Foto: ReutersIako je obnovljiva energija tema mnogih državnika, brojne države svijeta bile su i dalje spremne preuzeti ogroman rizik kako bi se dokopale nafte, čije rezerve su sve manje. Katastrofa u Meksičkom zaljevu pokazala je što se događa kada se u potrazi za naftom dopre do granica tehnološki mogućeg. Ekološke katastrofe, ne samo u slučaju havarije na platformi "Deep Horizont", česte su posljedice ovakvog djelovanja. Njemačka vlada je istodobno produžila licence za rad nuklearnih elektrana, iako nema trajnog rješenja za skladištenje radioaktivnog otpada. Nema, dakle, izlaza osim okretanja obnovljivim izvorima energije, ali teško je u današnjem svijetu provesti takav zaokret.

Obnovljiva energija nije utopija

Energija je važan čimbenik koji doprinosi razvoju i standardu svake države. Bez izvora energije u Evropi ne bi bilo industrijske revolucije, razvoja gospodarstva, niti globalizacije. Nafta, plin i ugljen su preduvjet za gospodarski razvoj, ali rezerve ovih goriva su sve manje, klima se mijenja, a flora i fauna trpe zbog sve veće žeđi za energijom. Stvari bi mogle biti i drugačije, tvrdio je sve do svoje smrti u listopadu 2010. Herman Scheerr, stručnjak za energiju u stranci njemačkih socijaldemokrata.

"Istina glasi: Moguće je obnovljivim izvorima energije pokriti potrebe svake države. To zahtijeva mnogo truda i ulaganja, ali to su preduvjeti da u budućnosti imamo ekološki neutralnu i jeftinu energiju. To je izazov 21. stoljeća." Ipak, prelazak na obnovljive izvore energije ne može se ostvariti preko noći. Havarija na naftnoj platformi "Deep Horizont" u Meksičkom zalivu travnja 2010. pokazala je koliki je rizik zbog ovisnosti od fosilnih goriva. Nikada do sada čovječanstvo nije imalo tako duboke bušotine, uz toliko velike troškove i nekvalitetnu naftu, a sve zbog žeđi za energijom.

U međuvremenu su brojne vlade svijeta uvidjele potrebu da se oslobode ovisnosti od "crnog zlata". EU je u aktualnim pregovorima o smanjenju emisije ugljičnog dioksida zacrtala cilj od dvadeset posto manje u odnosu na emisiju u 1990. godini. Ovaj cilj bi mogao biti povećan i na 30 posto ukoliko ostale industrijske nacije svijeta budu spremne na suradnju. Vlada u Berlinu ima još ambicioznije planove, navodi ministar za ekologiju Norbert Röttgen."Cilj Njemačke je smanjenje od 40 posto do 2020. godine. To je zapisano u koalicijskom ugovoru aktualne vlade i još jednom naglašeno u novom konceptu za opskrbu Njemačke energijom. Mi to gledamo sa dva aspekta: to je naš doprinos globalnom cilju, ali i poluga koju koristimo kako bi podstakli tehnološki razvoj i modernizaciju gospodarstva", kaže Röttgen. On smatra kako je smanjenje emisije ugljičnog dioksida od 40 posto do 2020. godine moguće postići i na razini EU, te da bi to Uniju odvelo i na stazu daljeg gospodarskog napretka.

Sporno ustrajanje na atomskoj energiji

Ipak, jedna mjera savezne vlade u Berlinu kojom se želi ukinuti ovisnost od fosilnih goriva izazvala je veliki otpor. Produžena je licenca za rad nuklearnim elektranama. Bivša vlada kancelara Gerharda Schrödera zacrtala je postupno gašenje svih reaktora do 2021. godine. Sadašnja vlada je licence produžila u prosjeku za dodatnih 12 godina, pod izgovorom da bi u suprotnom došlo do problema u opskrbi potrošača energijom u razdoblju prelaska na obnovljive izvore. Ovaj zaključak izazvao je masovne prosvjede građana. Deseci tisuća prosvjednika okupilo se u studenom ispred skladišta nuklearnog otpada Gorleben. Tada se ka Gorlebenu kretao takozvani "Castor-transport", vlak s kontejnerima prerađenog radioaktivnog otpada. Okupljeni su jasno iskazali svoje nezadovoljstvo vladinom politikom.

Kina se trudi

Za većinu Nijemaca atomska energija nije prava alternativa fosilnim gorivima. Nuklearke su im previše opasne i previše skupe. Jer, poreski obveznici snose troškove održavanja skladišta radioaktivnog otpada i eventualnog obeštećenja u slučaju incidenata. Obični građani podržavaju mjere koje vode iskorištavanju energije vjetra i sunca.

Uz to postoje i države koje rade na potpunom zaokretu. Kostarika i Maledivi imaju namjeru da u roku od nekoliko desetljeća postignu neutralan omjer emisije ugljičnog dioksida. Čak i Kina čini mnogo više nego što njeni predstavnici žele službeno preuzeti kao obvezu na međunarodnim pregovorima, tvrdi Christiana Figueres, šefica UN-ovog tajništva za klimu. "Kina već pet godina provjerava da li su zakoni koje donosi u skladu sa zaštitom klime. Ona upravo radi na novom petogodišnjem planu gospodarskog razvoja i ima jasne ciljeve za povećanje energetske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energija."

To je argument u korist povećanja proizvodnje obnovljive energije i u drugim zemljama. U suprotnom bi na tom planu uskoro mogle tehnološki i gospodarski zaostati za Kinom.