Dr. Andro Vlahušić, internist i dijabetolog, te bivši ravnatelj dubrovačke bolnice, koji se godinama bavio problemom javnog zdravstva, podnio je ostavku na mjesto ministra zdravstva u vrijeme jedne od njegovih najvećih kriza. Naime, hrvatsku javnost već mjesecima tresu zdravstvene afere, od slučaja Baxter kada je umrlo 23 ljudi do tragičnog slučaja četverogodišnje djevojčice koja je nakon plastične operacije ciste u obrvi u varaždinskoj bolnici, neobjašnjivo pala u komu. No, dr. Vlahušić, član HSLS-a, koji je kao dotadašnji savjetnik ministrice Ane Stavljenić-Rukavina preuzeo mandat prije tri mjeseca, ne misli da je riječ o eroziji kvalitete u hrvatskom zdravstvu nego u tradiciji dubrovačke diplomatske škole tvrdi da je problem u tome što se zdravstveni sustav gradi ispočetka i da će započete reforme pokazati dobre rezultate.

NACIONAL: Znače li vaše ostavke definitivan raspad HSLS-a?

Mislim da je HSLS na najboljem putu da mu se to dogodi.
No, nitko od nas nije dao ostavku na članstvo u stranci. Svima nama HSLS je bio prva i jedina stranka u životu. Jozo Radoš i Goranko Fižulić osnivali su stranku – Budiša je došao par mjeseci kasnije, Goran Granić je godinama bio najeksponiraniji član stranke, a Kraljević je predsjednik zagrebačkog ogranka, gdje je nastalo jezgro socijalnog liberalizma u Hrvatskoj. Jedna od najvećih vrednota HSLS-a bio je intelektualizam; to je stranka Vlade Gotovca, Dražena Budiše, Ljubomira Antića i Slavka Goldsteina, ljudi koji su bili bardovi intelektualne misli i djelovanja kod nas. Zbog toga sam 1994. godine nakon povratka iz rata, iz Bosne u Dubrovnik, kada sam dobio osobnu pohvalnicu predsjednika Tuđmana i ušao u HSLS kao mlad liječnik, intelektualac i nacionalno orijentirana osoba. U to vrijeme imalo je smisla biti u oporbi, u intelektualnoj i civilizacijskoj stranci, ali sadašnje ponašanje desnog predznaka nije mi kao liberalu prepoznatljivo.

Budišina transformacija

Ako vi želite da ja sada razapnem svoje na križ – super, no ja kao ministar ove vlade tražim da pravosuđe, školstvo, državne službe, naprave ankete i istrage kakve smo mi napravili

NACIONAL: Koliko je za tu transformaciju HSLS-a kriv Dražen Budiša?

Njegovi sadašnji postupci ne sliče mi na Dražena Budišu kakvog godinama poznajem, dakle, na blaga i nekonfliktna čovjeka sklona toleranciji i pomirljivosti, koji je ponekad znao biti čak i previše liberalan. Ta je transformacija prilično čudna i ne mogu je protumačiti. Ja sam Draženu Budiši predložio da uđe u Vladu, prvo kao zamjenik premijera, i da nas petoro ministara ostane na čelu svojih resora. On je pitao je li to naša ponuda, a ja sam mu odgovorio da ne postoji pet ministara kao grupa nego samo pet pojedinačnih odluka ljudi koji su stvarali stranku i koji su tijekom dugog poznanstva razvili odnos poštovanja. Rekao sam mu da je to prijedlog kako politička stranka, koja želi napraviti promjene i zadržati vjerodostojnost, može diplomatskim putem zadržati povjerenje i članstva i građana. Zašto bi netko glasovao za stranku koja se na ružan način obračunava sa svojim ljudima?

NACIONAL: Pod kojim biste uvjetima ostali raditi kao ministar zdravstva? Smatrate li svoju ministarsku ostavku osobnim neuspjehom?

Ne znam pod kojim bih uvjetima ostao raditi kao ministar. Međutim, ostavka apsolutno nije neopoziva i ne smatram je svojim neuspjehom, jer ona nema nikakve veze s Ministarstvom zdravstva.

NACIONAL: Tijekom vašeg mandata u hrvatskim su se bolnicama dogodili nesretni i zasad nerazjašnjeni smrtni slučajevi koji upućuju na potpunu eroziju kvalitete i profesionalnosti u hrvatskom zdravstvu. Što je uzrok tomu?

Ne slažem se s tom vašom ocjenom, jer mislim da ne odgovara činjeničnom stanju. Mislim da medijska prezentacija situacije u zdravstvu ne odgovara stvarnosti i realnim brojkama. Podaci govore da se u zadnjih pet godina u hrvatskim bolnicama dogodilo od 23 do 58 smrtnih slučajeva godišnje, što znači da svaki tjedan, odnosno, svaka dva tjedna od posljedica liječenja dođe do jedne smrti. U 2000. godini u Hrvatskoj su umrla 23 čovjeka od posljedica komplikacija liječenja, 31 od posljedica smrzavanja, 64 od ugušenja, a 560 od posljedica padova, itd. Osim toga, tijekom ova tri mjeseca, koliko sam ministar, dobio sam svega tri do četiri anonimne prijave koje govore o lošem odnosu liječnika prema pacijentu, a ni jednu o korupciji u zdravstvu ili o tomu da je neki liječnik primao mito. Logično je da smo nakon slučaja Baxter, kada je umrlo 23 ljudi, postali preosjetljivi i da nitko nije mogao spriječiti medije da zdravstvo gledaju kroz dvostruko povećalo. Međutim, odgovorno tvrdim, a to pokazuju i naše ankete, da nepovjerenje između bolesnika i liječnika u Hrvatskoj nije veliko. No, zbog medijskih napisa ugroženi su dignitet liječnike struke i životi bolesnika.

NACIONAL: Koji je vaš osobni stav o nesretnom slučaju Dragice Ivankić i njezine bebe u Općoj bolnici “Sveti Duh”?

Dogodila se tragedija: umrla je žena i njezino dijete koje, prema nama dostupnoj dokumentaciji, nije imalo šanse da preživi. U postupku su sudjelovali neki liječnici koji su radili bez licence, a obitelj nije bila na vrijeme obaviještena o smrti. Dakle, dogodio se niz propusta, te je Ministarstvo zdravstva odmah poslalo inspekciju da istraži slučaj. Cijeli događaj dobio je golemu medijsku pozornost i zato što su u njega bile uključene netrpeljivosti između uglednih ginekologa, koji su i javne osobe. Komisija Ministarstva zdravstva nakon trodnevnog ispitivanja, nije pronašla nikakvu liječničku grešku. Zato sam slučaj proslijedio Liječničkoj komori koja je zadužena za stručni nadzor u Hrvatskoj, te Državnom inspektoratu koji je zadužen za nadzor rada. Po službenoj dužnosti u slučaj su uključeni i policija i Državno odvjetništvo, dakle, sve nadležne institucije.

Smrt rodilje

Budiša se promijenio i ja ga ne mogu prepoznati: njegovi postupci mi više ne sliče na blagog, tolerantnog, nekonfliktnog, čak previše liberalnog čovjeka kakav je nekad bio

NACIONAL: Je li istraga završena i što je otkriveno? Zašto je nezavisnom povjerenstvu Liječničke komore potrebno dva mjeseca za istragu?

Mislim da su završili istragu, ali ni Državno odvjetništvo ni policija nisu pod mojim nadzorom i ne znam što su otkrili. O istrazi nezavisnog povjerenstva Liječničke komore nemam informacija, pa čak, osim za dr. Mirka Gjurašina, ne znam ni tko su članovi.

NACIONAL: Ako se utvrdi da je riječ o stručnoj pogrešci, smatrate li da bi netko morao moralno i krivično odgovarati?

Da, u svakom slučaju. Razgovarajući s obitelji ostavio sam im na volju odluku o tome hoće li podnijeti tužbu, ali kako slučaj ispituje policija, ne vidim tko bi drugi mogao donijeti takvu odluku. Da mi je Stručno povjerenstvo Ministarstva reklo da je jedan ginekolog ili ravnatelj bolnice učinio bilo kakav propust, suspendirao bih i šefa službe i ravnatelja bolnice. Međutim, ja to nemam napismeno, crno na bijelo, i ne mogu na temelju indicija ili novinskih napisa donijeti takvu odluku.

NACIONAL: Zašto Ministarstvo zdravstva ima samo tri zdravstvena inspektora koji su lani izašli na teren 170 puta?

Imamo sasvim nov pristup radu. Prije su izlazili samo tri do četiri puta, pa je ovaj broj uspjeh. Uz tri vrsna zdravstvena inspektora, prema potrebi angažiramo i vanjske suradnike, ali mislim da takve stvari treba obavljati Liječnička komora. Inspekcija neće riješiti problem.

NACIONAL: Kako objašnjavate tri tragična slučaja, koje povezuju problemi s anesteziološkom opremom: u splitskoj i varaždinskoj bolnici, te u zagrebačkoj bolnici “Merkur”?

Ta su tri slučaja posve različita. U Splitu se na novom anesteziološkom aparatu dogodila greška: netko je zamijenio cijevi za kisik i oksidul i došlo je do tragedije. Pitam se kako se to moglo dogoditi u bolnici, na novom aparatu koji je servisiran dva dana ranije i je li te cijevi netko zamijenio namjerno ili slučajno. Istoga dana uprava bolnice je obavijestila i Ministarstvo i policiju koja je uzela otiske i zapečatila sve aparate. Dakle, istraga je u tijeku. Volio bih znati čija je to bila ruka i nadam se da će policija to otkriti.

NACIONAL: Zar zamjena tih dviju cijevi, što je i
rezultiralo smrću, ne upućuje na lošu organizaciju bolnica i zdravstva u cjelini?

Evo, to pokazuje kako dio javnosti ne shvaća kako funkcionira zdravstvo. Zdravstvo je sustav koji zapošljava 40 tisuća ljudi, koji dnevno naprave nekoliko stotina operacija i upotrebljavaju najsofisticiraniju opremu. Naravno, postoji i određeni postotak smrtnosti. U Hrvatskoj prosječno umire 50 tisuća ljudi godišnje, što znači 150 ljudi dnevno, a od toga trećina, dakle 50 ljudi, umre u bolnicama. Od 350 smrtnih slučajeva tijekom jednog tjedna u bolnicama, samo se jedna smrt povezuje uz komplikacije u medicinskom postupku. Čak 53 posto ljudi u Hrvatskoj umire od kardiovaskularnih bolesti, 23 posto od karcinoma, šest posto zbog nesreća, koje su treći uzrok smrtnosti, a u tome smrti zbog komplikacija u medicinskom postupku participiraju u vrlo malom postotku.

NACIONAL: Kako su se mogli dogoditi slučajevi u bolnici “Merkur”, te u varaždinskoj bolnici, gdje je četverogodišnja djevojčica nakon plastične operacije pala u komu?

Što reći?! Ženi je za vrijeme operacije prestalo raditi srce, što je bila reakcija na anesteziju. Iako policija nije bila izravno umiješana u slučaj, netko iz njezine obitelji pružio je policiji dokumentaciju na uvid. Istraga nije pronašla ništa sumnjivo: u operaciju su bili uključeni vodeći kardiolog i vodeći anesteziolog, a reanimacija je trajala sat i pol vremena. Slično se dogodilo i u Varaždinu. Majka je viša medicinska sestra koja je zamolila prijateljicu da napravi anesteziju. Znači, postojao je dobar međuljudski kontakt i pažnja, a aparat nije bio Siemensov, kao u splitskom slučaju. I dogodila se nesreća. Je li se operacija mogla napraviti bez anestezije? Ne znamo. Zdravstvena inspekcija nije pronašla ništa, policija nije imala potrebu istraživati slučaj, a ni dvoje vodećih anesteziologa, koje sam poslao u Varaždin, također nisu ništa pronašli. Problem je što su se ta tri slučaja dogodila u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, pa su se počele povlačiti priče o zastarjelim anesteziološkim aparatima i medicinskoj opremi. No, ni jedna od ovih smrti nije posljedica problema s opremom.

NACIONAL: Budući da se ne mogu otkriti uzroci smrti tih ljudi, je li problem u liječničkoj solidarnosti kojom se zapravo štite krivci?

Možda postoji i to, struka se sama po sebi štiti. Ali tko se ne štiti?! Mi nemamo odvjetnike da nas brane, a već smo ionako previše izloženi i sudu javnosti i sudu struke. Ne mogu za svaki slučaj tražiti posebnog isljednika. Pitam vas možemo li mi u zdravstvu biti izolirani u društvu u kojem su pronevjereni milijuni kuna i u kojem pravosuđe nije riješilo ni jedan politički ili financijski skandal? Zamislite da smo deset posto od tri milijarde kuna koliko je nestalo u aferi oko Dubrovačke banke, ili od gomile novca koji je iznesen u inozemstvo, barem dio uložili u zdravstvo. Tada sigurno ne bismo pričali o liječničkoj solidarnosti. Ako želite da razapnem svoje na križ, onda dobro, no ja, kao ministar ove Vlade, tražim da ankete slične našima provedu pravosuđe, školstvo, inspekcijske i državne službe, te da se ispita uzrok svake smrti u prometnoj nesreći.

Zastarjela oprema

NACIONAL: Tvrdite da aparati nisu bili uzrok, ali anesteziolozi se godinama žale na zastarjele aparate koji se ne servisiraju i na lošu mikroklimu u operacijskim salama koje nemaju ugrađene instalacije za odstranjivanje štetnih plinova, što ugrožava živote ljudi. Tvrde da je iz kredita Svjetske banke obnovljena brojna, ali ne i anesteziološka oprema.

Kredit Svjetske banke iznosi 29 milijuna dolara, dakle, 250 milijuna kuna, koji je dodijelila prošla Vlada, a najuspješniji projekt koji se provodi je implementacija u Koprivničko-križevačkoj županiji. Drugo, kupljena su dva kardio-rendgena za bolnice Rebro i bolnicu u Dubravi, koji će uskoro biti instalirani. Dakle, od kredita se nije mogao uzeti dio novca za anesteziološku opremu. No, pitanje je kako se anesteziologija, kao djelatnost, tretirala u Hrvatskoj u proteklih deset godina: nije se obnavljala kao ni ostala medicinska oprema, jer je, kao što znamo, 1994. godine ukinuta amortizacija. Novac iz tadašnjeg kredita Vijeća Europe bio je namijenjen pojedinačnim projektima, na primjer, obnavljale su se dubrovačka, splitska i zadarska bolnica, a izgradila se i nova ortopedija na Šalati. Također, nabavilo se dosta opreme za anesteziologiju i za operacijske dvorane za bolnice u Osijeku, Sisku, Vinkovcima i u Dubrovniku, dok se nadležni za ostale bolnice nisu uspjeli za to izboriti. No, prošle godine Vlada je donijela odluku o investicijskom održavanju i amortizaciji u zdravstvu, te je kupljena potrebna oprema, pa tako i anesteziološka, u iznosu od 192 milijuna kuna. U Hrvatskoj se izdvaja 400 dolara po stanovniku za zdravstvo i pitanje je kako s tom svotom upravljati racionalno i bez gubitaka?

NACIONAL: Je li Ministarstvo zdravstva nešto uložilo u Kliniku za traumatologiju, koja već 40 godina nije adaptirana, pa Odjelu za opekline i operacijske zahvate zbog dotrajale opreme prijeti zabrana rada?

Kao ministar zdravstva bio bih presretan kad bi građani ove zemlje odlučili da deset posto svojih plaća odvajaju za amortizaciju u zdravstvu i da tako pomognemo svim bolnicama. Svjestan sam da je oprema dotrajala, da u sobama bez WC-a leži po osam bolesnika, a naposljetku u Hrvatskoj, osim Nove bolnice u Dubravi, nema ni jedne koja je u cijelosti izgrađena nakon Drugog svjetskog rata. U zadnjih desetak godina u bolnice u Virovitici, Bjelovaru i Čakovcu nije iz državnog proračuna uložena ni lipa. No, da pomognemo Traumi i tim bolnicama, novac za opremu moramo od nekoga uzeti, jer ne mogu tražiti od Vlade da za zdravstvo izdvaja više od devet posto, što bi iznosilo 384 milijuna kuna. Hoću li ja taj novac uzeti od ministra školstva ili znanosti, zbog čega bi oni morali reći da prestaje informatizacija škola i da se zatvaraju fakulteti?

NACIONAL: Je li manjak novca samo opravdanje da se prikriju korumpiranost liječnika i divljanje zdravstvene mafije, te drugi propusti koji ugrožavaju živote pacijenata? Na primjer, za neke se preglede čeka mjesecima, stimulator za zračenje oboljelih od raka na Rebru ne radi vikendom, a zbog manjka 30 vozila Hitne pomoći čeka se i do sedam sati.

Korupcija je prisutna u cijeloj zemlji, pa i u Europi, ali ja cijelo vrijeme tražim indikatore te korupcije. Gotovo svakodnevno radimo ankete i za sada nismo pronašli značajne pokazatelje korupcije, ali nismo još sve uspjeli elektronski obraditi. Živimo u birokratiziranom društvu u kojem postoji i tzv. uobičajena korupcija: pacijenti ili ostali građani, tražeći neke spise ili dokumente, sami daju nešto, jer misle da drukčije ne mogu postići cilj. Mislim da se svi zajedno moramo truditi da postanemo bolji.

NACIONAL: Jeste li razmišljali da liječnicima koji imaju privatne poliklinike dopustite mogućnost operiranja ili porađanja u državnim bolnicama, kao što postoji u svijetu?

Okvirno je to moguće, a Liječnička komora je dobila zadatak da napravi pravilnik koji će točno odrediti uvjete po kojima će liječnici, vlasnici privatnih poliklinika, moći s državnom bolnicom sklopiti ugovor o određenoj suradnji. Zagovaram potpunu liberalizaciju sustava, što smo potvrdili i time što na općoj bolnici “Sveti Duh” otvaramo polikliniku u suradnji s Izraelcima ili na Rebru sa Šveđanima. Mislim da je zdravstvo izvozni proizvod.

Slučaj Filipović: Ni neki pomoćnici ministra nisu imali diplomu

NACIONAL: Kako se mogao dogoditi slučaj lažnog liječnika Siniše Filipovića iz Bolnice sestara milosrdnica, koji je svojevrsna metafora hrvatskoga zdravstvenog sustava?

A kako je bilo moguće da pomoćnik ministra nema diplomu, da se pronevjeri tri milijarde kuna u Dubrovačkoj banci i da se upropasti “Tisak”? Filipović je samo jedan od stotina koje smo otkrili s lažnom diplomom. Reći da je on metafora hrvatskog zdravstva je smiješno, jer to bi značilo da je hrvatsko zdravstvo izvansustavno, što je netočno.
NACIONAL: Kad ste nastupili kao ministar, izjavili ste da će vam najveći izazov biti kako približiti primarnu zdravstvenu zaštitu siromašnim slojevima. Koliko ste uspjeli u tome?

Primarna zdravstvena zaštita je potpuno besplatna, uveli smo besplatne specijalizacije koje će plaćati država, a u sljedećih godinu ili dvije pokušat ćemo uvesti puno radno vrijeme. Pravo na zdravstvenu zaštitu imamo svi, ali zdravlje je, nažalost, dio tržišta. Mi ga sada nastojimo socijalizirati i humanizirati, na primjer, dio bolničkog postupka bit će potpuno besplatan, a zaštitit ćemo trudnice i djecu do 18 godina. Uz to, mi smo prvi sustav koji se “otvorio” i ponudio bolesniku frankiranu omotnicu u koju može ubaciti svoje primjedbe na zdravstvo. Želim da mi se kaže: “Ministre, ovo nije dobro!”

Afere za vrijeme dok je Vlahušić bio na čelu ministarstva

Nakon slučaja s “Baxterovim” filterima za hemodijalizu, kada je umrlo 23 ljudi, u siječnju je uslijedio tragični slučaj rodilje Dragice Ivankić i njezine mrtvorođene bebe u Općoj bolnici “Sveti Duh” u Zagrebu. Kao što je poznato, njezin četvrti porod završio je tragično jer je dežurna liječnička ekipa zbog neiskustva napravila niz stručnih pogrešaka, te nije na vrijeme reagirala na porođajne komplikacije. Zasad se još ne znaju rezultati istrage nezavisnog povjerenstva Liječničke komore, kao ni policije i Državnog inspektorata. Zna se jedino da dr. Asim Kurjak, šef ginekologije, nije prošao kao kandidat za novog člana HAZU. Potom su se dogodila tri tragična slučaja, koje povezuju problemi s anesteziološkom opremom: u splitskoj i varaždinskoj bolnici, te u zagrebačkom “Merkuru”. U splitskoj bolnici je došlo do zamjene cijevi za kisik i oksidul na anesteziološkom aparatu, na “Merkuru” je za vrijeme operacije kao reakcija na anesteziju ženi prestalo raditi srce, a u Varaždinu je četverogodišnja djevojčica tokom operacije pala u komu.