Renato Baretić– Daklem, da čujem! - zagrmio je Vladimir Šeks s govornice. Dvoranom u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj iste je sekunde zavladao tajac. - Gdje je? Imamo li ga lociranog?
Oči zabrinutih zastupnika usmjerile su se u visokog crnomanjastog gospodina koji je ustao iz prvog reda:
- Prema našim operativnim izvidima i saznanjima... - krenuo je ministar policije, ali ga Šeks prekine:
- Karamarko, nisi na presici! Pitam te gdje je?
- Pa eto, prije pola sata dobili smo tri provjerene dojave. Da je u isto vrijeme prešao granicu na Pasjaku, Maclju i Bajakovu... Hipotetski govoreći, čini se da nešto izvodi.
- Ma nemoj, bravo! - odvrati mu jetko potpredsjednik Sabora RH. - Mesnička, Radićeva?
- Žica, ophodnje, helikopter, sve kako je dogovoreno. I Basaričekova isto. Sve. Nema šanse da prođe.

- Uspinjača?
- U, jebenti! - otme se ministru policije. Maši se za mobitel, sjedne, prekrije dlanom usta i krene tiho izdavati zapovijed o blokiranju zagrebačke uspinjače i stuba uz nju. Dok je on govorio, javi se Zoran Milanović:
- Dobro, kolega Šeks, hoćete vi nama konačno objasniti zašto smo u ovoj rupi umjesto u sabornici? Prije desetak dana smo već proslavili Dan neovisnosti, tako da ovaj prostor...
- Državnosti, komunjaro sanaderovska! - ispravi ga netko iz Šeksove neposredne blizine.
- Nije nego neovisnosti, državnost je u srpnju, ili kad već, podrepino sanaderovska, dušo prodana! - spremno ga opovrgne nekoliko glasova iza Milanovićevih leđa.
- Situacija to iziskuje, kolega Milanoviću. Kad bude vrijeme, sve ću vam objasniti - odvrati potpredsjednik Sabora glasno šefu oporbe. - Čekamo gospođu premijerku i još neke ministre, pa možemo započeti s aktualnim prijepodnevom. Sve je u redu, sve je pod kontrolom, ništa ne brinite.
Potom se prigne Karamarku i tiho zapita:
- A mobiteli? To se može pratit, koliko ja znam. Možemo li ga locirat preko njih?
- Pa eto, rekao sam vam. Bajakovo, Pasjak i Macelj. Plus još jedan koji već dva dana stoji u Kozarčevoj. Znamo i za peti, američki, ali taj je isključen.
- O sunac ti ljubim... A koliko ih je gore njegovih, koliko njih ga čeka?
- Sedmero, ali ne mogu ući u Sabor, organizirali smo deratizaciju i još dodali dojavu o bombi, tako da unutra nema ni žive duše, osim mojih. A ovi se sad, izgleda, zajedno kreću prema "Baltazaru".
- Uf... Okej, javi da je i tamo bomba, da vidimo šta će onda - zaključi potpredsjednik Sabora, ne krijući zluradi smiješak. - A ovdje, ono, za svaki slučaj?
- Sve je pokriveno, dvostruka provjera, i na glavnim vratima i na podrumskim, plus još ispred dvorane. Nema šanse da uđe.
Šeks pročisti grlo, dohvati zvonce i zatrese ga jednom, dvaput, pa pričeka dok se žamor ne stiša, a onda krene:
- Dame i gospodo, kolegice i kolege zastupnici! Premda nam danas ne prijeti neposredna ratna ugroza kao 1991., sazvao sam ovu sjednicu Sabora na ovom povijesnom mjestu... Hoću reći, sazvao ju je predsjednik Sabora, gospodin Luka Bebić, ali on nam se zbog iznenadnih zdravstvenih problema nije mogao pridružiti, ali vas sve puno pozdravlja... Khm... Dakle, predsjednik je sjednicu sazvao upravo ovdje jer ugroza, premda nije ratne naravi, velika, možda čak i veća od one prije 19 godina. Možda vam se...
- Daj ne seri više i objasni za kog smo vraga tu, u ovoj jami? - prekine ga glas iz polumrakom zaštićenih stražnjih redova. - Čovječe, pa čekamo već sat vremena, ej, jel ti uopće znaš koliko po novom košta sat parkinga u ovoj zoni, ako uopće nađeš mjesto? Hoću da mi se to refundira!
Žamor nanovo krene, a Vesna Pusić se nagne Zoranu Milanoviću nad rame i šapne:
- Znaš kaj, ja ti mislim da je ovo sve zbog Sanadera!
- Zbilja?! - odgovori predsjednik SDP-a zbunjeno. - Ne vjerujem... Kako?
- Ozbiljno. Ono, da se ne bi mogo vratit u Sabor. Kužiš? Sad će Šeki nać neku proceduralnu foru, ko fol, nije došo na sjednicu gdje mu se reaktivira mandat, pa se onda više ni ne može reaktivirat, tak nešt, sto posto.
Milanović se zamisli, čelo mu se namreška a vjeđe sklope. Najviše ga je mučilo to što takvo objašnjenje nije njemu prvome palo na pamet. Ta Vesna, uvijek se pravi važna... Iz dubokih misli prene ga nečiji vrisak:
- Osiguranje! Osiguranje! Prekidam sjednicu! Osiguranje!!! - kriještao je potpredsjednik Sabora, upirući prstom prema vratima kroz koja je u dvoranu ulazila kolona na čelu s nasmiješenim - Ivom Sanaderom! Šeks se, bez atoma snage, strovali nazad u fotelju: iza Sanadera pokunjeno je kročila premijerka! Kad su im se pogledi sreli, samo je kratko slegnula ramenima i opet spustila glavu. Iza njenih leđa provirio je Jandroković i Šeksu mangupski isplazio jezik. Za njim je hodao Hebrang obrijanih brkova, pa... Potom se potpredsjedniku Sabora na rame spustila nečija teška ruka:
- Jebiga, Šeki, takav je život... - rekao je Šuki, ministar financija, pa prvi krenuo pružiti ruku povratniku u zastupničke klupe. Šeksu zapišti u ušima, pogled mu se zamuti. Kao kroz maglu gledao je zastupnike HDZ-a kako jedan po jedan ustaju i plješću bivšem predsjedniku stranke, dok oporbenjaci napuštaju podrumsku dvoranu. Ponestane mu zraka, jedva nekako ustane, pa se lagano teturajući i on zaputi prema izlazu iz ove jame. Iza leđa začuje dobro poznati glas i odnekud poznate riječi:
- Ideš, Vlado? Bok, Vlado!