MIROSLAV KUTLE Tajni ortak iz Grupa koji očekuje pravednu isplatu svojih milijunaMiroslav Kutle, najpoznatiji tajkun iz 90-ih, i Ninoslav Pavić, poznati hrvatski izdavač i nominalni suvlasnik Europapress Holdinga (EPH), trebali bi kroz nekoliko dana konačno razriješiti svoje prijepore oko suvlasništva nad EPH-om, najvećom izdavačkom kućom koja izdaje Jutarnji list, Slobodnu Dalmaciju, Globus, Gloriju i brojne druge tiskovine. Kako su Nacionalu ispričale osobe bliske Miroslavu Kutli, Ninoslav Pavić trebao bi 1. listopada isplatiti Miroslavu Kutli pravičnu novčanu naknadu za njegov tajni ortački udio u EPH-u. Miroslav Kutle želi vjerovati da je to krajnji rok za isplatu njegovih potraživanja, a taj je datum određen kao dan isplate na temelju usmenog dogovora Kutlina i Pavićeva pregovaračkog tima. Procjenjuje se da bi Kutle na ime svog 25-postotnog suvlasničkog dijela trebao na koncu dobiti 20-25 milijuna eura, što bi bilo kompromisno rješenje.

Kutle je svoje suvlasništvo prvotno procjenjivao na 40 milijuna eura, a Pavić je navodno prvotno tvrdio da vrijednost tog udjela ne bi trebala prijeći 16 milijuna eura. Kutle nije siguran hoće li mu Pavić do dogovorenog roka moći isplatiti potraživanja, jer misli da Pavić nema novca. EPH je zbog recesije i drugih ozbiljnih poslovnih propusta u upravljanju tom tvrtkom u velikim problemima, a zaduženost tvrtke procjenjuje se na više od 120 milijuna eura. Ako početkom listopada do isplate ne dođe, Kutle će najvjerojatnije i formalno pokrenuti sudske tužbe, gdje će dokumentirano obrazložiti svoja potraživanja. Sve to moglo bi dodatno zakomplicirati njihove odnose, a Kutle je gotovo siguran da bi se u tom slučaju mogao ponovo susresti s novim valom pravnih problema radi svojih repova iz prošlosti, što se proteklih mjeseci već događalo upravo u vrijeme kada je u pregovorima s Pavićem požurivao isplatu svog suvlasničkog dijela u EPH-u. Kutle je proteklih mjeseci nastojao pratiti većinu poslovnih aktivnosti u koje je Ninoslav Pavić bio uključen.

Kutlu je to zanimalo kako bi znao procijeniti koliko je realno očekivati da mu Pavić isplati traženo jer je znao da u samom EPH-u nema novca kojim bi se ta potraživanja namirila. Kutle se nada da bi se daljnje komplikacije njegovih odnosa s Pavićem mogle izbjeći i zato što je iz više različitih poslovnih i političkih izvora čuo da je Pavić možda na pragu rješenja svojih problema s gotovinom koju mu treba isplatiti za njegov suvlasnički udio u EPH-u. Osim bliskih suradnika Miroslava Kutle, više je poslovnih i političkih izvora Nacionalu potvrdilo da Ninoslav Pavić očekuje da se njegovi problemi s Kutlom zapravo posredno riješe na račun poreznih obveznika. Prema informacijama iz tih krugova, Kutlin izlazak iz suvlasništva EPH zapravo bi posredno trebao riješiti poduzetnik Robert Ježić, većinski vlasnik DIOKI-ja, koji bi prema jednom mogućem scenariju trebao postati 25-postotni suvlasnik EPH. Tvrdi se da bi Ježić novac namijenjen za isplatu Kutle trebao osigurati zaradom koju je DIOKI ostvario od prodaje skladišnih prostora državnoj tvrtki Janaf, na čijem se čelu nalazi HSS-ovac Ante Markov. Janaf je od DIOKI-ja 3. lipnja kupio dio nekretnina na Žitnjaku. Radi se o skladišnim prostorima za koje se tvrdi da su Janafu potrebni, jer se Janaf 19. lipnja obvezao da će osigurati spremnike za skladištenje obveznih zaliha sirove nafte za državne potrebe ukupnog kapaciteta 640 tisuća kubnih metara. Istoga dana država je dokapitalizirala Janaf s gotovo 100 milijuna eura, tako da je temeljni kapital tvrtke porastao s 2 na 2,7 milijardi kuna. Poslovni krugovi bliski Janafu su potvrdili da u toj priči gotovo ne bi bilo ništa neobično da se od Janafa navodno nije tražilo da taj skladišni prostor višestruko preplati. Navodno se od Markova tražilo da za ta skladišta plati 20 milijuna eura.

Ježić je odbio otkriti Nacionalu za koliko je DIOKI prodao skladišni prostor, a Ante Markov je odlučio ostati nedostupan. Navodno su u to vrijeme pritisci na Markova dolazili iz vrha HDZ-a, koji je bio izuzetno zainteresiran da se transakcija provede u tišini, što je ranije moguće. Ježić je za Nacional demantirao da je zainteresiran za ulazak u vlasničku strukturu EPH, ali je izričito odbio detaljnije komentirati prodaju skladišta Janafu. Zatražio je da ga uopće ne spominje u spekulacijama oko prodaje Janafovih skladišta i ostalih financijskih kombinacija oko EPH. Investicija Janafa u skladišne prostore DIOKI-ja može se smatrati izuzetno problematičnom zbog jedne druge okolnosti. Prema pisanju Poslovnog dnevnika iz studenoga 2008., sam DIOKI zatražio je i dobio prenamjenu dijela svog zemljišta na Žitnjaku iz industrijske zone u namjenu za gradnju trgovačkih centara. Nakon izmjena zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana, tom zemljištu povisit će se cijena. Uprava DIOKI- ja nije htjela komentirati što će raditi s tim zemljištem. Međutim, potez prenamjene zemljišta otvara i pitanje skore moguće selidbe DIOKI-ja s te lokacije, jer će ondje u budućnosti biti sve više trgovačkih centara. U takvom kontekstu postavlja se pitanje je li Janaf uoči skore preobrazbe tog dijela Zagreba u gotovo posve trgovačku zonu baš na toj lokaciji trebao investirati milijunske iznose novca poreznih obveznika u skladišta za naftne derivate. Neki tvrde da je s dijelom tog novca Ježić mogao pomoći Paviću da riješi obveze prema Kutli.

ŽELJKO KERUM Pavić je navodno u jednom trenutku nudio otkup udjela u EPH-u i splitskom poduzetnikuPrema javno dostupnoj dokumentaciji, posao kupoprodaje skladišnog prostora je formalno okončan, ali kako protagonisti posla odbijaju o njemu iznijeti bilo kakve detalje osim da je ugovor potpisan, otvara se pitanje je li Janaf dosad isplatio DIOKI-ju novac za ta skladišta. Možda su i zato osobe bliske Kutli ispričale Nacionalu da ta situacija još uvijek nije adekvatno riješena, te da su odnedavno počeli novi pritisci na Antu Markova. Ako je to točno, onda je moguće da su pritisci na Markova jednim dijelom napravljeni posredno, pritiscima na poduzetnika Andriju Kevića, bliskog Markovu i HSS-u, stranci koju je Kević navodno i financijski pomagao. Protiv Kevića su prije nekoliko dana zajedničku kampanju ponovo poveli Jutarnji list i državno odvjetništvo. Gordan Malić, novinar blizak Državnom odvjetništvu, najavio je početkom prošlog tjedna tekstovima u Jutarnjem listu da će državno odvjetništvo protiv Kevića zatražiti pritvor zbog sumnje u pranje novca u jednom navodno fingiranom pravnom poslu. Kević je nadležnim državnim institucijama predao svu relevantnu dokumentaciju, kojom je pokazao da su teze državnog odvjetništva neutemeljene konstrukcije. Upućeni poslovni krugovi potvrdili su Nacionalu da je i Ninoslav Pavić poslao poruku Andriji Keviću kako bi bilo dobro da se poslovno povežu. Od Kevića je navodno zatraženo da prepusti dio svoje hotelske tvrtke Paviću, a što je Pavić Keviću nudio zauzvrat zasad nije poznato, ako je uopće išta nudio. Ninoslav Pavić je i ranije na razne načine pokušavao pronaći novac kojim bi isplatio Kutlu. Kutle je od Pavića krenuo tražiti ono što smatra svojim u studenome 2008. Tada je svom odvjetničkom timu predao dokumentaciju na temelju koje traži svoj udio u EPH. Taj posljednji krug pregovora Kutle je inicirao nakon što su propali njihovi raniji dogovori. Uoči recesije tvrdilo se da je Kutle od Pavića tražio ukupno 40 milijuna eura za svoj suvlasnički udio u EPH-u.

Nacional je iz upućenih bankarskih krugova doznao da se to dogodilo u vrijeme prije prodaje tvrtke Hypo Alpe Adria Consultants, čije su se nekretnine 2007. procjenjivale na više od milijardu eura. Kad je doznao da se Pavić u toj transakciji pojavljuje kao jedan od kupaca, Kutle je posumnjao da bi Pavić u tu investiciju mogao ući dijelom i novcem iz EPH, na koji on polaže određena prava. Tvrdi se da su odnosi Kutle i Pavića u to vrijeme bili vrlo napeti, te da se Pavić zbog toga bio požalio i predsjedniku Stipi Mesiću. Upućeni bankarski krugovi tvrde da je nakon toga Mesićev štićenik Tomislav Karamarko, danas ministar unutarnjih poslova, organizirao sastanak Pavića i Kutle. Navodno je tada postignut dogovor da Pavić Kutli isplaćuje 700 tisuća eura mjesečno. Taj je dogovor Pavić navodno poštovao samo dva mjeseca, a potom mu je prestao plaćati zbog investicija u nekretnine. Nakon toga Kutle je čekao neko vrijeme, a potom je inicirao nove razgovore, koji bi svoju kulminaciju trebali doseći početkom listopada. U travnju 2009. njih su dvojica već bili u intenzivnim pregovorima, a u Kutlino ime pregovore su, među ostalima, vodili odvjetnici Mladen Dragičević i Mladen Gajski. Pregovarački timovi Kutle i Pavića sastajali su se ne samo u Hrvatskoj, gdje su jedno vrijeme pregovarali u zagrebačkom hotelu Regent Esplanade, već i u inozemstvu. U pregovorima su sudjelovali i predstavnici njemačkog WAZ-a, a i njima su pokazani dokumenti na temelju kojih Kutle traži 25 posto EPH. Kutle je isprva bio spreman prihvatiti i vlasnički udio u EPH-u, ali se ta opcija pokazala nerealnom. Kutlu je suvlasništvo nad EPH-om zanimalo kako bi ojačao svoju društvenu poziciju, jer su ga proteklih godina vrlo često planirano napadala upravo neka izdanja EPH, i to vjerojatno kako bi oslabila Kutlinu poziciju i stvorila medijski pritisak koji bi rezultirao ponovnim Kutlinim zatvaranjem. Kada mu je Pavić napomenuo da ga namjerava isplatiti, počeo je grčevito tražiti novac za tu osjetljivu operaciju. Zapravo je tražio osobe koje bi mogle isplatiti Kutlu umjesto njega.

SASTANAK NA CVJETNOM Stipe Orešković i Ratko Maček: navodno su zajedno nudili Mravaku zgradu EPHTe bi osobe zauzvrat trebale dobiti polovicu Pavićeva suvlasništva nad EPH-om, tj. 25 posto tvrtke. Nacional je iz poslovnih krugova doznao da se Pavić još u proljeće najmanje na dvije adrese raspitivao postoji li mogućnost da netko umjesto njega isplati Kutlu. Prvo je to diskretno ponudio splitskom poduzetniku Željku Kerumu. On je navodno na tu inicijativu načelno odgovorio pozitivno, ali je zamolio Pavića za strpljenje zbog političkog angažmana na lokalnim izborima. Osobe bliske Kerumu Nacionalu su izjavile da u toj priči jedino nije jasno kako bi to Kerum financirao. Nacional je iz poslovnih krugova doznao i da je Pavić u proljeće istu stvar diskretno ponudio i najjačem hrvatskom poduzetniku Ivici Todoriću. Pavić i Todorić već duže vrijeme surađuju na raznim razinama i nastavak njihove suradnje nikoga ne bi začudio. Iako u vremenu recesije ni Todoriću ne bi bilo lako pronaći novac za ulazak u suvlasništvo EPH, tom se mogućem scenariju u to vrijeme navodno izravno suprotstavio tadašnji premijer Ivo Sanader. Upućeni poslovni izvori Nacionalu su potvrdili da Sanader nije bio naklonjen bilo kakvoj daljnjoj poslovnoj ekspanziji Agrokora i s njime povezanih Todorićevih tvrtki u Hrvatskoj. Takvo Sanaderovo stajalište potkrepljivalo se tvrdnjama smatra da je Todorić vlasnički prisutan na previše raznih poslovnih područja. Moguće je da su za Sanaderovo protivljenje ulasku Agrokora u suvlasništvo EPH postojali i neki drugi razlozi, a to su možda neke veze s Robertom Ježićem. Ježića navodno upravo Sanader zagovara kao budućeg suvlasnika EPH, što bi trebalo jamčiti kontinuitet Sanaderova utjecaja na vodeću hrvatsku izdavačku kuću. Pavić je početkom srpnja poslao u HEP svog direktora Stipu Oreškovića, kako bi i tamo pokušao doći do novca.

Izvori bliski HEP-u potvrdili su Nacionalu da je Orešković na taj sastanak otišao s bivšim glasnogovornikom Vlade Ratkom Mačekom, koji već nekoliko godina radi kao lobist, čija je najjača snaga bila bliskost s bivšim premijerom Ivom Sanaderom. Sastanak se održao u jutarnjim satima prvog dana srpnja, u upravnoj zgradi HEP-a, na inicijativu Oreškovića. Prema informacijama iz izvora bliskih vrhu HEP-a, Orešković je donedavnom šefu HEP-a Ivanu Mravaku ponudio da HEP otkupi EPH-ovu zgradu, koja se nalazi u Koranskoj ulici, stotinjak metara od aktualnog sjedišta nacionalne energetske kompanije. Kako je gradnja nove HEP-ove upravne zgrade u Kupskoj ulici prije dvije godine nakon urušavanja gradilišta dugoročno zaustavljena, Oreškovićeva zamisao bila je da HEP odustane od tog projekta i kupi EPH-ov objekt u susjednoj ulici. Prema jednom scenariju, Pavić je tražio za tu zgradu 220 milijuna kuna, što se otprilike podudara s iznosom koji je Pavić dužan Kutli. Mravak je taj prijedlog odbio, a navodno je potom u nekoliko navrata primao izaslanstva iz EPH s najavama negativnih napisa protiv njega, koji bi se eventualno mogli zaustaviti ako bi došlo do realizacije spomenute transakcije. HEP se od prije nekoliko tjedana našao na žestokom udaru EPH-ovih izdanja, koja su se danima bavila Mravakom malverzacijama u HEP-u. Broj objavljenih tekstova uvelike je nadilazio značaj objavljenih otkrića, a cijela se hajka počela stišavati tek nakon Mravakove smjene. Kutle se dosad suzdržavao izravnih sudskih tužbi i otvorene konfrontacije s Pavićem dijelom i jer je uvjeren da se Pavić na neobjašnjiv način posredno koristi ovlastima glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Kutle je uvjeren je Pavić još u ljeto iskoristio snagu svoje društvene pozicije kako bi od tadašnjeg premijera Sanadera zatražio da mu državne institucije pomognu da se zaštiti od Kutlinih potraživanja.

Paviću bi se po tom scenariju pomoglo pomno tempiranim pravosudnim pritiskom na Kutlu, a to se u ljeto i dogodilo kada je Kutle preventivno i proceduralno neutemeljeno uhićen na jugu Hrvatske kako bi ga se spriječilo da napusti zemlju uoči izricanja presude na suđenju zbog malverzacija u Gradskom podrumu. Kutle ima ozbiljnih pravnih problema već godinama, a ti su problemi naslijeđe njegova načina rada iz 90-ih, kad je uz političko zaleđe ovladao ogromnim brojem tvrtki, a potom iz nekih od njih na upitan način izvlačio novac. Poslovni koncept Miroslava Kutle iz 90-ih pridonio je ozbiljnim gospodarstvenim problemima u Hrvatskoj, a završni račun njegove poslovne ekspanzije brojni su radnici platili ostavši bez posla. Zbog svega toga o Kutli se danas teško može govoriti pozitivno, iako se on posljednjih godina drži diskretno i razvija nove poslovne projekte. Trenutačno se protiv Kutle vodi devet sudskih postupaka, ukupna šteta koja mu se u tim postupcima stavlja na teret doseže 500 milijuna kuna. Kutle je već bio u pritvoru, bio je osuđen i zbog kriminala u Tisku, ali se taj postupak ponavlja. Kutlu i Pavića, zajedno s režiserom Vinkom Grubišićem i političarem Ivićem Pašalićem, sumnjičilo se zbog mafijaškog udruživanja radi ovladavanja medijskim prostorom u aferi Grupo, ali taj postupak nikad nije stigao do suda. Akteri su negirali postojanje afere, ali su se njihovi tajni ortački odnosi godinama raščišćavali.

U tom je razdoblju bilo napada i na Kutlu i na Pavića, pucalo se u njihove bivše suradnike, a prošlih godina odnosi su se polako razjašnjavali. Kutle već duže vrijeme pokušava naplatiti od Pavića svoj udio u EPH-u, a kako su se ti pregovori bližili kraju, neki su sudski postupci protiv Kutle dobili na dinamici. Ono što objektivni promatrači sa strane teško mogu tako percipirati, Kutle doživljava kao Pavićev angažman da mu oteža pregovaračku poziciju. Ninoslav Pavić utjecajan je novinski izdavač koji je u Hrvatskoj razvio respektabilnu tvrtku EPH. Pavić ima velik društveni utjecaj te još veće ambicije. Tijekom razvoja svog izdavačkog carstva surađivao je s brojnim kontroverznim osobama, ali unatoč tomu ima i stanoviti društveni ugledu. Iako im se poslovne reputacije razlikuju, to ne znači da Kutlina potraživanja od Pavića nisu legitimna. O njima se rijetko govori samo zato što su njihovi odnosi uvijek bili netransparentni. To bi se uskoro moglo promijeniti, a u takvom ozračju otvaraju se i pitanja tko će sve u međuvremenu stradati kao kolateralna žrtva njihovih nerazriješenih odnosa.