KOMIČARKA NA UDARU VLADE Sabina Guzzanti u povodu premijere svog novog dokumentarnog filma 'Draquila' dala je u Cannesu Nacionalovu novinaru intervju koji je sponzorirala Erste bankaTalijanska komičarka i redateljica Sabina Guzzanti (46) prošlog je tjedna na filmskom festivalu u Cannesu prikazala svoj novi dokumentarni film “Draquila – Italija podrhtava”, koji je i prije samog festivala naljutio talijansku vladu. Radi se o filmu u kojem se kroz događaje vezane za prošlogodišnji potres u talijanskom gradiću L’Aquila, kad je umrlo 308 ljudi, prikazuje beskrupuloznost talijanskog premijera Silvija Berlusconija.

Sabina Guzzanti objašnjava da su se stradanja u L’Aquili mogla izbjeći jer se radi o trusnom području gdje se tlo treslo tjedan dana prije, ali su mještani uvjeravani kako do velikog potresa neće doći. Zatim je do potresa došlo, građevinske tvrtke trljale su ruke jer su dobile priliku graditi brojne zgrade, Berlusconi je vođenje gradnje predao civilnoj zaštiti na čijem čelu je njegov prijatelj, koja je bez kontrole trošila novac poreznih obveznika, a pritom su mijenjani zakoni kako bi se civilnoj zaštiti povećale ovlasti i smanjila mogućnost kontrole njenog rada.

Ovih dana korupcijski skandal s civilnom zaštitom jedna je od najaktualnijih tema u Italiji. Sabina Guzzanti podsjeća i na novije Berlusconijeve skandale, od onih seksualnih pa do ispada u susretima na međunarodnoj razini, tako da je ovaj film u Cannesu izazvao golemu pozornost medija. Sabina Guzzanti kći je poznatog talijanskog političkog novinara Paola Guzzantija, a brat Corrado i sestra Caterina također su glumci.

Počela je kao imitatorica, zatim je glumila u nekoliko filmova, nastupala u kazalištima kao komičarka, a 2003. postala poznata po satiričnom showu “Raiot”, u kojem se rugala Berlusconiju. Nakon njegove tužbe emisija je ugašena. To je nije zaustavilo nego je 2003. režirala dokumentarac “Viva Zapatero!”, u kojem se obračunavala s Berlusconijem i njegovom politikom, a 2008. se javno obrušila i na Crkvu zbog njenog odnosa prema homoseksualnosti. O svemu tome sa Sabinom Guzzanti razgovarali smo u Cannesu dan nakon premijere njezina filma.

NACIONAL: Jeste li iznenađeni reakcijom talijanskog ministra kulture Sandra Bondija, koji je odbio doći u Cannes rekavši da je film uvredljiv za talijanski narod?

- Pitala sam se kako će reagirati na moj film. Mislila sam, ako su dovoljno pametni, neće reći ništa jer bi u njihovu interesu bilo da šute. Međutim, oni uvijek rade iste greške. Onda sam pomislila kako ovaj put ne rade istu grešku nego imaju razlog za izlazak u javnost. A onda sam shvatila da je to samo još jedna prijetnja jer u Italiji je normalno da ti prijete. Ta izjava je prijetnja i vlasnicima kinodvorana da ne prikazuju moj film, ta prijetnja je upućena i ljudima koji će gledati film kako bi se osjećali kao da su napravili nešto zabranjeno, a ta prijetnja će za Berlusconijeve glasače značiti da je film nešto neprijateljsko i uvredljivo. A članovi vlade, pa ni ministar kulture, uopće nisu vidjeli moj film.

NACIONAL: Možda je ministar Bondi izbjegao dolazak u Cannes da ne bude izviždan i tako izbjegne javno poniženje?

- Kad sam u četvrtak došla u Cannes, susrela sam se s Thierryjem Frémauxom, direktorom festivala u Cannesu, koji mi je rekao: “Znate što mi je čudno? Pa mi nismo ni pozvali u Cannes ministra Bondija. Zašto je rekao da ne želi doći u Cannes kad ga mi i ne očekujemo?“

NACIONAL: U filmu postoji nekoliko ozbiljnih optužbi protiv Berlusconija, osobito u dijelu kad sin pokojnoga gradonačelnika Palerma, koji je bio povezan s mafijom, kaže kako mu je otac pričao da je Berlusconi financirao jedan svoj građevinski projekt novcem mafije. Očekujete li da će vas Berlusconi tužiti?

- Postoji suđenje, pa neka se dokaže tko je u pravu. Berlusconi me već nekoliko puta tužio, njemu nije važno hoće li pobijediti na sudu, njemu je bitno da me tuži. A što je s optužbama protiv njega? Njega spašava zakon o zastari postupka koji je sam stvorio. Nekoć je zastara počinjala nakon deset godina, a sada slučajevi odlaze u zastaru nakon pet godina. Sudovi su uvijek bili spori, sad su još sporiji i Berlusconi nikada nije osuđen za kriminalne radnje koje je počinio. A kad suđenje protiv njega ode u zastaru, Berlusconi preko svojih medija objavljuje: “Vidite da sam nevin.” Puno ljudi uživa koristi od takvog zakona o zastari, a mnogi u Italiji i ne znaju što je zastara. To je tako neobična situacija da sam kao komičarka napravila show u kojem sam se šalila na račun zakona o zastari.

NACIONAL: Koliko puta vas je Berlusconi dosad tužio?

PREMIJER NA RUŠEVINAMA Talijanski premijer Silvio Berlusconi održao je prošlog travnja govor među ruševinama grada L'Aquile koji je nekoliko tjedana prije zadesio potres- Nekoliko puta, više i ne brojim. Uvijek su mu optužbe bile neutemeljene. Tužio me dok sam kao komičarka imala show “Raiot” na nacionalnoj televiziji, tužio me jer sam izjavila da njegove TV postaje nemaju zakonsku osnovu za produžetak dozvole za emitiranje. Međutim, on je uvijek uspio uvjeriti odgovorne osobe da mu se licenca za njegove postaje produlji za jednu godinu, pa još jednu, pa još jednu. I tako do trenutka kad je promijenio zakon koji mu je omogućio trajno emitiranje programa. Govorila sam o tom skandaloznom zakonu, tvrdila da su njegove televizije emitirale program suprotno prethodnom zakonu i zbog toga me tužio. Tužio me za 20 milijuna eura, RAI se prestrašio da ću im nanijeti ogromnu štetu.

NACIONAL: Znači li to da su mediji koje posjeduje osnova Berlusconijeve vladavine?

- On kontrolira Italiju ne samo kroz medije, ali mediji su bitan dio njegove moći. Ne mogu zamisliti da bi on postao premijer bez medija koje posjeduje. I ne samo njegovi mediji, dala sam intervju za RAI i rekla novinaru da im je dnevnik grozan, da skrivaju skandale i da su i sami upleteni u skandale. Moj film nikada neće biti prikazan na nekoj talijanskoj televiziji. Mjesec dana prije posljednjih izbora bili su ugašeni informativni programi. Kako onda netko može reći da su to bili slobodni izbori ako jako puno ljudi dobiva informacije samo gledajući informativne programe na televiziji? Urednike informativnih programa odabire vladajuća stranka, neki od tih urednika su doista smiješni, jedan se pojavljuje i u mom filmu, onaj koji je rekao da neće objaviti vijest o Berlusconijevu seksualnom skandalu jer se radi o traču. Njega svi u Italiji ismijavaju. Time ne želim reći da mi Talijani nismo odgovorni za ono što nam se događa, itekako smo odgovorni. Manje su odgovorni obični ljudi, a kudikamo više intelektualci, novinari itd.

NACIONAL: U kojem ste trenutku znali da ste snimili materijal za jako dobar dokumentarac?

- Kad sam otkrila u što se pretvorila civilna zaštita i na koji se način javni novac dijelio osobama koji se sviđaju Berlusconiju. Pitala sam se je li moguće da civilna zaštita krši zakone, da ih mijenja po vlastitoj potrebi, da koristi novac za gradnju bazena ili za organiziranje summita političara. I meni samoj je bilo teško u to povjerovati, ali i shvatiti. Sve se otkrilo kad je tužiteljstvo podiglo optužbe protiv nekih ljudi iz civilne zaštite. Kad se sve povezalo, shvatila sam da premijer ima vlastitu vojsku ljudi koja mijenja zakone i distribuira javni novac bez ikakve demokratske kontrole. Jasno je da morate objasniti na što se novac poreznih obveznika troši. Berlusconi stalno ponavlja da u ime uspješnosti, a to je govorio i u slučaju L’Aquile, treba drukčije postupati. Kaže da su zakoni prekomplicirani, da ima previše birokracije, da se sve događa presporo i zato treba preskakati zakone, čime postajemo uspješni. Stalno govori da ne bismo bili uspješni kad bismo se služili uobičajenim zakonskim postupcima. Pa on ima većinu u parlamentu, zašto ne promijeni zakone, zašto ih ne pojednostavni? Ima čak i ministra koji je zadužen za pojednostavnjenje zakona, jako smiješnog čovjeka.

NACIONAL: Jeste li se ikad susreli s Berlusconijem?

- Jednom, kada sam snimala ovaj film. Približila sam mu se, on me prepoznao i u tom trenutku naglo je promijenio izraz lica, iskrivio je usta.

NACIONAL: Je li vam ikad prijetio?

- Preko svojih medija vrijeđao me na razne načine. Dva puta je u njima jedan popularni pjevač rekao da sam opsjednuta đavlom. Prošlog tjedna u njegovim je novinama objavljeno da sam poput njegove supruge od koje se razveo, da izgledam poput nje, a to je objašnjeno tako da sam zaljubljena u njega, ali ga ujedno želim vrijeđati. Nekad su znali reći da sam ružna, a kad bi zaključili da sam lijepa, rekli bi da je to zbog plastičnih operacija. U vrijeme kada je moj otac bio blizak s Berlusconijem govorili su da mrzim oca i da zato napadam Berlusconija. Nakon što je moj otac napustio Berlusconija i njegovu stranku, rekli su da ga napadam jer tako pomažem ocu. Mom ocu film se jako sviđa.

NACIONAL: U jednoj sceni pokazali ste da manju popularnost od Berlusconija u svijetu uživaju samo diktatori poput Fidela Castra. Znači li to da je u Italiji diktatura?

Sabina Guzzanti pozira fotografima na predstavljanju svog filma 'Draquila' na početku festivala u Cannesu- Italija nije demokratska zemlja. Ne znam kako bih nazvala vladavinu u Italiji, ali to sigurno nije demokratska vladavina jer možeš dobiti otkaz zbog političkog mišljenja, a to se već mnogo puta dogodilo. Nije ti dopušteno da izneseš svoje mišljenje na televiziji, televizija nije slobodna, imamo puno cenzure, parlament ne služi ničemu osim ispunjavanju forme, zakoni se donose na protuzakonit način, postoje brojne veze političara s kriminalnim organizacijama, prisluškivani su telefonski razgovori u kojima mafijaš kaže političaru “ti si moj rob i moraš raditi ono što ti mi kažemo”, a političar zbog toga ne daje ostavku niti njegova stranka to traži od njega, imamo brojne skandale, toliko da svakog dana možete biti ljuti zbog deset razloga. Sve je počelo prije šest godina, nismo to zaustavili na vrijeme, a sada je prekasno. Sad se planira ograničiti prisluškivanje osumnjičenih osoba, smanjiti ovlasti tužiteljstva, planira se zakon po kojem će novinari koji objave prisluškivane razgovore otići u zatvor na tri do pet godina. Stvari su sve gore i gore, nešto što ove godine ne možete zamisliti postat će normalno sljedeće godine.

NACIONAL: Zašto onda ljudi u Italiji još uvijek glasuju za Berlusconija?

- Zato što nemate nikog drugoga za koga biste glasovali. Nema alternative. Ljevica nema nikakav kredibilitet ni utjecaj. Osim toga, ljudi nemaju dovoljno informacija kako bi na temelju toga razmislili na pravi način o onome što Berlusconi radi. Prema onome što vide na televiziji, sve je u redu, čak je i potres u L’Aquili proglašen velikim uspjehom. Možda će moj film nešto promijeniti, možda će ljudi postavljati pitanja, ali mnogi ga neće vidjeti jer će ih u suprotnom proglasiti neprijateljima Berlusconija i teroristima.

NACIONAL: Čemu se onda nadate u vezi s tim filmom?

- Kad sam ga snimala, bila sam tužna zbog mnogih stvari koje sam otkrila. Nadam se da će ljudi postaviti pitanje, gledajući moj film, je li ovo put kojim smo odlučili ići. Želimo li izgubiti demokraciju?

NACIONAL:Kako je nastao naslov “Draquila - Italija podrhtava”?

- Nisam ja odabrala naslov “Draquila” nego sam na svom blogu objavila da tražim naslov za svoj novi film. Posjetitelji bloga sugerirali su brojne duhovite naslove, a ovo je bio jedan od njih. Draquila je satiričan naslov, ali kako film nije satiričan nego je prilično dramatičan, dodali smo i “Italija podrhtava”. Naravno, Draquila je igra riječi, spoj Dracule i mjesta L’Aquila, pri čemu je Berlusconi Dracula koji ispija krv Talijanima.