Prije desetak godina, u Knjazovoj "Svlačionici", Igor Bišćan je ispričao što mu je bio najveći gušt dok je kao klinac išao tramvajem na treninge u Maksimir. Najluđe je bilo, rekao je tad taj već uspješni sportaš (ergo, "najbolji ambasador Hrvatske u svijetu") kad smo kroz prozor tramvaja bacali kruške ili krumpire na pješake prek puta. Ono, kuiš, strefiš ga i voziš se dalje, a frajer pojma nema kaj je bilo ni otkud je došlo, sam se ogledava, he-he...

Naravno, nitko od Dinamovog juniora ne bi očekivao da u tramvaju čita Heideggera, ali to bacanje voća i povrća na prolaznike, odnosno priznanje da mu je to jedna od najdražih uspomena iz dječaštva, nije tom talentiranom beku donijelo baš previše simpatija u javnosti.

Sjeta za krumpirima i kruškama

Onda ga je netko prodao u Liverpool, grad bez tramvaja. Nakon pet godina tamo i još dvije u Ateni, vratio se u Zagreb. I svi su se pitali zašto je bio tako sjetan pred kamerama, na potpisivanju ugovora s Mamićevom izvoznom kompanijom. Nagađalo se svašta, i sve je bilo krivo - naš je Igorek zapravo samo čekao da sve to čim prije završi, pa da se zajuri do stanice na Bukovačkoj, uskoči u "sedmicu", razvuče prozor na starom češkom tramvaju i krene gađati sve te nezaposlene bijednike i penziće kruškama i krumpirima iz sportske torbe.

Ali za vraga, dali su mu odmah i auto... Više od tri godine trajala je ta frustracija, sve do prekjučer, kad je Igor puknuo kao gnjila kruška na glavi kakve babe: vidjevši da mu pauk diže auto sa stajališta za taksi u Martićevoj, poludio je i gadno namlatio taksista koji ga je prijavio (zapravo, ne Bišćana, nego njegov auto parkiran na svom radnom mjestu). Prvo glavom u arkadu, pa šakama posvud, pa onda opet glavom, valjda u prsa, kao onomad Zidane Materazzija. U samoobrani, kaže glasnogovornik Dinama...

Može barem još jednu godinu?

Parkirati auto na taksi-stajalištu mudro je kao i parkirati ga na tramvajskoj stanici. Očekivati da te pauk odatle neće odnijeti jednako je inteligentno kao i očekivati da će te Knjazova publika zavoljeti ako joj priznaš da ti je gušt gađati je krumpirima iz tramvaja. A pretući građanina kojeg zanimaš isključivo kao drznik koji mu je protuzakonito zauzeo radno mjesto - to, u prijevodu, znači samo jedno: "Gle, Zdravko, ti znaš da nam skoro ističe troipolgodišnji ugovor, ajmo potpisat na još dvije godine, gle kak sam ovog debila, gle, pa vidiš da sam tvoj do jaja! A? Dve godine samo, a? Može onda barem godinu? Oćeš da još kojega, ono, sam reci koga...".