Jedan tim mladih kreativaca nedavno je, pisalo je negdje, osvojio treću nagradu na dizajnerskom natječaju za alternativne božićne suvenire svojim genijalnim izumom: spužvastim čepićima za uši u obliku božićnog drvca. Kad bi se mene pitalo – ne treću, nego prvu prvcatu nagradu osvojili bi ti mladi duhoviti ljudi, plus još najmanje dvije: jednu ekološku (za borbu protiv zagađenja bukom) i jednu za zaštitu ljudskih prava. Jer ovo što nam kroz prosinac rade trgovci, oglašivači i glazbeni urednici uistinu jest problematika kojom bi se trebali ozbiljno pozabaviti i Greenpeace i Amnesty International.

Što je, ako ne žrtva zlostavljanja zagađenjem okoliša, čovjek kojega iza svakoga kantuna zaskače "Tiha noć", razvaljena najmanje na devedeset decibela? Što je, ako ne mučenje nedužnih talaca, korištenje refrena "Jingle Bells" u svakoj jebenoj reklami? Što su, ako ne bešćutni suradnici okupatora, svi ti pjevači koji nas teroriziraju svojim verzijama tih nekoliko božićnih pjesama, ionako već stoput obrađenih?

Foto: IlustracijaI što su, ako ne kompletni idioti, svi ti trgovci i oglašivači koji (očigledno) vjeruju da će nas upravo tim pjesmama, tim auditivnim napalmom, nagovoriti da što duže i što rastrošnije ostanemo u supermarketu ili šoping centru? I na kraju, što je ako ne kandidat za blaženika, Bob Geldof koji se pred koji dan skrušeno pokajao i ispričao cijelom svijetu zbog toga što je prije četvrt stoljeća napravio, kako sam kaže, najstrašniju pjesmu ikad: "Do They Know It's Christmas"?

I samome mu se, veli, smuči svaki put kad je čuje, a čuje je u ovo doba godine na svakom koraku, gdje god da se makne, u sto i jednoj verziji, u sto i jednoj reklami. I zna da ga u istom tom trenutku - u trgovinama, automobilima, liftovima... – barem nekoliko tisuća ljudi šalje u neku stvar! Nije mu lako. Možda ne bi bilo loše da oni dizajneri s početka prvih nekoliko promotivnih paketića svojih "Bor Aid" čepića pošalju upravo njemu, zaslužio je.