RAD NA TERENU Ivana Petrović, kako sama kaže, više voli raditi na terenu nego u redakciji, a javljanja uživo i breaking news smatra osnovnim značajkama moderne televizije“Ne libim se pustiti svoju podsvijest da pokaže emociju, pokazati da me nešto razljutilo ili ražalostilo, poput primjerice žena iz Srebrenice koje su stigle na početak suđenja Karadžiću. To je doista bilo potresno gledati i ja to naprosto pokažem jer televizija je stvaran život, televizija nije teatar”, kaže Ivana Petrović, urednica vanjske politike na Novoj TV, opisujući svoj specifičan reporterski stil.

Širem je gledateljstvu najpoznatija po britkim komentarima u rubrici Pregled tjedna, zatim javljanjima uživo iz Den Haaga gdje godinama prati rad Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te javljanjima sa svih, za Hrvatsku važnih, zbivanja u Europi i svijetu. Nakon karijere na radiju i HTV-u, na Novu TV je došla 2004. i za sebe kaže da je po starosti druga u Informativnom programu te komercijalne televizije koji je zbog dinamičnosti i modernog pristupa po mnogima najbolji u Hrvatskoj.

NACIONAL: Nedavno ste izvještavali iz Praga gdje se premijerka Kosor susrela s predsjednikom SAD-a, koliko je taj susret bio važan za Hrvatsku?

- To je bio iznimno važan susret. Američki predsjednik je tamo pozvao šefove država ili vlada deset zemalja članica NATO-a, pozvao ih je na svečanu večeru u duhu sporazuma koji je potpisao s Medvjedovom. Hrvatska je, što treba naglasiti, tamo bila najmlađa zemlja članica NATO-a, i jedina zemlja koja još nije i članica EU.

NACIONAL: Je li to ujedno i poruka predsjednika Obame Europskoj uniji?

- Definitivno jest. SAD je time poručio da želi Hrvatsku kao sljedeću punopravnu članicu EU-a. To više što je konferencija bila posvećena nuklearnom razoružanju. U tom svjetlu je predsjednik Obama želio izravno od hrvatske premijerke čuti i političku i sigurnosnu procjenu za našeg prvog susjeda BiH, i to s razlogom, to više što će Hrvatska, postane li sljedeća punopravna zemlja članica EU, nositi tu vanjsku sigurnosnu granicu Unije koja se proširenjem na Hrvatsku ipak “rizično” približava dvama protektoratima krhke stabilnosti i sumnjive protočnosti, a to su BiH i Kosovo.

NACIONAL: U “Pregledu tjedna” koji uređujete na Novoj TV ne libite se iskazati stav o određenoj temi. Je li vam se za to bilo teško izboriti?

- Na ovoj televiziji mi se nikad nije bilo teško izboriti za stav i ovo ne govorim iz pristojnosti, nego to zaista mislim. Dok sam radila na HTV-u, tamo sam se uvijek borila za svoj stav, međutim, tamo je to bila borba, a ovdje se stav normalno prihvaća kada vi kolegama i direktorici iznesete argumente zašto je taj stav takav. Inače sam osoba sa stavom, osoba koja je odgojena na način da razmišlja, roditelji me nikad ni u čemu nisu gušili, tako da je vjerojatno to i dio moje naravi.

NACIONAL: Bili ste stipendistica BBC-ja, koliko ste bili u Londonu i što ste naučili?

- Bila sam nekoliko mjeseci na BBC-ju, ali ta je televizija na žalost nakon Huttonove istrage izgubila svoj glasoviti integritet. Ja sam se vratila neposredno prije nego što je Andrew Giligan objavio da Irak nema oružje za masovno uništenje, a Blair digao javnu optužnicu protiv BBC-ja. To je bio početak BBC-jeva pada. BBC na žalost više nije moj omiljeni svjetski servis, on je uza sve njihove vrhunske profesionalne uzance u tom trenutku pokleknuo pred politikom. Njihov novinar je bio u pravu, što je poslije pokazala Blixova komisija ali od toga se više BBC nikad nije oporavio. BBC s ključnim vijestima u svijetu kasni za CNN-om po 40-45 minuta.

NACIONAL: Po vama je CNN vodeća svjetska televizijska kuća?

- CNN bih stavila na prvo mjesto po brzini, po dinamici, po izvrsnom vizualnom efektu, ali ne i po interpretaciji. CNN nije ništa manje na spinu američke politike nego što je to hipotetski BBC britanske ili Al Jazeera politike arapskog svijeta. Po CNN-ovoj interpretaciji, primjerice najveći propust Haitija bio bi taj što je ikada proglasio neovisnost, u izraelsko-palestinskom ratu ne bi uopće bilo palestinskih žrtava itd. Kad govorim da volim CNN, ne mislim pritom na njihovu interpretaciju. Ali sviđaju mi se njihove sijede glave, novinari s iskustvom i izvrsnim karijerama.

NACIONAL: Je li CNN uzor Novoj TV?

S BRITANSKOM PRINCEZOM ANNE- Nova TV je prva u zadnjih pet-šest godina počela slijediti suvremene trendove televizijskog novinarstva. Svakako da te suvremene trendove nose najglasovitiji svjetski servisi kao što su CNN, Al Jazeera, Sky i BBC. A znate što je suvremena televizija - breaking news, live, breaking news, live. To je naša velika prednost i mi smo po tome prepoznatljivi. Kao zrela novinarka i kao netko tko je sudjelovao u procesu rađanja jakog informativnog programa Nove TV od 2004. godine, bila mi je čast biti dijelom tog tima i s obzirom na te dvije reference mogu kazati da smo u tome uspjeli. Dapače, naš Dnevnik je nadmašio i moja očekivanja s početka. Tome su pridonijela dva faktora: ponajprije dobra atmosfera u redakciji i činjenica da smo u svoj javni prostor pustili sve opcije, promovirali smo različitost mišljenja. Dali smo prostora i lijevima i desnima, i građanima i nevladinim organizacijama. I crkvu i partiju i žute i zelene, sve smo ih pustili u naš javni prostor i mislim da su to ljudi prepoznali.

NACIONAL: Koliko ste vi u prosjeku godišnje na terenu a koliko u redakciji?

- Pola vremena sam na terenu a pola u redakciji. Teren mi je naravno draži. Ja sam u finalnoj fazi svoje karijere i u toj fazi želim raditi na terenu na temama koje su mi izazov, u kojima vidim nešto zanimljivo. Jedino što me od početaka, još kao mladu novinarku vodilo, to je bio intelektualni izazov. Kako sam ja rasla tako su i ti izazovi rasli.

NACIONAL: Danas je to praćenje Europske unije?

- Jest, jer kad EU apsolvirate teorijski, zato što je ona doista kompleksna i komplicirana da se shvati, jako je zanimljiva. Prije svega zato što oslikava nejedinstvo Europe. Evo vam primjer: stajalište EU-a je bilo da će Vijeće ministara priznati Kosovo kao jedinstveni stav Unije. A što se na kraju dogodilo? Danas imamo pet zemalja EU-a koje nisu priznale Kosovo. Unija nema jedinstvenu viziju ni oko širenja na jugoistok Europe. Otuda i svi ovi prijepori oko Hrvatske.

NACIONAL: Osim temama vezanim uz EU, već godinama pratite Haaški sud, kakvo je vaše mišljenje o njemu?

- Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju je osnovan da ne uspije. I osnovan je da bude politički instrument. Taj sud je veliki sukreator politike na ovim prostorima. On ima nekoliko dobrih sudaca, ali na žalost mislim da je tužiteljstvo u nekim slučajevima potpuno promašilo mandat, jer ono uporno pokušava optužiti države. Mi smo svjedoci toga kroz “Oluju” jer što god tko govorio, nama je u “Oluji” optužena država.

NACIONAL: S kojim ambicijama ste kretali u novinarstvo?

- Pripadam onoj generaciji iz Mirkovićeva filma “Sretno dijete”. Nas je odgajao rock & roll i mislili smo da možemo promijeniti svijet.

NACIONAL: Pomislite li to i danas?

- O, da. To više što smo mi generacija koja je odrasla preko noći. Zadnje što sam radila prije rata bio je radijski intervju s Tonyjem Hadleyjem iz grupe Spandau Ballet. Imali smo neku svoju briju. A onda je počeo rat i odjednom smo se trebali početi baviti uzrocima i posljedicama, pokušati shvatiti što se i zašto događa. U to doba sam s police u jednoj knjižari skinula jednu skupu knjigu, Kissingerovu “Diplomaciju”, koja je po meni biblija međunarodnih odnosa. To je knjiga u kojoj možete iščitati čak i to zbog čega je u suvremenu diplomaciju uveden pojam ljudskih prava. I čitajući je, pitate se je li nešto što je temeljna vrijednost, jer ljudska prava to jesu, ustvari samo “dimna zavjesa’’ - instrument za provedbu interesa. Ali mi novinari uvijek moramo razotkrivati slučajeve u kojima ljudska prava pod krinkom humanosti bivaju korištena kao instrument.

NACIONAL: Kissingerova “Diplomacija” vam je sigurno dobro došla i za vrijeme vašeg posjeta State Departmentu 2006. godine?

- Bilo je to studijsko putovanje kojem je tema bila međunarodni kriminal i terorizam, a ja sam bila jedina iz Hrvatske i jedina novinarka. Na putu za Washington sam razmišljala kako ću razgovarati s profilom ljudi koji po prirodi posla ne vole novinare. To su bili visokoprofilirani tužitelji, ravnatelji nekih policija, obavještajci. I bilo nam je super, oni su skinuli maske koje navlače na svakodnevnim poslovima. Posebno je simpatično bilo u Renu, kad je specijalni tužitelj za terorizam pitao - Tko je od vas Ivana? Ja sam se javila, on mi se potom obratio na hrvatskom upitavši me - Kako si? Rekla sam - Dobro, kako ste vi? Na to je on rekao da ne zna ništa drugo reći na hrvatskom, te se obratio cijeloj grupi i kazao: Dobar dan, ja sam Paul Puglieze specijalni tužitelj, pola Hrvat - pola Talijan. To mi je bilo simpatično i ostali smo u povremenom kontaktu.

NACIONAL: Nerijetko gostujete kao predavačica na fakultetima i stručnim skupovima?

JAVLJANJE IZ HAAGA Ivana Petrović i snimatelj Mišo Maoduš- Upravo sam zbog neodgodivih privatnih obaveza morala otkazati pojavljivanje na jednom britansko-hrvatskom okruglom stolu u Zadru. Tamo sam trebala predavati o poglavlju 23, Europskoj uniji i Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju. U vrijeme dok je profesor Bešker bio predstojnik katedre za istraživačko novinarstvo bila sam gost predavač. Najgore što se može dogoditi novinaru jest da si umisli da je “faktor” i prestane raditi na sebi. U tom trenutku počinje njegov pad, koliko će taj pad biti brz ili spor, to je stvar dinamike, ali to je točka s koje više nema povratka. Neću nikoga imenovati ali imamo dosta takvih primjera na hrvatskoj medijskoj sceni.

NACIONAL: Koliko je vaš privatni život patio zbog intenzivne karijere?

- Dosta je patio. Ali ja ne volim govoriti o svom privatnom životu i smatram da to nije primjereno. Ne volim vidjeti ozbiljne televizijske novinare da pričaju o svojoj intimi, jer navečer na televiziji trebaju objaviti smrt poljskog predsjednika. Iz svog privatnog života htjela bih istaknuti samo jednu osobu a to je moj 18-mjesečni nećak Luka kojeg smo dugo svi u obitelji čekali i koji nam je svima promijenio živote.

NACIONAL: Prilaze li vam ljudi na ulici, komentiraju li vaš rad?

- Prilaze, kako ne! Čak i na Korčuli, odakle sam rodom i gdje žive moji roditelji. Na odmoru mi se nemoguće isključiti jer uvijek me netko pita što mislim o nekoj temi, ili da im prepričam kako je nešto bilo. I drago vam je kad vidite da ljudi vole vaš rad. Iako se ja uvijek držim one biblijske proroka Izaije: “Teško vama kad svi stanu dobro govoriti o vama. Jer tako su o lažnijem prorocima govorili oci njihovi.”