Boris Tadić i Ivo JosipovićNakon isprike predsjednika Srbije Borisa Tadića u Srebrenici, a potom i Vukovaru, deklaracije Skupštine Srbije o Srebrenici i obraćanja hrvatskog predsjednika Ive Josipovića u Skupštini BiH i njegove isprike u Ahmićima, stvorena je povoljnija politička klima u regiji. Ipak, mišljenja o tome da li je ona iskorištena i u praksi, podijeljena su.

Predsjednik političkog savjeta Demokratske stranke Dragoljub Mićunović, vjeruje da je suočavanje s prošlošću dvojice predsjednika iskreno i da je to bio „prvi korak u normalizaciji odnosa u regiji". On podsjeća da su odnosi Srbije i BiH ranije bili opterećeni i „politikom Harisa Silajdžića", ali da su Silajdžićevim odlaskom s političke scene i Izetbegovićevim nastupom, u Srbiji usljedile nove okolnosti.

„U cijeloj regiji sada vlada klima dobrih odnosa za što su ljudi u našim državama i ekonomski zainteresirani. Srbija najveći dio svog trgovinskog suficita može zahvaliti BiH i Makedoniji, Hrvatska Srbiji itd. To nas je učvrstilo u uvjerenju da bi sami trebalia doprinijeti dobrim odnosima ne čekajući stranu arbitražu", kaže Mićunović.

Banac: Test za Srbiju - odnos prema Kosovu i BiH

S druge strane, hrvatski političar i povjesničar Ivo Banac za Deutsche welle kaže da nije uvjeren u pozitivna kretanja u regiji jer se „pravi test odnosa Srbije prema susjedima ogleda prvenstveno u relacijama te države prema Kosovu i BiH, a tu gotovo da nema nikakvih pomaka".

„Srbija i dalje negira kosovsku nezavisnost, a sudjelovanje predsjednika Borisa Tadića u kampanji Milorada Dodika pokazuje da je Srbija vezana uz one snage u BiH koje su glavna prepreka normalizaciji odnosa unutar te ključne regionalne države", smatra Banac.

Česti susreti Tadića i Josipovića stvaraju dojam „neformalnog srpsko-hrvatskog savezništva" koje, prema mišljenju Ive Banca, ne može doprinijeti razvoju dobrih odnosa ako utječe na druge u regiji. To, podsjeća Banac, potvrđuju i neke povijesne činjenice.

„Govorim o direktnom dogovoru Beograda i Zagreba 1939. 'Cvetković-Maček' na štetu BiH koja je tada praktički bila podijeljena. Nešto slično dogodilo se 1991. godine kao posljedica dogovora Tuđman-Milošević. Sad vidimo ponavljanje tog modela. Iako je to kasnije demantirano, stav predsjednika Josipovića, ma koliko nespretno izrečen, u prilog trećeg entiteta, dovodi nas vrlo blizu politike 1991. na liniji Tuđman-Milošević", kaže Banac.

Pećanin: Podrška Dodiku je podrška rastakanju BiH

Ako se politika Tuđmana i Miloševića mjerila odnosom prema cjelovitosti BiH, onda se politika Tadića i Josipovića prema Bosni i Hercegovini mjeri njihovim odnosom prema Miloradu Dodiku koji je, prema mišljenju političkog analitičara iz Sarajeva Senada Pećanina, „ključna prijetnja integritetu BiH".

„Čini mi se da srpska nacionalistička politika koristi Josipovića čak i da se odriće legalnog hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH Željka Komšića. Ako Josipović toga nije svjestan, onda me čudi nedostatak jednog državničkog odnosa, a ako ipak je, onda to nije politika koja doprinosi stabilnosti BiH, ali ni normalizaciji odnosa u regionu", smatra Pećanin.

Na političke odnose u regiji utjecati će i odlazak iz vrha političke scene u BiH Harisa Silajdžića. „Ako srpsko-hrvatska politička matrica u BiH, koju u ovom trenutku personificiraju Tadić i Dodik i, što me začuđuje, Josipović i HDZ BiH, onda će pred Silajdžićevim nasljednikom Bakirom Izetbegovićem biti veliki izazov i velika odgovornost", kaže Pećanin.

Pećanin podsjeća da je i Bakir Izetbegović pokazao dobru volju da doprinese pozitivnim kretanjima u regiji osuđujući zločine koje su u proteklom ratu počinili pripadnici Armije BiH, ali upozorava da će nastavak Tadićeve i Josipovićeve podrške Miloradu Dodiku bitno ugroziti Izetbegovićeva nastojanja da bude drugačiji od Harisa Silajdžića.