SANADEROV MEDIJSKI PLAN Bivši premijer planirao je objediniti znatne marketinške proračune javnih poduzeća pod kapu Fimi-medije kako bi mogao distribuirati novac prema poslušnim medijima i uništiti nepodobneHrvatsko pravosuđe od sedam osoba dobilo je potvrdu tvrdnji Damira Mihanovića, člana uprave Croatia osiguranja, o sastanku održanom u proljeće 2007. na kojem je bivši premijer Ivo Sanader direktorima dvadesetak javnih poduzeća naredio da za sve buduće poslove odnosa s javnošću zaposle privatnu tvrtku Fimi-media, u vlasništvu Nevenke Jurak, bliske prijateljice ravnatelja carine i donedavnog glavnog blagajnika HDZ-a Mladena Barišića.

Mihanovićeve tvrdnje u nedjelju je Sanader demantirao priopćenjem, no prema informacijama kojima raspolaže Nacional istražitelji više uopće ne dvoje da je sastanak održan i da se na njemu raspravljalo o poslovanju Fimi-medije. Dapače, prema neslužbenim informacijama održavanje takvog sastanka i popis njegovih sudionika potvrđeni su i uvidom u službenu knjigu ulazaka u Banske dvore.

Tako su pojedine osobe, poput Josipa Petrovića iz Ine i Marija Crnjaka iz HAC-a, demantirale medijske napise o tome kako su prisustvovale spomenutom sastanku, ali nitko, uključujući samog Sanadera, više ne demantira da je sastanak održan. Štoviše, prema informacijama koje je Nacional dobio iz dobro obaviještenih izvora, sporni sastanak poslužio je tek kao povod za puno širu istragu o poslovanju Fimi-medije, koju u ovom trenutku provode Uskok i DORH. Istražitelji se nadaju da će uspjeti precizno rekonstruirati tijek i količinu novca koji se iz raznih državnih tvrtki slijevao u tvrtku Nevenke Jurak, te gdje je taj novac na kraju završio. Pođe li im to za rukom, stvorit će se osnova za utvrđivanje kaznene odgovornosti svih uključenih u tu aferu. Ipak, čak kad se to i ne bi dogodilo, sporni sastanak mogao bi se pokazati ključnim događajem u rasvjetljavanju koruptivnih djela koja su se godinama činila u vrhu hrvatske politike.

Naime, ako svjedoci potvrde opis sastanka koji je ispričao Mihanović, bit će to prvi put da je pronađen konkretan dokaz o kaznenoj odgovornosti bivšeg premijera Ive Sanadera. Ako je istina da je Sanader na tom sastanku uistinu direktorima javnih poduzeća naredio da ubuduće posluju isključivo s tvrtkom Fimi-media, bit će ispunjeni i formalni uvjeti da se protiv njega pokrene kazneni postupak. Takav način pogodovanja privatnoj tvrtki novcem javnih poduzeća može se kvalificirati kao zlouporaba službene dužnosti, odnosno položaja i ovlasti, koja se kažnjava zatvorskom kaznom od tri mjeseca do tri godine. Dokaže li se pak da je njegovim djelovanjem pribavljena i znatna imovinska korist, za što u ovom trenutku postoje ozbiljne naznake, Sanaderu prijeti i kazna do deset godina zatvora. Utoliko je jasno da bi se Mihanovićevo svjedočanstvo moglo pokazati pogubnim za bivšeg premijera, pa nije čudno da je oštro reagirao demantijem i najavom tužbe zbog klevete.

Ipak, u tom priopćenju Sanader nije demantirao da je sporni sastanak održan, nego samo to da je on naređivao da se posluje s Fimi-medijom. Sanader bi mogao pokušati svu odgovornost za poslovne veze te tvrtke i državnih poduzeća svaliti na Barišića, svog dugogodišnjeg prijatelja i jednog od svojih najbližih suradnika. Zasad se tek može nagađati kako bi se u takvoj situaciji, suočen s dugogodišnjom zatvorskom kaznom, ponašao Barišić, odnosno bi li bio spreman svjedočiti o Sanaderovoj ulozi u aferama, a pitanje je kako će se, bude li optužena, ponašati i Nevenka Jurak. Ipak, Nacionalovi sugovornici iz pravosudnih krugova tvrde da aferu oko Fimi-medije treba promatrati u širem kontekstu, te tvrde kako se radi o pokušaju stvaranja paradržavnog aparata kojim bi se kontrolirao cjelokupni medijski prostor u Hrvatskoj. Naime, posljednjih godina javna poduzeća preuzela su znatan dio domaćeg oglašivačkog tržišta, a objedinjenjem svih njihovih budžeta pod kontrolom privatne tvrtke u vlasništvu osobe od povjerenja Sanader i njegovi suradnici dobili bi još jednu snažnu polugu za pritisak na hrvatske medije, pomoću državnog novca.

Podobni mediji bili bi nagrađeni bogatim marketinškim ugovorima, dok bi onima koji svoju uređivačku politiku ne bi podredili željama državnog vrha ti prihodi bili uskraćeni. To se posebno odnosi na tiskane medije, koji su posljednje dvije godine jako pogođeni padom marketinških prihoda. Tomu je uvelike kumovala politika rušenja cijena oglasnog prostora na nacionalnim televizijskim mrežama, koju je 2008. započeo HTV, s kojim je Fimi-media najviše i surađivala. Dapače, do 2008., kad je ta tvrtka i započela suradnju s HTV-om, bilo je uobičajeno da pola marketinškog tržišta otpada na televiziju, a pola na tiskane medije. To se promijenilo nakon što je HTV znatno snizio cijene svog marketinga i termine emitiranja počeo prodavati u velikim paketima. Takve pakete kupovala je Fimi-media, a prema nekim izvorima, čak su se i zaposlenici tvrtke čudili kako Nevenka Jurak s vodstvom HTV-a uspijeva dogovoriti tako povoljne cijene. Ipak, takva politika HTV-a, koju su slijedile i ostale televizije, rezultirala je time da su, s jedne strane, gotovo svi termini pripali nekoliko velikih agencija, dok su sve manje agencije praktički propale, te da su televizije preuzele znatan dio marketinških prihoda koji su ranije pripadali tiskanim medijima.

Tako su samo prošle godine nakladnici imali pad od 30 posto marketinških prihoda, te time postali još ovisniji o ugovorima s velikim javnim poduzećima. U kontekstu otkrića o poslovanju Fimimedije ti događaji na oglašivačkom tržištu i poslovna politika čelnih ljudi nacionalne televizije dobivaju sasvim novo značenje.