Zrinka PavlićĐurica Drobac u srijedu nam je navečer pred dnevničkim kamerama objavio da se Hloverka Novak Srzić vraća na HTV-ovske pozicije moći. Sudeći po izjavama koje je poslije davala medijima, to nije iznenadilo nikoga osim Jadranku Kosor jer nas je većina radosnu vijest već bila pročitala na raznim portalima ili čula uz glasnu psovačinu u birtiji. Ipak, i takva nam je, već poznata vijest fino sjela na dušu, tik uz saborski izvještaj guvernera Rohatinskog, o tome da nemamo ni za onu bananu u kojoj nam već godinama tvrde da se nalazimo.

USTVARI JE ŠTETA što sam za Hloverkin refluks čula prije Đuričina Dnevnika. Da nisam, najobziljnije bih pomislila da je informativni program HTV-a gledatelje odlučio iznenaditi crnohumornim intermezzom te da je prilog s dramatične sjednice Programskog vijeća neki skeč koji televizijski djelatnici pripremaju zbogradi nastupa na kakvom ljetnom festivalu. Očekivala bih da će se nakon Stipića koji vijećnicima govori da počnu „ozbiljno razmišljati i ne davati ostavke“ u kadru pojaviti nakeženi Drobac i svima nam sa srca otkloniti kamenčugu najavom nastupa HTV-ovske amaterske kazališne skupine na festivalu u Zagvozdu. Što bi drugo naivan gledatelj i mogao pomisliti? Isto vijeće koje je Hloverku prije pola godine proglasilo nesposobnom sada je bira kao još moćniju šeficu? To mora biti neka zajebancija, zaključit će naivčina pred televizorom. I provjeriti ima li u omletu koji jede za večeru kakvih halucinogenih gljiva. Jer pogledajmo što nam HTV-ovo velevijeće sa svojom velepametnom odlukom govori. Žena koja je, prema izvješću Programskog vijeća, u informativni program HTV-a unosila samo kaos (ukidanje sektorskog novinarstva, stihijsko dovođenje neiskusnih honoraraca) i strahovladu (protjerivanje nepodobnih urednika na marginalne pozicije, zabranjivanje istraživačkih priloga), sada se smatra pravom ženom za uvođenje reda u potpuno raspadnutu programsku shemu HTV-a. Baš me zanima što točno Programsko vijeće očekuje od Hloverke. Hoće li možda ukloniti gledateljski dojam da je program HTVa recesirao na razinu iz tamo negdje 1975.? Hoće li ga preoblikovati tako da ne izgleda kao da nema što ili ne želi prikazivati ništa drugo osim vlastitih političko-propagandnih budalaština? Hoće li ukinuti praksu da se sve što je marginalno gledljivo u totalnom rasporednom kaosu škartira na Drugi program ili se gura u termine prije četiri popodne i poslije ponoći? Hoće li smislenim sadržajima popuniti središnje, najgledanije termine, koji više-manje zjape prazni, odnosno popunjavaju se promidžbenim filerima Hrvatskih pošta, Zagrebačke banke i farmaceutskih kompanija, uz tu i tamo koji pretpotopno dosadan format kao što su „Dobro jutro, Hrvatska“ i „Hrvatska uživo“ te odavno ocvale perjanice poput „Otvorenog“ i „Poslovnog kluba“? Hoće li redakciju zabavnog programa natjerati da mozak pogurne malo dalje od „TV Bingo Showa“ i prijenosa otvaranja ustajalih festivala? Hoće li pametnijim investicijama okončati vrludanje serijskog programa između debilnog „Dome, slatki dome“, meksičkih i domaćih sapunica? Hoće li nam prestati zabranjivati gledanje filmova ako nismo na godišnjem njihovim guranjem u termine u koje nitko s aktivnom radnom knjižicom ne može sjesti pred televizor? Hoće li prekinuti praksu da se za velikih sportskih događaja, kao ovog ljeta, obustavi rad gotovo svih drugih redakcija, a onda se i taj sportski sadržaj ubrlja u Drugi program? Hoće li informativni program unaprijediti onako kako izvješće Programskog vijeća govori da DOSAD NIJE?

NA TEMELJU ČEGA bismo trebali vjerovati u potvrdne odgovore na ijedno od gore postavljenih pitanja? Usput, moram priznati da me apatičnost HTV-ovih novinara i urednika prema Hloverkinu obigravanju oko javnotelevizijskih funkcija sada već ozbiljno zabrinjava. Kad god se pokrene priča o stanju na HTVu i u toj raspravi zazvoni neko cjenjenije HTV-ovsko ime, krene i priča o tome kako je na televiziji kojoj plaćamo pristojbu sva sila sposobnih, pametnih i inovativnih ljudi koji znaju što bi i kako bi, ali im se ne dopušta. Dugo sam u to vjerovala, ali sada mi je sve teže. Mislim, ako ih je već toliko i ako su već tako sposobni, zašto samo trumbetaju po novinama, a na radnom se mjestu skrivaju pod ušima i dopuštaju da im neželjene i nesposobne šefove trpaju sprijeda i straga? Razumijem argument kredita, računa, djece i drugih egzistencijalnih potreba, znam da svi novinari i djelatnici ne mogu biti odgovorni za postupke svojih urednika i šefova, ali nakon OVAKVIH komediografskih krivina Programskog vijeća stvarno mi je čudno da se ta „sva sila sposobnih“ ne buni nikako drugačije osim šaljivim izjavama po drugim medijima. Kraće rečeno i iz gledateljske perspektive – ako nakon ovakvog cirkusa i dalje rade ono što im se kaže, mora da se s takvim cirkusom i slažu. SVAKI PUT kada pred kamere dovedete gosta kojeg je šefica prethodno odobrila - gledatelji će to iščitati kao da se slažete s njom. Svaki put kada iz Dnevnika izbacite prilog koji je ocijenjen kao nepodoban – gledatelji će to iščitati kao da se slažete s njom. Štoviše, sada, kada su očito svemoćnoj Hloverki dane ovlasti nad cijelim programom – svaki put kada kročite u studio, primite mikrofon pred Saborom, sjednete u komentatorsku kabinu, izađete na teren s ekipom, stanete na pozornicu, ubacite film ili seriju u raspored, izbacite emisiju iz sheme - gledatelji će to iščitati kao da se slažete s njom. Da skratimo priču: ne morate se niti truditi izjavama izdvojiti iz bezlične HTV-ove mase. Nakon ovakvog poteza Programskog vijeća, gledatelji će samu vašu pojavu na ekranu, bilo likom ili imenom, protumačiti kao da se s tim potezom slažete. To je, doduše, sasvim legitimna opcija. Ali onda barem poštujte one od čije pristojbe živite i prestanite se praviti da ste nešto što niste.