"Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem" glasi klasična autosugestivna formula koja onima koji je ponavljaju navodno diže raspoloženje i moral.Nekad su lijekovi učinkovitiji od autosugestije

Priručnici o psihološkoj samopomoći prepuni su savjeta koji se svode na tvrdnju da pozitivno razmišljanje pruža fantastičnu pomoć depresivnima i anksioznima.

"Svakog jutra gledajte se u ogledalo i recite si da ste najljepši na svijetu" jedna je od brojnih formula preporučenih onima koji su nezadovoljni vanjštinom.

"Ja sam divan i omiljen u društvu" izreka je kojom bi sami sebe trebali uvjeravati ljudi koje okolina izbjegava.

"Ništa me neće spriječiti da ostvarim snove" mantra je propisana onima koji ne vjeruju u vlastiti uspjeh.

Ovakav je pristup liječenju potištenosti i tjeskobe zagovarao još prije stotinjak godina francuski psiholog Emile Coué, autor fraze "svakog dana u svakom pogledu...", a svjetsku je popularnost stekao zahvaljujući (ne)slavnoj knjizi "Moć pozitivnog razmišljanja" Normana Vincenta Pealea iz 1952.

"Ja sam super...ja sam super..."

Zagovornici terapije pozitivnim mišljenjem toliko su se obogatili i proširili kroz medije da im je teško stati na kraj, no možda će nešto u tom pogledu učiniti novo istraživanje koje pokazuje da je pozitivno razmišljanje upravo štetno za one kojima bi trebalo pomoći.

Joanne Wood sa Sveučilišta Waterloo u Kanadi provela je istraživanje u cilju provjeravanja kakav učinak imaju pozitivne formule na ljude s niskim samopoštovanjem, koje je čest simptom depresije.

Pokus proveden na 249 dobrovoljaca otkrio je da pozitivne autosugestivne tvrdnje ljudima niskog samopoštovanja prizivaju bolne, a ne ugodne osjećaje te da im učvršćuju zaključak o njihovoj nevoljenosti.

Pozitivna autosugestija kao što je "ja sam vrijedan ljubavi" imala je povoljan učinak po samopoštovanje kod onih dobrovoljaca koji sami po sebi imaju visoko samopoštovanje, ali je dodatno narušila samopoštovanje onima kojima ono nedostaje.

Tvrdnje koje proturječe nečijoj predodžbi o sebi, koliko god puta bile ponavljane, najčešće imaju učinak bumeranga. Kad osoba s niskim samopoštovanja samu sebe uvjerava u suprotno, pozitivna sugestija stalno se sukobljava s onim što ta osoba doista misli o sebi te je podsjećaju na njene nedostatke.

"Nevjerojatne, nerazumno pozitivne tvrdnje kao što su 'potpuno se prihvaćam', kakve promiču udžbenici za samopomoć" mogu naškoditi samoj osobi kojoj su namijenjeni, a to je osoba s niskim samopoštovanjem", poručuje prof. Wood.

Zaključak koji popularni psiholozi neće rado čuti glasi: tko pati od depresije ili anksioznosti treba se liječiti kod moderno obrazovanog psihijatra koji se razumije u fiziološke temelje ovih bolesti, koji je vičan određivanju terapije lijekovima ili je stručan za kognitivnu psihoterapiju. A pozitivno razmišljanje neka prepuste ljudima koji su već sretni, samo što oni njima nije ni potrebno.

Zrelo voće za dijareju?

Ljudima koji su prirodno sretni ugodne misli dodatno povisuju raspoloženje, no to nije namjena terapije pozitivnim razmišljanjem koju proklamiraju njeni zagovornici. Oni tvrde da su pozitivne misli lijek za ljude koji trpe od duševnih boli, a ne sredstvo kojim sretni postaju još sretniji.

"Pozitivna autosugestija može se usporediti sa zrelim voćem i dijarejom", smatra mađarski psiholog Sandor Horvath.
"Ako čovjeku ima zdravu probavu date voće, učinili ste dobro djelo. Ali date li ga nekome s pokvarenim želucem, pogoršat ćete mu proljev."