Foto: Deutsche WellePraški Hradčani su, barem pred kamerama, otplovili pola tisućljeća u prošlost. Rodrigo Borgia, ambiciozni plemić porijeklom iz Španjolske i kasniji papa Aleksandar VI., u renesansnom okružju objašnjava svojim sinovima koja je njihova zadaća na putu prema moći.

Ono što će gledaoci širom Europe i svijeta kasnije gledati kao televizijsku seriju prepunu kostima, povijesnih kulisa i događaja iz davne prošlosti, za ekipu na snimanju je zapravo veoma težak posao. Svaki detalj mora biti točan, a prizori se ponavljaju nebrojeno puta, dok režiser konačno nije zadovoljan.

Oliver Hirschbiegel je publici poznat prije svega po svom filmu o posljednjim danima Adolfa Hitlera, "Konačan pad" (Der Untergang). Ali uživa i u novom zadatku i u drami koja se zbivala u drugoj polovici petnaestog stoljeća: "Zapravo, Borgie su nešto kao Shakespeare uživo. Tu se ubija i pljačka, voli, vara i mrzi baš kao u svakoj pristojnoj televizijskoj seriji. A ja to pokušavam povezati s pristojnim prikazom tadašnjeg vremena."

Ljudi se nisu promijenili

Kardinal Rodrigo Borgia je opsjednut željom za moći i brutalan strateg. To je bio čovjek s mnogo djece i s još više ljubavnica. Kao papa je želio reformirati crkvu, ali prije svega sebi i svojoj obitelji osigurati političku moć nad Italijom. Zato je bio spreman ići i preko leševa, ali to su bili spremni i njegovi protivnici.

Za američkog glumca Johna Domana koji je već stekao slavu u raznim serijama, takva povijesna drama je posve novi izazov: "Radnja se zbiva prije preko 500 godina, mnogo se od onda promijenilo. Ali ono što se nije promijenilo smo mi, ljudi, kako funkcioniramo emocionalno i psihološki. To smatram izuzetno uzbudljivo. Ovo je prvi puta da igram neku povijesnu ličnost i za nas glumce je to prilika da u tu jednodimenzionalnu povijesnu ličnost udahnemo život. To je veoma zanimljivo."

Iz krimića među Borgie

Ali naravno, u seriji se pojavljuju brojna poznata lica europske kinematografije, ali u pravilu u posve drugom obličju. U seriji je i njemačka glumica Andrea Sawatzki koja je ovdašnjoj publici poznata po ulogama u kriminalističkim serijama, ali se u Borgiama pojavljuje u punom sjaju renesanse. I ona je oduševljena novim izazovom: "Tu vam se doista otvaraju novi svjetovi i obožavam ovaj scenarij. Pročitala sam ga već nekoliko puta. To je istovremeno i velika ljubavna priča i krimić. To vrijeme je nevjerojatno napeto jer je onda bilo i manje ograda, ljudi su se ponašali sa manje kontrole, što se i ovdje vidi u mnogo prizora."

Sikstinska kapela u hali studija

Velik dio ogromnog budžeta od 25 milijuna eura za 12 epizoda ove serije, kako to obično biva u povijesnim filmovima, otišao je na scenografiju. Osim u palači Martinicky na Hradčanima, snima se i u studiju Barrandov u Pragu gdje je stvorena Sikstinska kapela. Samo za uređenje poda tog dijela Vatikana je potrošeno na tisuće sati rada. Režiser Hirschbiegel u ovom djelu eksperimentira i sa najnovijim kamerama koje praktično ne trebaju reflektore. "Pokušavam prikazati autentični svijet i ono kako su ljudi tada živjeli. Nema elektrike, nego kada padne mrak ostaju samo svijeće ili uljanice. To je moje osvjetljenje i tako to izgleda kod nas. A na ulici je najčešće potpun mrak."

Što mu je draže: Hitler ili Borgie?

Naravno da se ne može izbjeći pitanje njemačkom režiseru koji se proslavio filmom o Hitleru i njegovim zadnjim danima u berlinskom bunkeru, što mu je lakše i što mu je bilo draže snimati: agoniju Trećeg Reicha ili sagu o Borgiama? "U usporedbi s 'Konačnim padom', ovdje imam sasvim druge slobode. Nijemac koji snima film o nacističkom režimu ima svojevrsnu odgovornost i to je naravno nešto sasvim drugo nego pričati priču o Borgiama koji su živjeli u renesansi i kod kojih se često može samo slutiti, kako je to doista možda bilo. Povijesni podaci su ponekad veoma neprecizni i često su proturječni. To znači i da ja osobno imam mnogo više prostora sa kojim se mogu igrati."