GLAVNI ADUT Helix Producer I, koji je u 'Viktoru Lencu' proširen sa 16 na 28 metara te su mu potpuno promijenjeni izgled i kapaciteti, danas u Meksičkom zaljevu crpi naftu iz oštećene bušotineOvih dana u svjetskim medijima mnogo se govori o specijaliziranom brodu “Helix Producer I”. On ima ključnu ulogu u, čini se, uspješnom saniranju havarirane podvodne naftne bušotine u Meksičkom zaljevu iz koje su od travnja ove godine u more istjecale ogromne količine nafte. Iznad bušotine je iz koje u njega ulazi nafta i procesuira se. Bez tog broda zaustavljanje ekološke katastrofe bilo bi teško izvedivo. U izgradnji tog jedinstvenog specijaliziranog broda sudjelovalo je i hrvatsko brodogradilište “Viktor Lenac”. U “Lencu” je od 2006. do 2008. stari trajekt za prijevoz vlakova pretvoren u prototip broda za proizvodnju daleko od obale, plutajuću rafineriju koja dnevno može obraditi do 30 tisuća barela nafte. To je jedini takav brod na svijetu. Tvrtka British Petroleum prošlog četvrtka objavila je da je uspjela začepiti izvor pomoću specijalnog zvona. Na njemu su napravljena dva odvoda, od kojih jedan naftu odvodi na “Helix Producer I”, a drugi na platformu Q4000.Time je spriječeno daljnje istjecanje nafte u more, a “Helix Producer I” poseban je i po tome što prikupljenu naftu odmah pročišćava od mulja, pijeska i sumpora.

Da spriječe ekološku katastrofu nakon ekplozije i potonuća naftne platforme 20. travnja, pozvani su osim “Helix Producera I” i brodovi za podvodno bušenje “Discoverer Enterprise” i “Discoverer Clear Leader” te brod za testiranje izvora “Toisa Pisces”. Oni će svi zajedno prikupljati 60 do 80 tisuća barela nafte na dan, dok ne bude gotova usporedna bušotina koja će omogućiti da se “Deepwater Horizon” zatrpa, najranije u kolovozu. Preinaka “Helix Producera I” prema nacrtima američko-danske tvrtke Kommandor LLC najveća je ikad obavljena u brodogradilištu “Viktor Lenac”, specijaliziranom za remont i preinake velikih brodova te za za izradu i popravak naftnih platformi. Predsjednik “Lenca” Robert Škifić kaže da je "Helix Producer" kod njih bio na preinaci pune dvije godine: “Od trajekta 'Karl Carstensen' za prijevoz vlakova između Danske i Njemačke napravili smo brod za eksploataciju i preradu nafte. Dugim cijevima prikopča se na izvor odakle crpi naftu. Nakon preinake u ‘Lencu’ bio je u Texasu na opremanju i sad je prvi put u primjeni. Nadamo se da će uspjeti zaustaviti katastrofu.“ Voditelj projekta preinake Helixa bio je inženjer Albert Bolha, koji kaže da je “Lenac” taj posao od danske komapnije “Hays Maritime” dobio na temelju ranijih uspješnih preinaka brodova za polaganje svjetlosnih kabela i brodova za polaganje cijevi za vodu, kanalizaciju i plin u moru. “Te smo poslove radili za istog brodovlasnika. Iako je naše brodogradilište tada bilo u stečaju, preinaku 'Helixa' povjerili su nama. Tako da smo brod počeli raditi za vrijeme stečaja, a završili ga po izlasku iz stečaja”, rekao je inženjer Bolha. U vrijeme narudžbe danska kompanija još nije bila posve sigurna kakva će biti buduća namjena broda, no tada im se obratila američka kompanija Helix Energy Solutions iz Houstona, specijalizirana za offshore proizvodnju, koja je nakon uragana Katrina počela razvijati novu tehnologiju ispumpavanja plina i nafte iz mora. Danci su Amerikancima ponudili trup “Karla Carstensena”, a idejno rješenje izgleda broda s crpnom stanicom je američko. Danska i američka tvrtka osnovale su zajedno kompaniju “Kommandor LLC” te je određena konačna preinaka broda u plutajuću rafineriju.

Radovi u “Lencu” trajali su cijelo to vrijeme jer je u prvih godinu dana oko starog trupa izgrađen cijeli novi dvobok trupa i nova radna paluba koja može podnijeti opterećenje nove procesne opreme, kao i novi blok nadgrađa za potrebe većeg broja članova posade. O tijeku radova inženjer Bolha kaže: “Brod smo sa 16 proširili na 28 metara širine, sa svake strane na bokove smo dodali po šest metara, ugradili novi pramac, čime je brod dobio dodatnih nekoliko metara na dužini, pojačali uzdužnu čvrstoću i vertikalnu nosivost glavne palube, vertikalne upore od glavne palube do vanjske oplate, kako bi se na brod mogla ugraditi teška oprema za crpljenje nafte. Prije preinake nosivost broda je bila pet tona po kvadratnom metru, a mi smo je povećali na 20 tona po kvadratnom metru, odnosno na oko 28 tisuća tona. Tada smo ugradili Rolls-Royceove propelere, odnosno porivnike Azimut Truster koji se okreću 360 stupnjeva oko svoje osi, a služe pozicioniranju broda na satelitski zadanu točku. Ugrađeno je ukupno sedam takvih porivnika, a napravljen je i generalni remont šest dizelskih generatora MAK 282M.” Cijelo vrijeme radovima na preinaci broda, u kojima je sudjelovalo od 300 do povremeno čak i 500 radnika i kooperanata, prisustvovali su i američki i danski nadzorni inženjeri.

HRVATSKI TIM INŽENJERA Stručnjaci iz 'Lenca' Davor Badurina, Leo Pavelić, voditelj objekta Albert Bolha i Boris ĐudarićZa radove su bile angažirane i mnoge hrvatske tvrtke kooperanti pa su tako brodski motori bili na remontu u karlovačkoj tvrki Adriadiesel, nekadašnjoj Jugoturbini, a Elektromehanika iz Rijeke rastavila je, očistila i uredila glavne elektromotore koji su došli iz Kine. Ukupno je u “Lencu” na “Helix Producer I” ugrađeno 4000 tona novog čelika, 250 tona novih cijevi i 155 kilometara novih kabela, a brod je postigao klasu Lloyds Register DP. Potom je otpremljen u Ameriku, gdje je na njega ugrađena najnovija oprema za crpljenje i prikupljanje nafte i plina te su mu ugrađena i dva dodatna bočna porivnika. Najvažnija osobina broda je inovativni Detachable Riser System, koji omogućava brz odlazak broda s pozicije na naftnom polju u slučaju loših vremenskih uvjeta. Inženjer Bolha kaže da je osobitost nove američke tehnologije i to što brod može prihvatiti jednu veliku bovu, odnosno plutaču veličine 10 metara u kojoj se nalaze priključci cjevovoda za ulaz prljave nafte i plina i izlaz pročišćenih sastojaka. Naime, u podmorju se nalaze crpne stanice od kojih svaka ima po nekoliko bušotina koje sve vode u jednu centralnu maticu, a u tu podstanicu dolaze plin i nafta. Cjevovodi vode na tu bovu na brodu, a iz bove brod preuzima naftu i plin na sebe i pročišćava sav mulj, pijesak i sumpor iz nafte te tako pročišćenu naftu vraća natrag cjevovodima u bovu koja se potom spaja s cjevovodom prema obali. Međutim, u slučaju jakog nevremena koje bi moglo oštetiti brod i opremu na njemu velika plutača s priključcima naftnih cjevovoda otpušta se u more, a brod bježi izvan područja zahvaćenog uraganom. Sistem je napravljen tako da priključke u plutači ni uragan ne može oštetiti jer je nepotopiva i može plutati u moru bez obzira na vremenske uvjete, a u sebi ima elektroniku kojom preko satelita šalje signal o svom položaju. Poslije nevremena brod se vraća i ponovno utovaruje plutaču.

Cijena ovakvog broda sa svom opremom procjenjuje se na više od 200 milijuna eura, a ako se pokaže efikasnim za rješavanje naftne katastrofe, pretpostavlja se da bi uskoro prototip mogao krenuti u redovnu proizvodnju i tada se vjerojatno ne bi radile preinake nego bi se takvi brodovi radili od početka, što bi dodatno povisilo njihovu cijenu. No ako ovakva tehnologija može riješiti i sadašnje istjecanje nafte i odmah spriječiti da se takav incident pretvori u katastrofu, nitko neće pitati za cijenu broda. Uostalom, kolika je cijena godina i desetljeća, koliko se procjenjuje da će biti potrebno da se ekosustav u Meksičkom zaljevu obnovi od posljedica sadašnjeg čudovišnog zagađenja?