Zrinka PavlićTjedan je bio prepun televizijskih i inih događaja. Islandski vulkan poručio je Europi da se malo prizemlji, do slične provale osjećaja došlo je između premijerke i Josipovića, pokopan je poljski predsjednik. Sudbinski važni TV momenti, kao što je Kike Curavić i motivacijska propovijed pri odlasku s „Farme“ te Toni i Anđa, koji su si međusobno poručili „skini mi se s kursa“ i „pričaj s rukom“ u HTZ-u naciju su prikovali uz ekrane. Čista povijest. Ipak, svim tim TV vrhuncima usprkos, mene je posebno razgalilo „Otvoreno“ od utorka, u kojem je Hlo načela temu zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika, i to s vrhunskim stručnjacima poput Milana Ivkošića.

DOBRO, PRETJERUJEM, NISU SVI BILI POPUT IVKOŠIĆA. Pozvala je i neke koji se zbilja razumiju u jezik, kao, recimo, Dragutina Lesara. Okej, okej, uozbiljit ću se. Bila je tamo i ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Josip Pavičić iz Naklade Pavičić i, kao jedini koji se zakonu izričito protivio, Mate Kapović s odsjeka za lingvistiku Filozofskog fakulteta. O čemu je riječ? Lesar i njegova nova, laburistička stranka, tvrde da se u Hrvatskoj krše radnička prava time što neki poslodavci u službenoj komunikaciji, pa čak i u ugovorima o radu koriste strani jezik. Trebalo bi zato, kaže, donijeti zakon o javnoj uporabi hrvatskog jezika, kojim bi se propisalo da ugovori na stranom jeziku nemaju pravnu snagu i da se s radnicima treba komunicirati na službenom jeziku zemlje. Spomenulo se i komuniciranje s korisnicima proizvoda i usluga koje se sve češće oglašavaju na stranom jeziku.

NA PRVI POGLED, SAMO BI SE LUĐAK PROTIVIO TOME da se s ljudima u Hrvatskoj službeno treba komunicirati na hrvatskom jeziku. Jest, mangupima među nama na pamet bi mogla pasti pitanja kao što je zašto se to ne rješava u sklopu zakona o radu, zakona o zaštiti potrošača te - kad već drvimo - zašto to ne bi proizlazilo iz ustavne definicije hrvatskog kao službenog jezika RH? No odavno smo se već osvjedočili da se HTVovim djelatnicima glavom rijetko šetuckaju logična pitanja. U emisiji su svi cijelo vrijeme trubili da predloženi zakon ne propisuje kako će si prosječan Đuro Hrvat govoriti doma mami u ćušpajz ni koja je riječ hrvatska, koja hrvatskija, a koja zrakomlat. Nego se samo brine o zaštiti dobrih Rvata od aveti anglizma, kapitalizma i ostalih zlih izama, koji, kao što svi znamo, najgori oblik poprimaju baš u jeziku (moš mislit). Drugim riječima, oni bi taj zakon samo zbog radnika, seljaka i poštene inteligencije. Izvrsno. Jedini je problem taj da, kako se rasprava razbuktavala, nitko se nije uhvatio ni za jedan jedini engleski, njemački, talijanski ili svahili navod iz ugovora o radu, nego su svi osim Kapovića udarili u lelek nad fast foodom, drive inom, backstagem i Zagreb film festivalom. Za što svaki kreten zna da nisu hrvatske riječi ili, u slučaju Zagreb film festivala, pravilni načini tvorbe pridjeva. No gdje li su tu radnička prava i službeno okruženje? I meni se gade preseratori s bekstejdževima, pi-arovima i hjuman risorsovima, ali osim što im mogu dijagnosticirati teži stupanj pokondirenog tikvanluka, ne vidim baš da takvim izražavanjem krše bilo čija prava.

HLOVERKI TA SITNA NELOGIČNOST NIJE ZAPELA ZA OKO. Nije čak ni pitala koja su područja obuhvaćena tim prijedlogom zakona, odnosno u kojim bi se točno kontekstima moralo izbjegavati drive-inove i Zagreb film festivale e da se ne bi povrijedilo nečije neotuđivo pravo da bude Hrvat. Backstage se ne smije spominjati samo u ugovoru o radu ili će komunalno redarstvo opalit globom Barbaru i Duška svaki put kad kažu: „Dobro došli u SHOW Zvijezde pjevaju“? Uzalud im je Kapović pokušao objasniti zašto je zakon loša ideja. Svi su ga tretirali kao dežurnog provokatora ili, u najboljem slučaju, mlađahnu maskotu koja vjerojatno u zahodu puši američke droge pa bi zato fast food. Kad god bi ih pokušao pitati na kojoj bi točno riječi povukli granicu, počeli bi se braniti i trubiti da se zakonom ne propisuju nikakve dopuštene i nedopuštene riječi, izrazi ili oblici. Time će se, rekoše, baviti za to nadležne institucije.

SVI SU SE, UKLJUČIVO S HLOVERKOM, pravili da ne znaju kakvu bi moć to dalo tim „nadležnim institucijama“. I svi su se do kraja emisije pravili kao da je riječ samo o ugovorima, oglasima za posao i komunikaciji s radnim ljudima i građanima na službenm nivou. Tu su nam foru pokušali prodati čak i nakon što je Ivkošić Hloverku upozorio na to da je upravo rekla „podozrivo“. Što nije hrvatska riječ. Pogodite čija je? Kapitalistički anglizam koji krši radnička prava bogme nije.