Nera StipičevićIako je široj javnosti 27-godišnja Nera Stipičević najpoznatija po tome što je u subotu pobijedila u “Plesu sa zvijezdama” HTV-a, a 2003. bila u finalu showa “Story SuperNova” Nove TV, u tih sedam godina ova je Makaranka postigla i štošta važnije od uspjeha u dva TV showa. Završila je dva fakulteta, Ekonomski i Akademiju dramskih umjetnosti, glumila u nekoliko kazališnih predstava zbog kojih je 2008. i 2009. bila nominirana za Nagradu hrvatskoga glumišta, a sljedećeg tjedna u hrvatskim se kinima počinje prikazivati omnibus “Neke druge priče”, u kojem je Nera Stipičević ostvarila prvu filmsku ulogu. U tom filmu, koji se sastoji od pet priča što ih je režiralo poet redateljica s područja nekadašnje Jugoslavije, hrvatski segment režirala je Ivona Juka. U toj priči Nera Stipičević i Goran Bogdan glume bračni par koji doznaje da ona nosi dijete s Downovim sindromom pa moraju odlučiti hoće li zadržati dijete.

NACIONAL: Diplomirali ste i ekonomiju i glumu, objavili glazbeni album, glumili u nekoliko kazališnih predstava, ali kako objašnjavate da sve to nije izazvalo toliku medijsku pažnju kao vaš nastup u “Plesu sa zvijezdama”? Jeste li se zapitali čemu sav trud i školovanje ako je od svega toga važnije plesanje subotom navečer na HTV-u?

- Da, prošlo mi je to kroz glavu. Kad sam nastupila u showu “Story SuperNova” mislila sam da je to najvjerojatnije vrhunac medijske pažnje koja se može postići kod nas, iako je to tek bio moj početak. Sve sam svjesnija situacije u kojoj se nalazimo mi izvođači, pjevači i glumci. Krivo mi je zbog toga. Pogledajte samo film “Neke druge priče”, nije bilo bitno zašto se film snima, tema, nego jedna scena od deset sekundi u kojoj se pojavljujem u toplesu. Kad sam se upisala na Akademiju, zazirala sam od takvih stvari, ali u pet godina Akademije radiš na sebi, oslobađaš se, otvaraš se, postaješ ranjiv, na vidjelo izlaze tvoje specifičnosti. Akademija te uči da prihvatiš sebe kakav jesi i jednostavnije ti je raditi.

NACIONAL: S deset godina nastupili ste u Turbo Limach Showu, poslije u Story SuperNova, što vas je privlačilo estradi?

- Uvijek je to bila scena. Nastupila sam 2003. u mjuziklu “Kosa”, od nas 20 koji smo u njemu nastupili, petnaestak nas je kasnije i nešto konkretno napravilo. Želim reći da su Hrvatskoj te reality emisije trebale, ali se pretjeralo i sve je otišlo u krajnost.

NACIONAL: Kako to da ste, unatoč silnoj želji za scenom, odlučili studirati ekonomiju?

- Nisam znala što bih. Volim scenu, ali u osnovnoj i srednjoj školi bavila sam se raznim aktivnostima koje su me malo udaljile od nje. Usporedo sam išla u glazbenu školu i trenirala atletiku. Nakon pet godina aktivnog sporta - trenirala sam 60 i 100 metara, skok u dalj i petoboj - zaključila sam da je moja želja za treniranjem mnogo manja od žrtve koju treba podnijeti za dobre rezultate. Koliko god jesam individualka, uvijek sam više za ekipno djelovanje, zbog čega me i veselio timski rad prilikom nastanka filma “Neke druge priče”. Ovisili smo jedni o drugima, ali i radili svi zajedno kao kompaktna cjelina. Što se tiče ekonomije, u sebi prepoznajem i neku vrstu lidera. Kad sam osvjestila svoje organizacijske sposobnosti, otišla sam na ekonomiju. Čini mi se da od moje diplome iz ekonomije već ima koristi, u srpnju sam s Marinkom Lešom osnovala umjetničku organizaciju “Soba2” preko koje namjeravam realizirati neke svoje ideje.

NACIONAL: Kad ste se odlučili upisati na Akademiju dramske umjetnosti?

- Kad sam završila treću godinu Ekonomije, pomislila sam da bih trebala otići na Akademiju, ali da tomu moram pristupiti ozbiljno. To vrijeme, kad sam usporedo polagala ispite na Ekonomiji i na Akademiji, za mene je bilo jako stresno, jer na Akademiji moraš biti od 8 do 8, i to potpuno koncentrirano.

NACIONAL: Prijemni na akademiji položili ste zajedno s Petrom Sanader, kćeri Ive Sanadera. Neki mediji pisali su da je ona primljena zbog očeva utjecaja.

27-godišnja Makaranka postigla je mnogo otkako se prije 7 godina pojavila u talent showu Nove Tv- Kad sam upoznala Petru Sanader, stekla sam dojam da je normalna djevojka, čak smo zajedno bile u grupi. Nisam osjećala da je ona kći važne osobe, nije se izdvajala, poslije smo bili svi svjesni s kim studiramo, ali to nije stvaralo probleme u komunikaciji. Kad si na Akademiji, nemaš vremena za previše druženja izvan faksa, ali svi smo bili jako bliski.

NACIONAL: Prije upisa na Akademiju objavili ste i glazbeni album “Nera”, poznat po pjesmi “Centar svita”.

- Ta prva pjesma bila je najava albuma koji je trebao biti dio cabaret-showa. Bio je to moj prvi album, na neke sam stvari mogla utjecati, na neke nisam, no stekla sam iskustvo na temelju kojega sam danas ovdje gdje jesam. Napravila sam i kantautorski album. Dvije pjesme, “Ja sam ja” i “Nema šanse”, su objavljene, no taj album nije, jer sam tada studirala na dva fakulteta, a Aquarius Records smatrao je da se trebam posvetiti promociji albuma. Tada sam shvatila da se još ne osjećam spremnom pa sam im se zahvalila i odgodila to za druga vremena.

NACIONAL: Kad ste se 2005. upisali na Akademiju, bilo je to zlatno doba hrvatskih sapunica, hrvatski glumci dobro su zarađivali. Zašto niste glumili ni u jednoj sapunici?

- Ja sam prošla Story SuperNovu i nisam žeđala za medijskom pažnjom. Postoji razlog zbog kojeg sam napustila tu vrstu estrade. Ne volim površnost. Protiv sapunica nemam ništa, ali takvi projekti nisu u opisu poslova kojima bih se trenutačno mogla posvetiti. Ako imam sredstva za osnovne životne uvjete, financije mi neće biti razlog da odaberem projekt, jer nije mi bitno za koliko, nego za koga i što.

NACIONAL: U predstavi Saše Anočića “O medvjedima i ljudima” imate veliku ulogu. Dominirali ste pokraj mnogo starijih i iskusnijih kolega.

- Doista ste to tako doživjeli? Hvala, ali ja nemam takav osjećaj. Mislim da moj lik samo pomaže da priča drži vodu. Oduševljena sam Anočićevim “Kaubojima” i zavidjela sam glumcima iz te predstave, a onda me jednog dana Anočić pozvao u svoju novu predstavu. Stvaranje te predstave uistinu nam je svima donijelo užitak.

NACIONAL: Jeste li namjerno odabrali najprije kazališne uloge, a tek nakon toga i nakon diplome na Akademiji i prvu filmsku?

- Ne možeš birati. Kad sam 2008. i 2009. bila nominirana za nagrade hrvatskog glumišta za uloge u “Fantaziji” i “I konje ubijaju, zar ne?”, bila sam ponosna i presretna jer me netko iz struke zamijetio kao glumicu. Ali mislim da me puno ljudi i dalje percipira kao pjevačicu. U puno uloga u kazalištu ujedno sam i pjevala. Opet, u nas nema puno glumaca koji plešu, pjevaju i glume, pa mi je to bilo logično. Rekla sam sebi, “u redu, ako je to moj put, neću odbacivati prilike”. Bitno je što se radi. Ja volim pjevati, glumiti i plesati i bila bih jako sretna da mogu raditi mjuzikle visoke produkcije, a, naravno, ni duboke dramske uloge ne bi mi bile mrske, vapim za njima!

NACIONAL: Kako ste doživjeli svoju prvu filmsku ulogu u “Nekim drugim pričama”?

- Bila sam presretna kad sam dobila tu ulogu nakon audicije. U nas baš i nema audicija, imam osjećaj da postoji neki zatvoreni krug kad govorimo o filmu i podjeli uloga. U filmovima se stalno pojavljuju isti ljudi, a uvijek bi bilo lijepo osvježiti film novim licem, dati nekom drugom priliku. Kad je Ivona Juka napravila audiciju, bila sam šokirana, ali znala sam da je to zbog toga što sam sama zaslužna za to. Naravno, često se pitam hoću li ja to moći, jesam li dovoljno dobra za nešto, ali kad te netko pozove na temelju dosadašnjeg rada, nema bolje motivacije.

NACIONAL: Koliko je tema majke koja nosi dijete s Downovim sindromom za vas bila teška?

- Tema je užasno teška, ne želim ni pomisliti kako je ljudima koji su se suočili s takvom situacijom. Nisam majka, ali sam to stanje buduće majke pokušala sebi maksimalno približiti kako bi Sonjin lik bio što uvjerljiviji. Iskreno, trenutačno me zanimaju uloge samohranih majki, u njima vidim žene koje su veliki borci. Željela bih glumiti likove u najtežim životnim situacijama. Moj lik je u kaotičnom stanju, sve što Sonja radi pogrešno je i ne može joj nitko pomoći. Kao da padaš, a dno se i ne nazire.

NACIONAL: Budući da je film već prikazivan na inozemnim festivalima, jeste li grozničavo pratili inozemne medije kako biste doznali što se piše o vašoj glumi?

- Nisam, ali me Ivona Juka informira,svi smo zadovoljni reakcijama. Ona je perfekcionistica kao i ja, radila je temeljite pripreme s glumcima. Pripreme su nužne, i za glumca, i za redatelja i za sam film. Od velike pomoći bio mi je i moj kolega i prijatelj Goran Bogdan, s kojim sam još jednom snimajući ovaj film ostvarila divnu partnersku igru.

NACIONAL: Na što ćete se koncentrirati ubuduće?

- Želim raditi razne stvari, tako najbolje funkcioniram. Kad se zasitim na jednom području, otvori se prozor na drugom i to me podigne. A i dobro je mijenjati ljude s kojima radiš, osvježavati samoga sebe i iznenađivati se. Meni se to događa i presretna sam zbog toga, kao što sam presretna i zbog “Plesa sa zvijezdama”.