Aleksander LukašenkoAleksander Lukašenko je već 16 godina na čelu Bjelorusije. On kontrolira medije i tlači oporbu. U nedjelju na predsjedničkim izborima želi osvojiti novi mandat. I po prvi put u povijesti susjedna bratska Rusija, dugogodišnji vjerni saveznik bjeloruskog vlastodršca, ne podržava njegovu kandidaturu.

Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća rođena je ideja svojevrsne unije dva susjeda. Rusija i Bjelorusija htjeli su kreirati protutežu Zapadu. Obje zemlje su očekivale i određene gospodarske prednosti nakon stvaranja zajedničke tvorevine, kaže novinarka i politologinja Susanne Spahn. Bilo je planirano uvođenje zajedničkog Ustava i zajedničke valute. No, do danas nije zaživjela nijedna od tih ideja.

"Rat" na nekoliko fronti

"Od 2004. uniju potresaju ratovi oko plina, šećera, mlijeka i informacija. Zajednička državna tvorevina je većim dijelom samo teorija", kaže Susanne Spahn. U lipnju 2010. ponovno se zaoštrio konflikt oko cijena plina. Mediji su nadolili ulje na vatru: na ruskoj televiziji prikazani su filmovi, kojima je Lukašenko predstavljen kao posljednji europski diktator.

Šef Kremlja Dmitrij Medvedjev u svom video-blogu kaže da bjeloruski predsjednik "ide preko granica ljudske pristojnosti". Lukašenko uzvraća uvredama i optužbama. Iako bilateralni odnosi nisu najbolji, Rusija će prihvatiti ishod izbora u susjedstvu, tvrdi glavni urednik lista "Rusija u globalnoj politici", Fjodor Lukjanov. "Moskva doduše na čelu države želi vidjeti nekog drugog. Ali nema realne alternative. Zato Moskva po mom mišljenju i nema favorita", kaže ovaj novinar.

Suradnja iz nužde

Bjelorusija je zemlja koju je teško pogodila gospodarska kriza. Minsk je proteklih godina u nekoliko navrata uzimao kredite od Rusije, Kine i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Državno zaduženje iznosi 30% BDP-a. Moskva ne nudi financijsku pomoć, a od siječnja 2011. najavljuje i povišenje cijena svog plina za Bjelorusiju na "tržišnu razinu".

Financijski problemi natjerali su Lukašenka da traži nove prijatelje. Jedan od njih je predsjednik Venezuele Hugo Chavez, koji je svom kolegi u Minsku prije dva mjeseca obećao "naftu za idućih 200 godina". Bjelorusija je produbila i suradnju s Iranom u automobilskoj branši. Istovremeno, Kinezi u Minsku grade China-Town.

Novi odnosi s Europskom unijom

Predsjednik Njemačko-bjeloruskog društva, Rainer Lindner, skeptičan je oko Lukašenkovih pokušaja izgradnje tješnjih odnosa s drugim državama: "To su kratkoročne mjere pokušaja rješavanja kriza. Strateški partneri su EU i Rusija." Lindner govori o novom pokušaju izgradnje bjelorusko-europskih odnosa, i odmah dodaje da postoji "spremnost na suradnju, ali samo pod određenim uvjetima". Prije dvije godine Bjelorusija je primljena u Istočno partnerstvo. To je program u okviru politike Europske unije prema susjedima, kojim Bruxelles potiče gospodarski i društveni razvoj Armenije, Azerbejdžana, Bjelorusije, Gruzije, Moldavije i Ukrajine.

Pružanje pomoći Zapad uvjetuje konkretnim mjerama. "Lista preduvjeta je duga. Najvažnije stavke su poštivanje ljudskih prava, demokracija, sloboda medija i višestranački sustav, u kojem i oporba igra važnu ulogu", kaže europski zastupnik Justas Paleckis. Početkom studenog, po prvi put nakon 15 godina jedan je njemački ministar vanjskih poslova posjetio Bjelorusiju. Guido Westerwelle i njegov poljski kolega Radoslav Sikorski obećali su bjeloruskom predsjedniku tri milijarde eura. Pod uvjetom da predsjednički izbori u nedjelju budu pošteni, da proteknu bez manipulacija.