Savka Dabčević-KučarSudbina je čudna. Prije točno četiri godine, početkom kolovoza 2005., u velikoj Nacionalovoj akciji, više od 4000 čitatelja proglasilo je Savku Dabčević-Kučar „Najvećom Hrvaticom u povijesti". Točno četiri godine kasnije, u ranim poslijepodnevnim satima 6. kolovoza 2009., stigla je informacija o smrti predvodnice tzv. Hrvatskog proljeća i za sve nas koji smo se politički formirali u 70-tima i 80-tima, istinski velike žene i političarke.

Zaključak se nameće sam po sebi i to bez imalo patetike - Savka Dabčević Kučar bila je najveća hrvatska političarka, ali i jedna od najznačajnijih osoba u povijesti ove zemlje u dvadesetom stoljeću. Svojim je životom i časnim postupcima - možda i više negoli političkim rezultatima - bila simbol onog poštenog dijela hrvatske politike - u kojima su korupcijske afere, bogaćenje i omalovažavanje javnosti bili nezamislivi.

Stvarna vrijednost javnih osoba može se mjeriti tek kada napuste dotadašnje funkcije i povuku se u privatnost. Kada je isto napravila Savka Dabčević Kučar, nije nestao niti najmanji dio aureole koju je nosila još od kraja 60-tih, kada je prozvana Prvom ružom Hrvatske. Iako se rijetko pojavljivala u javnosti, a skoro nikada nije komentirala aktualne političke događaje, nije izgubila niti dio kredibiliteta i poštovanja. Takvo što uspijeva rijetkima, posebno ako, poput nje, nisu uvijek pobjeđivali. Zajedno s ostalim vođama maspoka, izgubila je 1971. godine, a zatim i dva desetljeća kasnije, kada je kao predvodnica Koalicije narodnog sporazuma, a onda i Hrvatske narodne stranke - pokušala još jednom povesti Hrvatsku. Izgubila je i povukla se, ali na čestit način i bez skandala.

U 86. godini umrla Savka Dabčević-Kučar

Mesić: 'Savka Dabčević-Kučar bila je prvak u hrvatskoj borbi za slobodu i jednakost'

U idućih 15-tak godina živjela je život prosječne umirovljenice, a opet, makar je bila posve izvan medijskog interesa, ljudi su je pamtili i poštovali. Usporedbe nikada nisu sretne, ali bila je u neku ruku hrvatska verzija Vaclava Havela ili Nelsona Mandele. Svi su bili disidenti koji su oprostili svojim nekadašnjim protivnicima; Havel češkim komunistima, Mandela dužnosnicima apartheida, a Savka Dabčević Kučar ovdašnjim partijskim dužnosnicima, koji ju nisu strpali u zatvor, ali su poduzeli sve da ju izbrišu iz nacionalne memorije. Nisu uspjeli, baš kao što im nije pošlo za rukom izazvati osvetoljubivost u ovoj ženi. Premda je imala dovoljno razloga, ona nikada nije pokušala difamirati Račana ili Šuvara. Upravo suprotno, pokazivala je više koncilijantnosti od mnogih koji su bili u puno boljoj situaciji.

Dobrim dijelom i zbog takvog ponašanja, proglašena je najvećom Hrvaticom u povijesti. Njezinim odlaskom nestali su najvažniji likovi 1971.: Miko Tripalo i Vlado Gotovac, a sada i Savka Dabčević Kučar. Koliko god su se međusobno razlikovali, povezivao ih je pošten odnos prema politici i javnom djelovanju. Zbog načina na koji je proživjela svoj život, Savka Dapčević Kučar zaslužuje najdublje poštovanje svih hrvatskih građana.