ŠTO KRIJE SMIJEH Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i slovenski premijer Borut Pahor sastali su se u srdačnom raspoloženju u Trakošćanu, no ne zna se o čemu su se dogovorili - za sada je izgledno jedino to da je Hrvatska pristala na sve slovenske zahtjeveČlanovi hrvatskih pregovaračkih ekipa započeli su pripreme za operaciju povlačenja spornih dokumenata, što je jedan od slovenskih uvjeta za deblokadu pregovora između Hrvatske i Europske unije, ispričao je za Nacional visoki dužnosnik u vladi Jadranke Kosor.

Time je ovaj bliski suradnik hrvatske premijerke potvrdio prošlotjednu Nacionalovu informaciju kako su Jadranka Kosor i Borut Pahor na svojem prvom susretu održanom 31. srpnja u Trakošćanu postigli dogovor oko povlačenja navodno sporne dokumentacije.

Jadranka Kosor je ovih dana odbila Davorina Rudolfa koji je zatražio informaciju o čemu se razgovaralo na sastanku predsjednika dviju vlada, međutim, neki njezini suradnici priznaju da je usuglašeno pitanje vezano za dokumente koji smetaju Ljubljani.

Tek kao sporedna tema na sastanku u Trakošćanu apostrofiran je i kondominij, odnosno, eventualna zajednička uprava u Piranskom zaljevu i postignut je dogovor da će se nastaviti razgovori. No temelj Trakošćanskog susreta predstavlja pozitivan stav Jadranke Kosor glede povlačenja nekoliko desetaka dokumenata. Hoće li doći do značajnijih pomaka bit će poznato tijekom rujna, kada hrvatska strana treba obaviti barem dio posla na kojem inzistiraju Slovenci. To potvrđuju i u ovdašnjoj diplomaciji: “Više nitko ne vjeruje da će u iduća tri mjeseca doći do deblokade naših pregovora s Europskom unijom, ali neproduktivno je čekati listopad ili studeni, i onda ispočetka krenuti u rješavanje problema sa Slovenijom. Budimo realni, morali smo pristati na dobar dio njihovih zahtjeva, iako se uglavnom radi o klasičnoj političkoj ucjeni”, mišljenje je dobro upućenog hrvatskog diplomata.

Premda diplomatskim riječnikom, ovaj je dužnosnik potvrdio kako vlada Jadranke Kosor razmišlja o promjeni dosadašnje strategije, a to pojednostavljeno znači, i prihvaćanje bitnog dijela slovenskih zahtjeva. Radi se o pregovaračkim dokumentima i stajalištima upućenim u Bruxelles u sklopu pregovora Hrvatske i EU. Za slovensku vladu, kao i opoziciju, ovi dokumenti predstavljaju dokaz hrvatskog teritorijalnog ekspanzionizma. Sve je počelo krajem 2008. kada je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Slovenije sastavilo popis hrvatskih pravilnika i zakona, koji, navodno, sadrže sporne odredbe i zemljovide, koji su temelj za blokadu pregovora između Hrvatske i Europske unije. Analiza slovenskog ultimatuma pokazuje da se uglavnom radi o cjepidlačenju, i bit će zanimljivo vidjeti kako će hrvatske vlasti opravdati pristanak na zahtjeve iz Ljubljane. Tako se u poglavlju "Slobodni protok kapitala" kao neprihvatljiv navodi hrvatski program o upravljanju poljoprivrednim posjedima u državnom vlasništvu, koji iznose oko 266.000 hektara. Sporno je to što se, prema mišljenju Ljubljane, dio ovih posjeda koji trebaju biti prodani ili iznajmljeni, nalazi na teritoriju Slovenije. U poglavlju "Prehrana, veterina i fitosanitarna politika" Hrvatsku se optužuje da je u studenom 2008. donesen novi pravilnik provedbe veterinarsko-zdravstvenih pregleda i nadzora životinjskih proizvoda, a sve se oslanja na carinski zakon koji, pak, spominje epikontinentalni pojas. Budući da Slovenija ne pristaje na hrvatsku varijantu epikontinentalnog pojasa, odlučili su blokirati ovo poglavlje.

Također su blokadu dodatno učvrstili zbog jednog drugog članka hrvatskog carinskog zakona, u kojem stoji da se odredbe odnose i na područje epikontinentalnog pojasa. Slovenci imaju izuzetno velike rezerve i prema poglavlju "Ribarstvo" i prema stajalištima tamošnje diplomacije Hrvatska koristi brojne zakone i podzakonske akte u kojima se prejudicira međudržavna granica. Općenito govoreći, u Ljubljani tvrde kako je Zagreb iscrtao graničnu crtu na mjestima gdje ona još nije dogovorena. Sličan argument koristi se i u poglavlju "Poljoprivreda" jer Slovenija smatra kako se dio zemljišta na koje pravo polaže Hrvatska, nalazi na njihovom teritoriju. Vlada Boruta Pahora spornim drži treći članak Pomorskog zakona koji navodi da je “ribolovno more morski prostor gdje suverenitet ima Republika Hrvatska, i to u skladu s međunarodnim pravom, a sastoji se od unutarnjeg ribolovnog mora i vanjskog ribolovnog mora, koje uključuje i Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP)”. Pritom se u podzakonskim aktima definira 11 ribolovnih zona, od kojih Zona A izlazi iz rijeke Dragonje i ide do središta Savudrijske vale (Piranskog zaljeva). Slovencima smetaju još neke odredbe ovog podzakonskog dokumenta, kao što je definiranje ušća Dragonje kao granice riječne ribolovne zone između Hrvatske i Slovenije. Navodno je problematično i to što se nekoliko puta navodi granica s epikontinentalnim pojasom Italije, a pravilnik sadrži i zemljopisne karte s ucrtanim granicama, onako kako ih vidi hrvatska vlada. Tu je – za slovensku stranu - neprihvatljiv Pravilnik o dnevniku o ulovu i dostavi podataka o gospodarskom ribolovu, u kojem se na nekim mjestima spominje Zona A.

U poglavlju "Porezi" Sloveniji smeta apostrofiranje Zakona o cestama, na temelju kojega je Hrvatska u travnju 2008. napravila podjelu na državne, županijske i lokalne ceste. Među ostalim, naveden je i granični prijelaz Plovanija-Buje, a u Ljubljani tvrde da su premijeri Janez Drnovšek i Nikica Valentić postigli dogovor po kojem bi ovaj prijelaz funkcionirao kao privremeno rješenje, sve do postizanja konačnog sporazuma o granici. Poglavlje "Transeuropske" mreže sadrži kartu s ucrtanom morskom granicom, kao i nacionalni program razvoja željezničke infrastrukture za razdoblje od 2008. do 2011. U Sloveniji tvrde kako dijelovi željezničkih trasa prolaze preko njihove države. Isto tako, hrvatski Zakon o sigurnosti okoliša sadrži propise koji reguliraju načine intervencija u slučaju iznenadnog zagađenja mora. Pritom se opet navodi i područje obuhvaćeno ZERP-om, zbog čega je Slovenija blokirala poglavlje Regionalna politika i strukturni instrumenti. Kao dodatni argument za blokadu, Pahorova je vlada navela i uredbe o kvaliteti zraka, koje također navode sporne zemljovide. Spomenut je i granični prijelaz Plovanija-Sečovlje, koji Hrvatska navodi kao međugranični prijelaz prve kategorije, dok se u Sloveniji pozivaju na sporazum Valentić-Drnovšek, i tadašnju odluku kako se radi o privremenom graničnom prijelazu. Kao dodatni argument, Slovenci su iznijeli podatak da slične granične prijelaze sa Srbijom i Crnom Gorom, Hrvatska tretira kao privremene. Jadranka Kosor je prihvatila slovenske zahtjeve, i Hrvatska će povući spornu dokumentaciju.NEUSPJELI POKUŠAJI IVO SANADER i Olli Rehn pokušali su riješiti slovensku blokadu, ali nisu uspjeli

Ovdje je važno napomenuti da je još u lipnju na susretu s čelnicima europskih pučkih stranaka u Bruxellesu i tadašnji premijer Ivo Sanader iznio dva vrlo slična prijedloga za deblokiranje hrvatskih pristupnih pregovora. Bez popuštanja u Hrvatskoj, Slovenija ne bi odblokirala pregovore, a u prilog joj idu i minimalni izgledi i da Bruxelles u idućih nekoliko mjeseci poduzme inicijativu ove vrste. Blokada će trajati barem do kraja listopada kada će se održati Međuvladina konferencija o pristupanju, a približno u tom razdoblju trebaju biti formirani novi organi EU-a i Hrvatska ovisi o tempu pregovora koji će se voditi u tijelima Unije. Za sada je najizglednije formiranje koalicije konzervativaca i liberala, i u idućim mjesecima nitko se ne namjerava pretjerano baviti zemljama koje pokušavaju ući u Europsku uniju. Ne povuče li u međuvremenu svoje obećanje koje je dala na sastanku u Trakošćanu Jadranka Kosor, vlada će u rujnu pristati na slovenske zahtjeve i odustati od spornih dokumenata. Dva visoka izvora iz HDZ-a potvrdili su za Nacional spremnost na ovakav postupak, a navodno imaju i podršku drugih koalicijskih partnera. Ovakva odluka je logična uzmu li se u obzir gospodarski problemi koji čekaju hrvatsku vladu. Već sada dio sindikata najavljuje štrajkove i prosvjede, ankete pokazuju kako je HDZ-ov predsjednički kandidat Andrija Hebrang u velikom zaostatku za Ivom Josipovićem i u takvim okolnostima Jadranka Kosor mora pronaći političku temu na kojoj će popraviti imidž vladajuće koalicije.

Izgleda kako bi to mogli biti pregovori s Europskom unijom, dakako, pod uvjetom da Slovenija odustane od blokade. Budući da međudržavne svađe oko Piranskog zaljeva traju od 1992, a već se dvije godine svaki čas nagovještava rješenje, treba zadržati oprez. Činjenica je da je, kao članica EU, Slovenija u prednosti, ali u Ljubljani dobro znaju da ih je ponašanje u sporu s Zagrebom duboko kompromitiralo kod ostalih članca Unije. Stoga je i Pahoru u interesu naći prihvatljivo rješenje, kojim u Sloveniji mogu kazati da su njihovi krucijalni zahtjevi ispunjeni, a da se pritom ne izazove politička kriza u Hrvatskoj. Jer u protivnom, pregovori će se ponovno odgoditi, a čak i u slučaju pada vlade Jadranke Kosor, neka buduća vlada će teško smisliti neko novo i općeprihvatljivo rješenje. Ne treba zanemariti niti EU i Ameriku, koji također žele nastavak pregovora. Sadašnja blokada predstavlja loš signal ostalim zemljama Jugoistočne Europe i otvara prostor za nastanak novih kriza. U takvim okolnostima Jadranka Kosor može računati na podršku Bruxellesa i Washingtona, ako se odluči na povlačenje dokumentacije. Razumije se kako će hrvatska vlada zauzvrat tražiti da slovenska strana momentalno deblokira pregovore i tako pokaže da odustaje od dosadašnje politike. Ovako izgleda preliminarni scenarij dogovora između Jadranke Kosor i Boruta Pahora održanog u Trakošćanu, a ima li stvarnog napretka, vidjet će se kroz otprilike mesec i pol dana. Ako je suditi po dosadašnjim pregovorima, iznenađenja ne treba isključiti.