Srijeda je najopasniji dan u tjednuU poslijeratno se vrijeme nedjelji pridružio ponedjeljak, kao stresan dan početka rada ili škole nakon plandovanja vikendom. Pjesma Boba Geldofa "Zašto ne volim ponedjeljak" i "Manični ponedjeljak" od Banglesa dočarala je negativan doživljaj tog dana u modernoj kulturi.

Danas kritični dani nisu ni nedjelja ni ponedjeljak, nego srijeda, barem u Sjedinjenim Državama. Tog se dana ubija najviše ljudi, prema netom provedenom istraživanju. čak 25% suicida događa se na taj dan, dok drugo treće mjesto dijele ponedjeljak i subota s po 14%, objavila je revija Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology.

Ako pak izgurate srijedu, tada vam izgledi za samoubojstvo bitno opadaju iduća dva dana. četvrtak je dan kad najmanje ljudi diže ruku na sebe, samo 11%.
"Puno se pričalo o ponedjeljku, ali novi podaci pokazuju da su se stvari pomakle na sredinu tjedna", veli Augustine Kposowa, voditelj petogodišnjeg istraživanja na Sveučilištu u Kaliforniji.

Nedjelja je izgubila raniji primat u suicidima zbog napretka u tehnologiji. Zahvaljujući mobitelima, internetu i svoj sili pričaonica, foruma i društvenih servisa ljudi se vikendom osjećaju manje osamljenima, a time i manje depresivnima.

Sredina tjedna je danas riskantniji dio tjedna zbog poslovnog stresa, koji se do srijede nagomilava.
"Do srijede smo već podnijeli mnogo napora, suradnici nam idu na živce, a vikend je daleko", dodaje prof. Kposowa.

Što se tiče godišnje distribucije suicida u SAD, zanimljivo je da ih se malo više događa ljeti, 26%, dok ih je najmanje zimi, 23,8%. Uzrok ovome je umrtvljenost koju mnogi osjećaju zimi i koja sprečava ljude da poduzmu bilo što, pa makar i suicidalne radnje.

Najčešći uzroci suicida su depresija i anksioznost te je liječenje tih bolesti ključno za prevenciju ovog ekstremnog čina ljudi koji dugotrajno pate. Lijekovi protiv depresije uz psihoterapiju i obiteljsku i prijateljsku podršku uvelike ublažavaju patnju i vraćaju oboljelima volju za životom.

Lijekovi? Da, ali...

Antidepresivi, suprotno nezasluženoj fami koja ih prati, ne izazivaju suicidalnost, nego je suzbijaju. Paradoksalno, ovi lijekovi nekim ljudima vraćaju energiju i volju za akcijom prije no što im dignu raspoloženje. Zbog toga je moguće da netko tko je otprije želio umrijeti, ali nije imao snage išta poduzeti, u prvoj fazi liječenja antidepresivima dobije poticaj za djelovanje i taj poticaj iskoristi u pogrešnom smjeru. Ovakva je paradoksalna reakcija opažena kod mladih depresivaca, koji imaju manje strpljenja provoditi liječenje, dok je kod odraslih gotovo nepoznata. Stoga se preporučuje stalan nadzor nad mladim depresivcima sve dok ne nastupi značajno poboljšanje simptoma bolesti.