UPOZNAO HRVATSKU Amrani kaže da Hrvatska može biti most između Europe i Bliskog istokaNovi izraelski veleposlanik, 51-godišnji Yosef Amrani, u Hrvatsku je stigao sredinom kolovoza i odmah je počeo raditi: prvo je valjalo organizirati posjet izraelskog potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova Avigdora Libermana Hrvatskoj, pa je u Izrael otputovao hrvatski ministar Tomislav Karamarko, a već danima traju pripreme da onamo krajem listopada ode i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić. Takva količina posla za dugogodišnjeg karijernog diplomata Amranija nije bila velik problem, ali odmah mu je srušila iluziju o Hrvatskoj kao maloj zemlji u kojoj diplomati baš i nemaju odviše posla: u razgovoru za Nacional priznao je da je zbog tog stava među nekim izraelskim diplomatima bilo čak 28 kandidata za veleposlaničku poziciju u Zagrebu, dok se za onu u Njemačkoj nadmetalo - tek dvoje.

U samo mjesec dana Amrani je već obišao nekoliko hrvatskih gradova, upoznao vodeće političare, ali i lokalne trgovine i tržnice, a u intervjuu za Nacional opisao je kako se njegova zemlja izvukla iz globalne financijske krize te kako je Izrael posljednjih godina privukao brojne strane investitore.

NACIONAL: Nakon mjesec dana mandata, kako doživljavate državu u koju ste stigli?

- Prvi dojmovi bili su vezani uz sličnosti koje sam uočavao. Prije nego što sam došao u Hrvatsku pročitao sam nekoliko knjiga i proučavao povijest. Od prvog trenutka sam uočio sličnosti, jedna od prvih je da Izrael i Hrvatska nemaju dugu povijest kao države. Nikad nismo odustali od svog identiteta, snova i želje za neovisnošću. Druga sličnost je potencijal koji viđam svakog dana otkako sam ovdje. Hrvatska ima toliko toga ponuditi, prvenstveno zbog svog geografskog položaja između Europe, Mediterana i Bliskog istoka. Hrvatska može biti most između Europe i Bliskog istoka. Već ste članica NATO-a, u skorijoj budućnosti postat ćete i članica Europske unije, to je vrlo jasan put kojim Hrvatska ide. Moja zemlja treba potpuno uvidjeti potencijal Hrvatske, pogotovo ekonomski i politički. Veliki izazov bit će da tu dobru volju, koja očito postoji s obiju strana, pretočimo u stvarne planove. Mi već sada imamo izvrsnu suradnju, o čemu svjedoči i to da je naš ministar vanjskih poslova prošlog tjedna bio ovdje. Sve to trebamo još ojačati čvršćom ekonomskom suradnjom, pogotovo u turizmu. Hrvatska je katolička zemlja, a Izrael je Sveta Zemlja u koju dolaze vjernici iz cijelog svijeta. Jasno je da želimo više hrvatskih turista u Izraelu, a ujedno bi trebalo raditi na tome da više izraelskih turista dođe u Hrvatsku. U Izraelu putuju i stari i mladi, vole upoznavati razne kutke svijeta. Naš zajednički zadatak treba biti da poradimo na predstavljanju Hrvatske i marketingu, da Izraelci, a pogotovo poslovni ljudi, prepoznaju Hrvatsku kao veliki potencijal. Godinama stotine tisuća Izraelaca odlaze na ljetovanje u Tursku, zašto ne bi dolazili u Hrvatsku?

NACIONAL: Ipak, došli ste u zemlju koja se nalazi u ekonomskim problemima, s vladom iz koje je bivši premijer otišao prije nekoliko mjeseci bez jasnog razloga...

- Nisam u poziciji da mogu davati savjete hrvatskoj vladi ili davati svoje ocjene, ali mogu podijeliti s vama iskustva Izraela. Izrael se uspio izvući iz ekonomskih teškoća s jako malo lošeg utjecaja na kvalitetu života, zaposlenost i ekonomiju u velikim razmjerima. To smo uspjeli postići vrlo striktnom budžetnom politikom, potakli smo ljude da rade, da se zapošljavaju. Srezali smo većinu subvencija, promijenili ozračje kako bismo potaknuli dolazak novih investicija u Izrael. Sada se svake godine ulaže po nekoliko milijardi dolara u našu zemlju. No tako nije bilo prije 15 ili 20 godina. Tada su nam stranci govorili da im ne pada na pamet investirati u Izrael zbog naše birokracije i zbog toga što se ne može ostvariti profit. Danas više ne moramo poticati strana ulaganja, ona dolaze sama. Većina velikih međunarodnih banaka već je otvorila urede u Izraelu, prisutne su na izraelskoj burzi. Burza je imala određene teškoće zbog globalne recesije, ali posljednjih devet mjeseci došlo je do velikog oporavka, pravog buma.

NACIONAL: Što treba učiniti da se takvo što dogodi i u Hrvatskoj?

- Potrebno je nekoliko konkretnih koraka. Za početak, iznimno su važna ulaganja u obrazovanje, jer ekonomski uspjeh uvelike ovisi o ljudskim resursima. Morate kreirati financijske i porezne uvjete koji će privući strane investicije. Morate razviti i određenu infrastrukturu. I konačno, trebate smanjiti državni proračun. Proračun mora pružati potporu razvoju, a ne da drži zemlju u pat poziciji ili da samo održava status quo. Izrael je 2003. doživio stanovitu ekonomsku krizu. Ona je djelomice bila prouzročena političkom situacijom, odnosno sukobima s Palestincima, a djelomice i time što Izrael nije bio sposoban podupirati razvoj. Tako je nezaposlenost rasla, broj investicija padao, jedan dolar došao je na pet izraelskih šekela, a sada je 3,7. Možete li zamisliti kakva je to razlika? A sve to moguće je zato što Izrael sad ima rezerve, suficit u budžetu, više zaposlenih i najvažnije - protok stranih investicija. Danas su ondje kompanije iz Azije, Amerike, Europe. Sve one kupuju imovinu u Izraelu. Regulacije su potrebne, ali nisu dovoljne. Morate imati ljudske resurse i infrastrukturu. A vlada mora doći s konkretnim planovima kojima će privući investicije. Da izraelska vlada nije mukotrpno radila na svemu tome, danas u Izraelu jedan Intel ne bi zapošljavao pet tisuća ljudi. Osim te velike kompanije, u Izraelu su danas sve prisutniji Microsoft i Philips. Ako niste zadovoljni svojom trenutačnom situacijom, morate se suočiti s izazovima i povući određene poteze kako biste imali udio u globalnoj ekonomiji.

NACIONAL: Kako to mislite?

- Nisam siguran da živimo u globalnom selu, ali definitivno živimo u uvjetima globalne ekonomije. A ona je vrlo jasna: ljudi će doći investirati u određenu zemlju ako osjećaju da će u pet ili deset godina ondje ostvariti profit. A svaka zemlja za sebe mora stvoriti uvjete i promijeniti smjer. Vjerujem da je toga svjesna i hrvatska vlada. Priključenje Europskoj uniji velika je prilika, jer stvarate pravni okvir koji je drukčiji od onog na koji ste navikli desetljećima prije, i kao u budućoj članici Unije mnogima je sigurno zanimljivo započeti posao u Hrvatskoj.

NACIONAL: Kao velike prepreke spomenuli ste birokraciju i ljudske resurse. Što pod tim mislite?

- Birokracija je još uvijek velika prepreka u Izraelu, ali vlada je pokrenula niz reformi, ekonomskih i organizacijskih, kako bi ulaganja učinila što lakšima. Trenutačno se u Izraelu provodi velika reforma u vezi s gruntovnim i zemljišnim knjigama, da ljudima omogući kupnju i prodaju zemljišta što brže i jednostavnije. Iz raznih razloga izraelska država kontrolira najveći dio zemljišta u Izraelu, a sad se radi na tome da se i taj sektor otvori tržištu. U osnovi, treba provesti reforme i zadati si jasne ciljeve. Pritom ne mislim da treba sve promijeniti preko noći, amerikanizirati stvari.

NACIONAL: A što s ljudskim resursima?

- Što su ljudi obrazovaniji, to je jača ekonomija. Prvih nekoliko desetljeća izraelski izvoz ovisio je o dvjema stvarima: dijamantima i narančama. Nijedno od toga nije zahtijevalo veliko obrazovanje i akademske vještine. Danas Izrael izvozi visoku tehnologiju, medicinu i farmaceutske proizvode, još uvijek su tu prisutni dijamanti i poljoprivredni proizvodi, ali vodeći izvozni proizvodi zahtijevaju visoko obrazovanje. I ono doista postoji, iako ćete često čuti da su državna ulaganja u obrazovanje još uvijek premala ili nedovoljna. Akademci često ističu da država treba još više ulagati u obrazovanje. I znate što? Potpuno su u pravu. Ako mala država želi uspjeti u svijetu, mora se probiti intelektom. Posljednji nacionalni testovi učenika u Izraelu pokazali su rezultate kojima nitko nije zadovoljan jer oni jednostavno nisu zadovoljavajući za ono što želimo postići. A cilj nam je da budemo dobro pozicionirani pri sljedećem valu koji donosi visoke tehnologije, IT revoluciju, a u sljedećih nekoliko godina to će biti biotehnologija. Svaka zemlja za sebe mora imati spremnu strategiju za nadolazeće razdoblje, a male zemlje, poput Izraela ili Hrvatske, na to pogotovo moraju obratiti pažnju.

NACIONAL: Smatrate da je ključ uspjeha u obrazovanju?

- Obrazovanje se također promijenilo i ono danas mora biti vrlo profesionalno i usmjereno. Ja sam možda prestar za sve te promjene, teško mi je biti pripravan za sve izazove današnjeg vremena, ali ulažem napor. Prije petnaest godina nije bilo interneta, a danas svi guglaju. Interes svake države trebao bi biti da svako dijete ima pristup internetu i da ima računalo. Ja ne razumijem neke stvari na internetu, primjerice Twitter, ali moj nećak me upozorava da, ako želim komunicirati s njim, moram biti na Twitteru. To je način na koji mladi danas komuniciraju s ostatkom svijeta, pa čak i s obitelji. Već kod Facebooka rekao sam “dosta”, ali teško se oduprijeti kad vas i članovi obitelji tjeraju na te nove društvene krugove.

NACIONAL: Kakva je trenutačna politička situacija u Izraelu? Promatračima sa strane čini se da nema većeg napretka u pregovorima s palestinskom stranom.

- Nadam se da i Palestinci žele mir, ali nemoguće je imati pregovore bez Izraela. Spremni smo na kompromise, ali postoji sjena koju ne želim nazivati pesimizmom. Naime, palestinski čelnici ne daju nikakve odgovore. U najnovijem intervjuu oni traže da se pregovori vrate na točku kad su oni napustili pregovore, a ta točka je da oni nisu dosad dali nikakav odgovor.

NACIONAL: Vaša zemlja i dalje ističe problem Irana kao globalne prijetnje?

- Čuli ste novoizabranog predsjednika Irana što je govorio na Općoj skupštini UN-a prije nekoliko dana. Opet se moglo vidjeti kako mnoge delegacije napuštaju dvoranu kad je on počeo iznositi svoje poznate stavove o Židovima, judaizmu i Izraelu. Nisam medicinski stručnjak da govorim o njegovu mentalnom stanju, ali on očito ima neke opsesije u vezi sa Židovima, pun je mržnje. Pogrešno ga je doživljavati kao glumca, on doista vjeruje u ono što govori i bila bi velika pogreška ne shvaćati ozbiljno ono što on govori. Jedan aspekt njegovih aktivnosti usmjeren je prema Izraelu, no onaj drugi, vezan uz nuklearno naoružanje, ukazuje na veliku prijetnju mnogim zemljama i svjetskom miru. Iran nije prijetnja samo Izraelu, nego i sebi samome, svojim ljudima, bliskim susjedima, zaljevskoj regiji. Ne želite vidjeti tu regiju pod utjecajem Irana i to je nešto čime bi se trebali još snažnije baviti mnogi, ne samo Izrael.