernije kadrovnike. Nakon toga, jedna od izvjesnih opcija je njegov povratak.

Ukoliko se to na kraju dogodi, tada će Jadranka Kosor još jednom postati 'vješti' Sanaderov statist. No, ovaj puta posao će biti nešto delikatniji (naime, vođenje države). Upitno je međutim da li je Jadranka Kosor za taj izazov sposobna, ali je zato sasvim sigurno da će nova predsjednica vlade predstavljati formalnog i čvrstog apologeta dosadašnje partijske politike. U prijevodu to znači da građani vjerojatno ne trebaju očekivati nikakve promjene nabolje. Postavljanjem najposlušnije dugogodišnje suradnice na poziciju prve hrvatske premijerke, Ivo se Sanader pobrinuo da prilično jednostavno i lako nastavi povlačiti konce iz političke penzije - sve do trenutka kada najavi svoj trijumfalni povratak - ukoliko se naravno odluči vratiti u politiku. Postoji li možda neki drugi, opravdani credo, koji bi ponukao Ivu Sanadera da vođenje jedne države povjeri osobi kakva je Jadranka Kosor? Gledajući političku biografiju bivše novinarke i dugogodišnje partijske dužnosnice, teško je zaključiti da bi se za to mogao naći bilo kakav suvisli razlog.

Može se reći da postoje dvije Jadranke Kosor: prva, kao neporočni lik državotvorne socijalne radnice i žene koja se cijelim tijelom bori za promociju tradicionalnih i obiteljskih vrijednosti, koju forsira HDZ, i druga, kudikamo realnija, osoba čiji život i nije pretjerano u skladu s pažljivo izgrađivanom medijskom slikom, od privatnog života do naglog i nadasve sumnjivog poboljšanja materijalnog statusa koji je rastao paralelno s političkom promocijom nekadašnje radijske novinarke.

Jadranka Kosor baš i nije uzorna konzervativna političarka i članica stranke koju nerijetko zagovaraju ovdašnji crkveni vrhovi: razvedena samohrana majka, nekadašnja članica SK i polaznica Partijske škole u Kumrovcu od početka svoga političkog angažmana nailazila je na zlobne prigovore iz konzervativnijih partijskih krugova. Posebice kada je bila na čelu ministarstva obitelji.

Rodila se 1. srpnja 1953. u Pakracu, gdje je živjela do odlaska na studij prava u Zagrebu. Roditelji su joj se razveli kada je imala dvije godine i od tada nije vidjela oca.

Na profesionalnom planu, Jadranka Kosor popularnost je stekla tijekom rata vodeći emisiju "Dobar dan, ovdje Hrvatski radio". Krajem 1991. bjesnio je rat, u Hrvatskoj je bilo oko pola milijuna izbjeglica i prognanika i neki od njih dolazili su u njezinu emisiju. U politiku je ušla 1995. godine na nagovor pokojnog Franje Tuđmana, nakon što je ovaj čuo jedan njezin prilog o hrvatskim braniteljima, te je shvatio da njegovoj stranci treba ženskih kadrova. Od tada se rapidno uspinje u unutarpartijskoj hijerarhiji a paralelno s tim uspostavljajući prisni profesionalni odnos s Ivom Sanaderom.

Njezin politički otac bio je Zlatko Canjuga, danas pomalo zaboravljeni lik koji je 1995. bio sve i svašta: glavni tajnik HDZ-a, jedan od najpovjerljivijih Tuđmanovih suradnika, šef Zagreba i NK Croatije. Canjuga je znao da Franjo Tuđman planira raspisati izbore čim HV oslobodi Krajinu, a kao dokaz svehrvatskog profila HDZ je trebao neku ženu za istaknutu političku funkciju. Bio je kraj ljeta i u Tuđmanovu uredu na Pantovčaku okupio se najviši državni vrh: Zlatko Canjuga, Gojko Šušak, Mate Granić i Ivić Pašalić. Sastavljale su se izborne liste i najprije su se posvađali Canjuga i Šušak jer je svaki želio što više svojih ljudi na visokim mjestima, a ubrzo zatim započela je rasprava o ženi koju valja ubaciti u partijski vrh. U još uvijek naelektriziranoj atmosferi, Canjuga se javio prvi: "Mislim da bi to mogla biti Jadranka Kosor, popularna je i dobro bi nam došla." "Može, ona je dobar izbor", svjedoci tvrde da su gotovo jednoglasno reagirali Pašalić, Šušak, Granić i Tuđman. Na izborima je kandidirana kao zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Branka Mikše, no kako je ovaj odlučio nastaviti raditi u metropoli, ni kriva ni dužna Jadranka Kosor u samo nekoliko mjeseci dobila je više sinekura nego neki HDZ-ovi barakaši u čitavom životu, najprije je postala zastupnica, potom i potpredsjednica Sabora, poslije članica Nacionalnog vijeća HDZ-a, a naposljetku ju je Tuđman kooptirao i za potpredsjednicu HDZ-a.

Činilo se da je rođena nova politička zvijezda, no tada se pojavio Vladimir Šeks i bajka je odgođena za nekoliko godina. Tuđman nikada nije oprostio pokušaj puča koji je u ljeto 1991. Šeks pokušao izvesti, nezadovoljan Tuđmanovim kolebljivim odnosom prema Srbima i JNA. Državni predsjednik to nije zaboravio i godinama je Šeksa pasivizirao držeći ga u Saboru, dovoljno daleko od bilo kakvog položaja na kojem su se donosile važne odluke. Jadranki Kosor, koja je bila nova u HDZ-u, unutarpartijske spletke nisu bile poznate te se ubrzo sprijateljila sa Žarkom Domljanom i, kudikamo važnije za njezinu političku budućnost, Šeksom. Vijest je uskoro stigla i do Tuđmana koji je u svojoj tradicionalnoj paranoji zaključio kako je riječ o novom komplotu s ciljem svrgavanja s vlasti. I tako je za manje od dvije godine naprasno zaustavljen politički uzlet Jadranke Kosor, kojoj je do zbližavanja sa Šeksom bio namijenjen položaj prve hadezeovke. Dok ju je Tuđman još volio, imenovana je članicom Izvršnog odbora NK Croatia i počela je s klubom putovati Europom. Kada je Tuđman saznao za Canjuginu odluku, kratko je promrsio: "Ona u nogometu, pa to je kao žena na brodu", prisjetio se svjedok tog događaja.

Kako to obično biva u HDZ-u, i kod nje su materijalno i političko blagostanje išli usporedo. Još početkom 1995. bila je vlasnica stanarskog prava nad 38 kvadrata i vozačica škode, a već u srpnju 1996. od MORH-a je dobila stan veličine 90,26 četvornih metara koji je otkupljen za 23.072 DEM. Uz sve to bila je oslobođena plaćanja 5-postotnog poreza na promet nekretnina koji su u to vrijeme namirivali svi kupci stanova i kuća. Postojale su i računice kako joj je Šuškovo ministarstvo putem povlaštene zamjene u stvari darovalo oko 120.000 DEM, koliko je 1996. vrijedila razlika u kvadraturi. Mediji su pisali i kako je obitelj Kosor dodatno profitirala u obnovi jer je u Lipiku među prvima obnovljena njihova kuća. Učinjeno je to prije mnogih drugih slučajeva premda nitko od Kosora tamo više ne živi, dok su u isto vrijeme mnoge žrtve rata čekale obnovu kuća u kojima stanuju cijeli život. Osim toga, novosagrađena kuća veća je od 35 kvadrata, koliko je imala ona prijeratna.

Naposljetku je platila druženje sa Šeksom i na mjestu nove ženske zvijezde HDZ-a zamijenila ju je Ljerka Mintas-Hodak, kojoj je rejting kod Tuđmana dodatno pojačalo i prijateljstvo s Ivićem Pašalićem. U takvim okolnostima, tijekom posljednje dvije godine Tuđmanova režima Jadranka Kosor praktički je vegetirala; pravovjerno odrađujući stranačke zadatke, tješeći povratnike u njihova razrušena sela i gradiće i obećavajući obnovu "koju ostvariti može samo HDZ". Dana 3. siječnja 2000. HDZ je doživio izborni fijasko, ali Jadranka Kosor ipak je uspjela ući u Sabor, što joj je osiguralo nastavak karijere. Nekoliko mjeseci poslije, u vrijeme definitivne podjele na pašalićevce i sanaderovce, u parlamentu je stvorena četvorka koja će odigrati presudnu ulogu u uspjesima aktualnog premijera. Bili su to Šeks, Glavaš, Luka Bebić i Jadranka Kosor, koji su odradili najveći dio posla u potpunoj Pašalićevoj političkoj diskreditaciji, a zatim i povratku HDZ-a na vlast. S obzirom na metode koje su koristili, teško se moglo zaključiti da se radi o reformskom krilu, posebno slušajući Šeksa kako na protestima u Osijeku u veljači 2001. pred 10.000 zajapurenih demonstranata predsjednika Mesića zove Stevan Mesić. Jadranka Kosor suzdržavala se od sličnih ispada, no u Saboru je tako često nastupala da je za tadašnju vladajuću većinu postala najmrskiji lik. Njezini su ih nastupi toliko iritirali da se događalo da bi sabornicu napustilo tridesetak zastupnika u trenutku kada bi dobila riječ. Bio je to bojkot s kontraefektom jer što su je manje voljeli protivnici, to je bila bliža svom novom šefu Ivi Sanaderu.

"Ustvari ona je vrlo nesigurna osoba i zato stalno traži vođu. Najprije je to bio Tuđman, a sada Sanader, čijem egu odgovara netko tko mu je bezrezervno privržen. Problem Jadranke Kosor je to što se nesigurnost manifestira kroz ružno ponašanje prema ljudima tako da je skoro nitko ne voli. Vjeruju joj samo oni koji nemaju ništa, poput ratnih stradalnika i invalida, ali i to najčešće ne traje predugo", misli jedan političar vladajuće stranke koji je dobro poznaje. To se vidi i od trenutka kada je postala ministrica: smijenila je nekoliko tajnica smatrajući da je ne pozdravljaju s potrebnim respektom, u devet mjeseci napustili su je trojica glasnogovornika, a ostvarila je tek djelić predizbornih obećanja.

Ako bi se u najkraćem trebalo ocijeniti njezin politički profil, zaključak glasi: Jadranka Kosor je demagog. Tijekom svoje predsjedničke kampanje redovito je koristila frazu o "vraćanju dostojanstva braniteljima", a kada je došla na vlast, najprije je otvorila tri telefonske linije na koje se mogu javljati isfrustrirani ratnici, a o svemu su izvijestili svi mediji. Stvar je u tome da je ubrzo postalo jasno da se na telefone nitko ne javlja, a najveća žrtva ispao je vratar ministarstva koji je na nervozne pozive morao objašnjavati kako on nije kriv što uz telefone ne sjede i službenici.

Tijekom ministarskog mandata pratio ju je glas teške, sujetne i iznimno egoistične persone. Do te razine da je uvodila pravilo da joj se najbliži suradnici obraćaju s 'potpredsjednice Vlade i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarsnoti'. Naravno, niži su zaposlenici morali ustajati kada bi ona ulazila u prostoriju. To je svojevremeno tvrdila i smijenjena predstojnica Vladina Ureda za udruge Jadranka Cigelj, koja je Kosoricu također optužila da je zapravo ministrica tražila sigurnosnu provjeru članova nevladinih udruga.

Građani ove države mogli su se uvjeriti koliko savitljivu kičmu ima nova premijerka nakon što su joj partijski šefovi ukazali čast te je kandidirali u predsjedničkim izborima 2005. Tada ju je Stjepan Mesić potukao do nogu, a ona je nakon svega postala poznata i kao Suzana, odnosno patetična plačljivica koja naklonost birača prikuplja najnižim mogućim metodama. Pokazala je uostalom već otprije da je stranački vojnik, unaprijed predodređen za poraze: gazio ju je i Milan Bandić na lokalnoj razini, a na posljednjim lokalnim izborima, stranačka središnjica odlučila se u Zagrebu umjesto nje kandididati anonimnog Jasena Mesića.

Ukratko, savršen politički materijal za održavanje status quo situacije kojom se manipulira iz prikrajka. Prema svemu sudeći riječ je o političkoj odluci Ive Sanadera koja se može gledati samo na negativan način, jer obzirom na bezličnu političku biografiju i metode kojima je krčila put do ove stranačke pozicije, Jadranka Kosor teško će moći sljedeće dvije godine izdržati na poziciji čelnika Hrvatske.