Foto: Josip RegovićOglašava se uzbuna u bazi Antiterorističke jedinice Lučko. Šestorica pripadnika najelitnije postrojbe specijalne policije MUP-a ulaze u terensko vozilo i tek na putu doznaju kamo idu i kakva ih situacija čeka na terenu. Muškarac 50-ih godina zabarikadirao se u kući, naoružan je i prijeti da će ubiti suprugu i dvoje djece a potom i sebe. Ima pušku i dvije plinske boce. Pregovori su se pokazali neuspjelima i kreće akcija: u trenutku kad su šestorica snažnih, do zuba naoružanih ljudi u crnom, s crnim vunenim kapama na glavi koordinirano upali u kuću kroz zatvorene drvene grilje, naoružani je muškarac ostao ukopan u mjestu, s puškom u rukama, a od šoka mu se vrat ukočio u lijevu stranu.

Tako ukočenog samo su ga razoružali, vezali lisicama i odveli iz kuće. Njihove akcije uglavnom završavaju bez ijednog ispaljenog metka. Iako pripadnici Antiterorističke jedinice Lučko izlaze na najzahtjevnije i najopasnije zadatke, faktor iznenađenja u pravilu je dovoljan za rješavanje većine njih. Slično je bilo i kad je bivši branitelj parkirao svoj Renault 4 pun eksploziva ispred njemačke ambasade u Zagrebu te s bombom u ruci ispred zgrade tražio razgovor s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel prijeteći da će u protivnom i sebe i automobil dići u zrak. U najkraćem mogućem roku pripadnici ATJ Lučko su bili na mjestu događaja, a glavnu riječ je vodio njihov pregovarač. Branitelj je uporno ponavljao da želi razgovarati s njemačkom kancelarkom i da ne namjerava ubiti nikoga osim sebe. Nakon dvadesetak minuta pregovaranja uslijedila je scena kakva se viđa u filmovima: pregovarač je prišao čovjeku i pružio mu mobitel, rekavši da je na liniji premijerka Jadranka Kosor. U trenutku dok je rastrojeni muškarac zbunjeno uzimao mobitel u ruku, specijalac mu je iz druge uzeo bombu a da se ovaj nije ni snašao. To su samo neki primjeri njihovih akcija koje su nam ispričali očevici jer specijalci, kako se pripadnike ATJ Lučko u žargonu često naziva, o detaljima svojih intervencija ne vole i ne smiju govoriti.

Anonimni za medije

U medijima ne istupaju nikad a pogotovo ne imenom i prezimenom. U gradu ćete proći pored jednog od njih a da to ni ne znate jer u civilu se ni po čemu ne ističu iz mase. Većina ih je oženjena i imaju djecu, a svoj život redovito riskiraju u najopasnijim situacijama. Zbog 20-te obljetnice ATJ Lučko učinili su iznimku i dopustili reporterima Nacionala da ih dva dana prate tijekom priprema za svečanost koja će se održati u njihovoj bazi u Lučkom u utorak, 7. rujna, na dan jedinice. Tom će prigodom okupljenim uzvanicima među inim demonstrirati desant helikopterom, zauzimanje zgrade i rješavanje talačke krize u ZET-ovu autobusu. Prateći njihove pripreme letjeli smo s njima helikopterom, promatrali desant, razgovarali sa zapovjednikom ATJ Lučko Alenom Klabotom, te prisustvovali ispraćaju trojice pripadnika jedinice u Afganistan. Bez puno parade, prošlog petka ujutro trojica „specijalaca“ u pustinjskim maskirnim odorama pozdravila su se s kolegama, suprugama i članovima obitelji te krenula na šest mjeseci u Afganistan gdje će obučavati lokalne pripadnike antiterorističke jedinice.

ATJ Lučko: Josip RegovićDa je riječ o najelitnijoj postrojbi MUP-a možda najbolje govori podatak da njihovo testiranje prođe samo jedan od 20 kandidata. Oni su fizički i psihički najspremniji, imaju tehniku i naoružanje na razini bilo koje antiterorističke jedinice u svijetu i tu su za rješavanje najriskantnijih situacija. Svoje intervencije dijele u one najvišeg rizika, a riječ je o situacijama u kojima sudjeluje naoružani otmičar i drži taoce. Najviši rizik pri tom bi bile otmice aviona, vlaka ili autobusa. Potom po stupnju rizika slijede naoružani otmičari u objektima, zatim naoružane osobe bez taoca koje su se zabarikadirale u zgradu i predstavljaju opasnost za sebe i okolinu. Pripadnici ATJ Lučko također asistiraju kriminalističkoj policiji pri hvatanju teških kriminalaca, ima slučajeva kad čuvaju zaštićene osobe umjesto interventne policije, zbog svoje iznimne fizičke spreme sudjelovali su u potrazi i izvlačenju unesrećenih u padu aviona Cessna na Velebitu.

Njihovi ronioci su iz mulja zagrebačkoj jezera Jarun izvlačili dijelove tijela raskomadanog srpskog kriminalca Cvetka Simića, a nedavno je u medijima zabilježen i slučaj pokušaja samoubojstva na mostu na Savi koji su uspješno spriječili. Sudjeluju u osiguranju prilikom posjeta viskokih stranih državnika, te su tako osiguravali i posjet američkog predsjednika Georgea W. Busha Zagrebu i tom prilikom uz brojne pohvale prošli testiranje američkih kolega. Umjesto brojkom, na pitanje koliko ima pripadnika ATJ Lučko, zapovjednik Alen Klabot odgovara – Dovoljno. Nove pripadnike u jedinicu primaju onda kad oni procjene da trebaju nove ljude i tada raspišu natječaj. Rigorozno ulazno testiranje traje cijeli dan i sastoji se od više disciplina: kandidati prolaze psihofizičku provjeru, testira im se kondicija, borilačke vještine, prolaze visinske testove i testove pucanja, te intervju. Cijelo testiranje prate članovi jedinice koji procjenjuju ne samo spremnost nego i motiviranost kandidata te sklonost timskom radu. Jedan od testova na kojem mnogi kandidati padaju je test povjerenja a sastoji se od skoka na leđa s 20-metarske građevine raširenih ruku. Iako je kandidat vezan konopcem, ne smije se za njega držati već vjerovati da će ga kolega pri dnu uhvatiti. U pravilu u jedinicu ulaze grupe od šest do osam novih ljudi koji potom kao grupa prolaze šestomjesečnu obuku.

Pogledajte fotogaleriju

Na intervencije s 20 kg opreme

Instruktori ih obučavaju vojnim, policijskim i antiterorističkim taktikama, usavršavaju borilačke vještine, gađanje iz gotovo svih poznatih vrsta pušaka, pištolja i snajpera. Tijekom obuke se prema sklonostima dijele na snajperiste, padobrance, ronioce, taktičare. Međutim, u svakom trenutku svaki od pripadnika ATJ Lučko dovoljno je spreman da može biti sve od navedenog. Kad izlaze na intervenciju na sebi imaju oko 20 kilograma opreme: od pancirki, pušaka, pištolja, noževa, alpinističke opreme, šljemova, štitova. Interveniraju li u mraku pojaviti će se niotkud svi u crnom, ako su u prirodi imati će zelene odore, na snijegu su u bijelima, a snajperiste je nemoguće primijetiti zamaskirane u umjetno grmlje. Zapovjednik ATJ Lučko, Alen Klabot jedan je od onih koji su u jedinici od prvoga dana.Antiteroristička jedinica Lučko osnovana je 7. rujna 1990. godine.

Prema riječima pripadnika Udruge ATJ Lučko 90, koji su uoči proslave 20 obljetnice nadgledali posljednje radove na Memorijalnom centru unutar baze, te 1990. godine su se najodvažniji ljudi iz cijele Hrvatske okupili u Svetošimunskoj na prostoru današnje policijske akademije. Od njih 1800 izdvojilo se njih 800 posebno spremnih, a nakon rigoroznih testiranja samo njih 150 ušlo je u ATJ. Bili su to uglavnom momci bez borbenih iskustava, samo sa završenm temeljnom vojnom obukom i ogromnom željom da obrane napadnutu domovinu. Spisak njihovih 150 imena završio je u Beogradu a njihovu obuku u po Zagrebu je neprestano pratilo nadlijetanje helikoptera JNA pod punim naoružanjem. U prvih šest mjeseci rata upravo su ti momci, u javnosti poznati kao „jake snage MUP-a“, činili jezgru obrane. Oni su u najkritičnijim vremenima preuzeli osiguranje predsjednika Vlade, države i Sabora, oni su istovarivali i osiguravali prve kamione s naoružanjem. Iako je bio rat ni tada nije bilo jednostavno postati pripadnikom ATJ Lučko.

Foto: Igor ŠobanPrema riječima članova Udruge, od 340 kandidata koji su izašli na testiranje, njih 120 je ušlo u specijalnu policiju a samo petorica su prošla ulazni test za ATJ Lučko. Stoga ni ne čudi da je u ratu vrijedilo geslo da jedan specijalac vrijedi koliko 94 pješaka. Iako su ratovali, ne nazivaju se braniteljima i kažu da među njima nema PTSP-a. Danas se članovi udruge ponose što je pred završetkom njihov projekt Memorijalnog centra za koji su dobili potporu od ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka. Riječ je o 200 kvadrata unutar baze u Lučkom gdje su izgradili kapelicu, spomen zid i memorijalni centar. Kapela je projekt Ota Barića i modernizirana je verzija starokršćanske crkvice u Ninu, a prema starokršćanskim običajima pored nje je zvonik.

Spomenik za poginule kolege

Prvi put će se u kapelici misa služiti na 20. obljetnicu jedinice, sve do ove godine pripadnici su mise na na dan jedinice pratili na otvorenom. U središtu svečanog obilježavanja dana jedinice biti će i Memorijalni centar sa spomen zidom na kojemu će biti imena i slike poginulih pripadnika ATJ Lučko. „Hvala Bogu, u našoj jedinici nema puno poginulih, u našoj se jedinici nisu brojali poginuli nego rezultati“, kaže jedan od članova Udruge ATJ Lučko 90, te dodaje: „Ovaj spomenik radimo da se svi zajedno podsjetimo snage koja je bila prisutna 1990. a posebno smo ponosni što su se domoljublje, visoki moral i elitizam nastavili u jedinici do danas“. Ratno iskustvo je zapovjedniku Alenu Klabotu, kako sam kaže, pomoglo da danas mnoge situacije doživljava mnogo lakše.

„Zbog iskustava iz rata najviše računa vodim o ljudima i brinem da se oni zaštite u akciji“, govori zapovjednik te dodaje da, iako imaju vrhunsku tehniku i naoružanje, nikad se ne oslanjaju samo na opremu, već im je međusobna povezanost i povjerenje najveća snaga. Bazu uistinu doživljavaju kao drugi dom te tamo dođu i kad nisu dežurni, nerijetko spravljaju roštilje vikendima, druže se, a zapovjednik im dopusti i da ponekad popiju i koje pivo. Brinu se jedni o drugima i izvan akcija, na zapovjedniku je da ih svakog ponaosob poznaje u dušu. On zna kad je neki od njih teže proživio neku situaciju na terenu, on ga potom prati i s njim posebno provodi vrijeme. On zna ako se pojedini pripadnik nađe u financijskim poteškoćama i tad svi iz jedinice priskaču u pomoć. A uzme li se u obzir da ti ljudi obavljaju najteže i najriskantnije zadaće za plaću kakvu dobiva policijski pozornik na ulici, ni ne čudi da se neki od njih odlučuju otići u Afganistan ne bi li si na taj način povećali buduće mirovine. Prema riječima zapovjednika Alena Klabota, godišnje imaju oko 15 intervencija a u posljednje vrijeme najčešće su to situacije u koje su uključeni bivši branitelji. „Zbog toga smo prilagodili taktiku postupanja te smo u prvi plan stavili pregovarače“, kaže Alen Klabot.

Rješavanje kriza bez ispaljenog metka

Iako im osnovna obuka traje šest mjeseci, za pripadnike ATJ Lučko obuka je proces koji nikad ne prestaje te tako nerijetko snage i vještine odmjeravaju i s inozemnim jedinicama. Surađivali su s Njemcima na području specijalne taktike, s Amerikancima su prošli obuku i uzeli najbolje od viđenog te prilagodili svojim potrebama. Od zapovjednika Alena Klabota doznali smo i da ne postoji propisana gornja starosna dob za pripadnike ATJ, u jedinici mogu biti svi koji prođu testiranje koje se obavlja dvaput godišnje. Osim ATJ u Lučkom, u Hrvatskoj postoje još specijalne jedinice u Splitu, Osijeku i Rijeci, a do 2008. osim ATJ Lučko u Zagrebu je postojala i jedinica ALFA koja je te godine pripojena Lučkom i danas sve jedinice funkcioniraju kao jedna ekipa i zajedno odlaze na intervencije diljem zemlje. Od trenutka kad se oglasi uzbuna do najudaljenijeg mjesta intervencije oni će stići za najviše 30-ak minuta. Krizu će u najvećem broju slučajeva riješiti bez ispaljenog metka i vratiti se svojim obiteljima koje neće znati što su taj dan radili.