Jesu li doista depresivci samo realniji od ostalih?Stara je zabluda da depresiju izaziva nerealno negativno razmišljanje i da ju je moguće liječiti pozitivnim mislima. Depresija nije bolest razmišljanja, već raspoloženja i osjećaja te ne nastaje zbog negativnih, pogotovo ne nerealnih misli, već eventualno zbog bolnih (najčešće sasvim realnih) spoznaja.

Ako itko zaostaje u ispravnoj procjeni realnosti, to nisu depresivci, već sretni ljudi, tvrdi nekoliko skupina psihologa koji su testirali teoriju o depresivnom realizmu.

Tandemi psihologa Alloy i Abramson te Dobson i Franche utvrdili su da depresivni ljudi imaju realniju predodžbu o stupnju svoje važnosti, ugleda, kontrole i sposobnosti nego sretni ljudi. Ljudi koji ne boluju od depresije imaju napuhaniju predodžbu o sebi i ispred očiju imaju ružičaste naočale, zahvaljujući razvijenim obrambenim mehanizmima koji depresivcima nedostaju.

Istraživači Taylor i Brown pronašli su dokaza da su pozitivne iluzije rasprostranjenije kod ljudi s dobrim raspoloženjem, nego kod depresivnih pojedinaca. Iz ovog su podatka zaključili da pozitivne iluzije pomažu ljudima da se bolje snalaze u nepovoljnim okolnostima. Ipak, neki su depresivni pojedinci nerealno negativni, što je pokazalo istraživanje Pacinija, Muira i Epsteina.

Obmanuti su sretniji

U jednom su istraživanju žene dobile zadatak da ocijene privlačnost svoga tijela, od vrata naniže. Njihova su tijela također ocjenivali neutralni promatrači, koji nisu poznavali "vlasnice" tijela. Pokazalo se da su depresivne žene znatno točnije procijenile svoju privlačnost od nedepresivnih. Depresivke su svoja tijela prosudile vrlo slično neutralnim promatračima, dok su zdrave žene sebi dodjeljivale prenapuhane ocjene.

U drugoj su studiji ispitanici oba spola sudjelovali u računalnoj igri u kojoj su dobivali ili gubili bodove ovisno o tome jesu li pravodobno upalili zelenu lampicu. Nakon igre, svaki je ispitanik pitan što misli koliko je igra bila pod njegovom kontrolom. Kod nedepresivnih igrača, odgovor je ovisio o uspješnosti; tko je zaradio puno bodova, smatrao je da ima visok stupanj kontrole, a tko je bio na gubitku, odgovorio je da je igra bila izvan njegove kontrole.

Depresivni igrači vidjeli su stvari drukčije. Neovisno o broju zarađenih bodova, odgovorili su da nisu imali nikakvu kontrolu. I bili su u pravu, jer je igra bila namještena za potrebe istraživanja! Rezultat je ovisio isključivo o sreći, a ne o trudu igrača.

Točnije prognoze - dublja depra?

Daljnji pokusi pokazali su da depresivci točnije procjenjuju što će ih u budućnosti usrećiti ili unesrećiti. Nedepresivni su ljudi optimističniji u pogledu razvoja događaja, ali i manje precizni u svojim predviđanjima.

Depresivci imaju slabiju zaštitu od bolnih spoznaja te brže prepoznaju nevolje koje im se približavaju. Dakako, i oni katkad pogriješe utoliko što predviđaju teškoće i kad one nisu na pomolu, no griješe rjeđe i manje pogubno od sretnih ljudi.

Ovo nas navodi na ozbiljna pitanja vezana za psihoterapiju. Liječe li terapeuti depresivne ljude tako što ih nagovaraju da na stvari gledaju manje realno? Uči li kognitivna terapija ljude da više potpadaju pod utjecaj obmana?

"Najgore je kad depresivac traži pomoć kod optimističnog terapeuta, jer će ga taj vrlo slabo razumjeti i nuditi mu neprimjenjiva rješenja temeljena na pozitivnoj autosugestiji", smatra frankfurtski psiholog Klaus Von Heesen.

Ljudi koji imaju jače radare za opažanje opasnosti izloženiji su depresiji od onih čije je opažanje manje istančano.

"Tko je svjestan nepovoljnih okolnosti, ne može se liječiti tako da sam sebe uvjerava da su okolnosti povoljne; to mu naprosto ne dopušta njegov intelekt", zaključuje Von Heesen.

Slavni depresivci

Jedan od čuvenih depresivaca bio je američki predsjednik Abraham Lincoln. Njegov je poslovni partner iz vremena prije predsjedničkog mandata, W. H. Herndon, o Lincolnu rekao da je "prezirao nerealno, netočno, plitko i lažno." Depresivci u većoj mjeri traže istinu, kakva god ona bila, nego što se prepuštaju iluzijama.