TAJNI INTERES NA HRT-u Za Grgića se tvrdi da je unutar Programskog vijeća okupio oko sebe dio članova koje je uvjerio da se on bori za poslovni boljitak televizije, bez ikakvih stranačkih ili osobnih interesa. Međutim, upućeni tvrde da je Grgić sve svoje napore usmjerio u to da osobno stekne kontrolu nad poslovanjem HRT-a, zasad s ne posve jasnim motivima, te da usput stvori dojam kako iza svega stoji vladajuća koalicijaPropao je i drugi pokušaj da Hrvatskom radiotelevizijom zavlada interesna hobotnica okupljena oko Siniše Grgića, potpredsjedika Programskog vijeća HRT-a i poduzetnika koji je odnedavna pod istragom zbog sumnji u pretvorbeni kriminal na otoku Koločepu. Ta je Grgićeva hobotnica ozbiljno uzdrmana, a to se dogodilo nakon što je prije nekoliko dana ponovno propao natječaj za izbor ravnatelja HRT-a, jer je dio Programskog vijeća HRT-a pod Grgićevom kontrolom ustrajao na izboru Grgiću bliskog kandidata Josipa Popovca.

Na tom su natječaju Josip Popovac i Duško Radić svaki dobili po pet glasova članova Programskog vijeća, nakon što su već ranije otpali neki drugi kandidati. Vijeće se po pitanju njih dvojice trajno podijelilo, a da bi novi ravnatelj bio izabran, mora dobiti najmanje osam glasova Programskog vijeća. Kako Siniša Grgić značajno utječe na nekoliko članova Programskog vijeća, to je sada postao veliki problem u funkcioniranju HRT-a. Grgić i njemu bliski članovi Programskog vijeća pokušali su na svoju stranu pridobiti još neke članove Programskog vijeća, koji su njihove upitne namjere prepoznali, pa im se u podršci njihova kandidata nisu pridružili.

Tvrdi se da su oni glasove podrške za Popovca tražili kod Anje Šovagović Despot i kod Dragana Crnogorca, ali oni nisu bili spremni podržati njihova kandidata. Slično se dogodilo i nakon prvog propalog natječaja, kada na natječaju nije prošao Damir Novinić, kojeg se također smatralo Grgićevim kandidatom. Zbog takvog se stanja sada razmatraju promjene u glasačkoj proceduri, razvila se i živahna politička rasprava oko toga treba li Programsko vijeće raspustiti, te treba li Sabor imenovati nadzorni odbor koji će po drugoj proceduri imenovati čelne ljude HRT-a. Istodobno je u pripremi i novi Zakon o HRT-u, koji bi također mogao promijeniti proceduru izbora čelnih ljudi HRT-a, ali još se ne zna kako će taj zakon izgledati, ni kada će se izglasati. Sve to dodatno je otežalo ionako porazno stanje na HRT-u. Možda i prvi put u povijesti, HRT posluje bez donesenog godišnjeg plana, privremeno vodstvo nije zaustavilo pad gledanosti programa, ni dodatni pad prihoda od marketinga. Upućeni u stanje na HRT-u tvrde, da bi se moglo reći, da je Siniša Grgić jedan od najodgovornijih ljudi za takvo porazno stanje i to zato što je htio potpuno preuzeti kontrolu nad HRT-om, sa zasad, ne posve jasnim motivima.

Za Grgića se tvrdi da je unutar Programskog vijeća okupio oko sebe dio članova koje je uvjerio da se on bori za poslovni boljitak televizije, bez ikakvih stranačkih ili osobnih interesa. Međutim, upućeni tvrde da je Grgić sve svoje napore usmjerio u to da osobno stekne kontrolu nad poslovanjem HRT-a, te da usput stvori dojam kako iza svega stoji vladajuća koalicija. To je navodno isključivi razlog zašto za Josipa Popovca, koji se smatra eksponentom Grgićeve interesne grupacije, nije glasao Dragan Crnogorac. Crnogorac je, kako se tvrdi, u posljednji trenutak shvatio da se radi o nečasnim manipulacijama, iako je od njega Zvonko Milas tražio da glasuje upravo za Popovca. Tvrdi se da je Milas Crnogorca želio uvjeriti da bi svojim glasom za Popovca udobrovoljio premijerku Jadranku Kosor, koja navodno podržava Popovca. Crnogorac, profesor tehničkog odgoja iz Starih Jankovaca, koji je izabran kao kandidat Zajedničkog vijeća općina, koje okuplja jedinice lokalne samouprave u kojima su u većini stanovnici srpske nacionalnosti, nije nasjeo na ta lobiranja. Tako su za Popovca na koncu glasovali Zvonko Milas, predstavnik branitelja, profesor glume Želimir Mesarić, Hašim Bahtijari, vlasnik male izdavačke kuće, Damir Grubiša, profesor na Fakultetu političkih znanosti i Ilija Rkman, bivši oficir koji se bavi zaštitom potrošača.

Pritom su se Milas i Grubiša dodatno kompromitirali zato što su otišli na sastanak s premijerkom Jadrankom Kosor, da bi je pitali što ona o svemu misli, mada premijerka ne bi trebala uopće sudjelovati u tim zbivanjima, jer Programsko vijeće bira Sabor, a ne Vlada. Ubrzo potom razišli su se u razmišljanjima i Milas i Grubiša, koji je počeo javno govoriti i lobirati za promjenu glasačke procedure unutar Programskog vijeća, kako bi se postojeće stanje prevladalo. S druge strane, počeli su se javljati i članovi Programskog vijeća koji nisu dio Grgićeve klike. Glumica Anja Šovagović Despot izjavila je kako je sve to podsjeća na partijski sastanak u Hrvatskom narodnom kazalištu prije 30 godina kada se odlučivalo tko će igrati Hamleta, a birao se onaj tko ima duži partijski staž. Ona je izjavila i da ne vidi tko će se normalan javiti na natječaj pored ovakvog Programskog vijeća, što zasad vješto koristi Siniša Grgić. Siniša Grgić dospio je u Programsko vijeće HRT-a 12. listopada 2007., kada ga je na tu funkciju imenovao Hrvatski sabor.

Samo šest tjedana poslije Grgić je izabran i za potpredsjednika Programskog vijeća HRT-a. Grgića je zapravo za tu funkciju kandidirao Mislav Stipić, kao glavni tajnik udruga Europski dom Zagreb i Eruopski pokret Hrvatska. Formalno je dakle predložen kao predstavnik nevladinih udruga, ali tvrdi se da je naklonost saborskih zastupnika dobio prvenstveno jer Grgiću u to vrijeme nije padalo na pamet demantirati svoju bliskost s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom. Grgić se u prvim mjesecima svog mandata u Programskom vijeću lako nametnuo svojim angažmanom, jer je utemeljeno kritizirao tadašnje vodstvo HRT-a, prvenstveno zbog loših poslovnih rezultata. Grgić se kao snalažljiv poduzetnik razumije u upravljačke procese, a razumije i poslovne odnose, a takvih članova u Programskom vijeću HRT-a nema previše. Osim Grgića, bolje od njega te odnose razumio je samo Đuro Popijač, koji je odnedavna tu funkciju zamijenio funkcijom ministra gospodarstva. Zbog svojih logičnih i oštrih kritika spram vodstva HRT-a Grgić se s vodstvom HRT-a počeo i neformalno sastajati kako bi se savjetovali oko boljeg funkcioniranja HRT-a. Posebno je dobre odnose Grgić razvio s Blagom Markotom, koji je 20. svibnja 2008. izabran za ravnatelja Hrvatske televizije.

U PROGRAMSKOM VIJEĆU HRT-a za Josipa Popovca glasovali su Zvonko Milas, Hašim Bahtijari, Damir Grubiša, Ilija Rkman i Želimir Mesarić (prvi zdesna), a Marina Škrabalo nije im se pridružilaKako su generacijski bliski, a i Markota je spretan ekonomist, oni su se isprva dobro razumjeli. Markota je poslovao u okviru svojih ovlasti, počeo je provoditi razne nepopularne mjere kako bi popravio poslovne rezultate u teškom razdoblju recesije, a Grgić je to tada podržavao. Uskoro se počela naslućivati i pozadina te podrške. Markota se u potrazi za novim suradnicima savjetovao i s Grgićem. Isprva je Markota uspio maknuti iz procesa odlučivanja neke osobe za koje je smatrao da su pridonijele lošem i netransparentnom poslovanju, a zatim se okrenuo potrazi novih snaga na HRT-u s kojima bi mogao provesti promjene koje je naumio. Zatražio je popis svih fakultetski obrazovanih zaposlenika koji su mlađi od 50 godina i vidio da među njima nema veliki izbor mogućih suradnika koje bi promovirao na istaknute pozicije. Među tim rijetkim fakultetski obrazovanim osobama bio je Josip Popovac, koji je dotad radio kao nenametljivi producent u religijskom programu. Popovca je Markota ubrzo promaknuo u glavnog producenta na HTV-u. Koncem 2008. Markota je napravio grešku koja ga je kasnije stajala funkcije.

Prvog prosinca on je bez javnog natječaja zaposlio Mislava Stipića na mjesto glavnog tajnika HTV-a i Damira Novinića na mjesto pomoćnika ravnatelja HTV-a za ekonomske poslove. Zaposlio ih je na preporuku Siniše Grgića, kao mlade neovisne stručnjake. Naivni Markota, koji suradnike nije birao po načelu osobne bliskosti i nije prvenstveno tražio da mu budu lojalni, prihvatio je Grgićevu sugestiju vjerujući da će imati i njegovu stratešku podršku unutar Programskog vijeća. Tek kasnije shvatio je da je zaposlio osobe s kojima je Grgić izuzetno blizak i otprije poslovno povezan. Grgić, Stipić i Novinić su 2005. iz Europskog pokreta Hrvatska i Europskog doma Zagreb izbacili Ljubomira Čučića i potom preuzeli te nevladine udruge, a povezani su i na druge načine. Grgić je tada postao njihovim predsjednikom, Stipić je postavljen za glavnog tajnika, a Damir Novinić u obje udruge za člana središnjih odbora. Nekoliko mjeseci nakon što se Markota okružio Grgićevim ljudima, Programsko vijeće smijenilo je Vanju Sutlića i Blagu Markotu, tadašnje ravnatelje HRT-a i HTV-a. Smijenjeni su nominalno zbog lošeg poslovanja, iako je Markota u okviru svog radnog područja postigao značajne kvalitetne pomake i ostvario razne uštede.

Međutim, u kaotičnom stanju koje je stvoreno oko HRT-a, Programsko vijeće za Markotine kvalitetne rezultate nije imalo previše sluha, dijelom jer je u želji da spasi svoj obraz i Vanja Sutlić pokušao na Markotu prebaciti odgovornost za svoje propuste. Izvori bliski vrhu HRT-a potvrdili su Nacionalu da je Markota zapravo ponajprije smijenjen zato što nije pristao u programsku shemu uvrstiti tri televizijske emisije koje mu je svim silama htio ugurati upravo Siniša Grgić. “Te su emisije trebale raditi tvrtke bliske Grgiću, a kada je vidio da Markota ne reagira na njegova lobiranja, Grgić mu je okrenuo leđa i postao mu protivnik u Programskom vijeću, koji je njegov rad počeo sve više kritizirati”, izjavio je za Nacional visoki izvor s HRT-a. Kako je Markota s vremenom počeo zahlađivati odnose s Grgićem, tako su se Stipić i Novinić počeli zbližavati s Josipom Popovcem, pa su se počeli međusobno podržavati i distancirati od Markote i Sutlića. Nakon njihove smjene, oni su postali privremeni upravitelji HRT-a, koji su uz Grgićevu lobističku pomoć trebali trajno preuzeti vlast na HRT-u. To se nije dogodilo samo zato što je jednom dijelu Programskog vijeća postalo jasno da Grgić ima ogromne ambicije, te da je na glavne funkcije na HRT-u počeo postavljati svoje ljude. Zato ni na prvom, ni na drugom natječaju nisu prošli kandidati za koje se tvrdi da su bliski Grgiću.

Grgić je odnedavna dodatno privukao pozornost javnosti kada se doznalo da je protiv njega otvorena istraga zbog sumnji u malverzacije prilikom privatizacije hotela Koločep. Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pondijelo je istražni zahtjev zbog postojanja osnovane sumnje da su Siniša Grgiić, Davor Lauc, Guy Marazzano i Mara Musladin počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Državno odvjetništvo šturo je objasnilo da postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici tijekom 2008. u Dubrovniku i Zagrebu, koristeći se ovlastima odgovorne osobe trgovačkog društva, pri zaduživanju i raspolaganju sredstvima mimo interesa društva i na njegovu štetu drugoj pravnoj i fizičkoj osobi priskrbili sredstva u ukupnom iznosu od približno 4.387.770 kuna. Grgićev bivši suradnik u tom projektu Željko Markota ukazao je na brojne nezakonitosti u ponašanju Grgića i suradnika, te ispričao da ih je još 2008. počeo prozivati Damir Polančec, tadašnji potpredsjednik Vlade. Markota je svojedobno ispričao da je Polančec Grgiću na jednom sastanku u Vladi rekao: “Upravo dolazim od Mladena Bajića, a kod njega se ne ide na kavu, bio sam tamo pozvan zbog vas, Siniša... da smo mi htjeli prodati strancima nekretnine na Koločepu, uradili bismo to bez vas i vaše ustanove. Imate 7 dana da to ispravite, je li ti to jasno, Siniša... a ako ti se to ne sviđa, idući sastanak imaš kod Bajića.”

Markota je u Večernjem listu kasnije ispričao da se do danas nije dogodilo ništa. Grgić i suradnici u tom su projektu izabrani kao najpovoljniji kandidati za privatizaciju hotela Koločep i to kao neprofitna ustanova Otok znanja, koja je na natječaju pobijedila u konkurenciji kvalitetnijih ponuda Gorana Štroka i Emila Tedeschija. Ta je ustanova trebala od Koločepa stvoriti svojevrsni antički otok znanja, ali se to nije dogodilo, a ionako slabašan turistički potencijal otoka dodatno je ugrožen. Hotel Koločep opterećen je dugovima, a umjesto prema nobelovcima, odlukom ustanove, hotel je, od prošle godine postao prijateljski prema homoseksualcima. Državno odvjetništvo sada sumnja u zakonitost odluke Fonda za privatizaciju iz 2005. Sporno im je što je između 14 ponuda izabran baš Otok znanja, iako osnivači nisu mogli jamčiti kako će ispuniti obećanja o ulaganju 200 milijuna kuna. Ulaganja su temeljili na prostornom planu, koji ovisi o Gradu Dubrovniku, a tužiteljstvu je sumnjivo i obećanje da će namaknuti sredstva iz “pretpristupnih fondova EU”. U Državnom odvjetništvu se smatra kako su to bili “nemogući uvjeti”. Stoga će pokrenuti proceduru poništavanja ugovora o prodaji, koji je 2005. u ime Fonda potpisao tadašnji čelnik HFP-a Grga Ivezić. Markota je kasnije počeo tvrditi da mu je trebalo dvije godine da shvati kako je Grgić s partnerima samo mislio jeftino otkupiti objekte i skupo ih preprodati.

NEKOLIKO MJESECI nakon dolaska Stipića i Novinića na HTV, Programsko vijeće smijenilo je ravnatelja HRT-a Vanju Sutlića i ravnatelja HTV-a Blagu Markotu, a Zdenka Ljevaka zamijenio je MilasGrgić to demantira i krivnju prevaljuje na Markotu, prozivajući ga da je do svega došlo zato što je on blokirao sve odluke svojim pravom veta. Na koncu je sve došlo u fazu istrage. Bilo je tu i brojnih drugih mutnih radnji koje se sada istražuju, a hotel bi se uskoro trebao vratiti državi. Grgić o tomu ne voli puno pričati, a sada ga ta avantura upitne zakonitosti diskreditira i kao člana Programskog vijeća. Unatoč tomu, on u Programskom vijeću još uvijek ima značajnu ulogu, a tu ulogu koristi kako bi pokušao instalirati svoje ljude u jednu od najznačajnijih hrvatskih ustanova, koja raspolaže golemom moći i enormnim financijskim sredstvima. U ovakvom ozračju sve se manje kvalitetnih kandidata uopće želi kandidirati za preuzimanje čelnih funkcija na HRT-u. Zato se i počinje sve ozbiljnije pričati da je samo pitanje vremena kada će moć na Prisavlju u svoje ruke ponovo preuzeti Marija Nemčić, bivša ravnateljica HTV-a, za čijeg se mandata preskupo plaćalo razne programe, a s druge strane rušilo cijene oglašavanja što je trajno narušilo odnose na medijskom tržištu.