Bez obzira na to kako Etičko povjerenstvo Hrvatske televizije bude formuliralo svoje zaključke o posljednjoj emisiji “Latinice”, saslušanje autora Denisa Latina nije proteklo u skladu s očekivanjima njegovih tužitelja. Etičko povjerenstvo mnogo se više bavilo političkim i poslovnim dugovima Mirka Galića novinskom koncernu EPH nego, navodno, pristranim i neprofesionalnim Denisom Latinom.
Istodobno dobro upućeni promatrači na Prisavlju čvrsto vjeruju da Galića očekuju velike nevolje u finalu izborne procedure za novi mandat ravnatelja nacionalne radijskotelevizijske kuće. Prema procjenama, Galić neće dobiti potporu drugog nadležnog tijela, kolokvijalno zvanog programsko vijeće HRT-a. Istina, to ne može osporiti pravovaljanost njegove ravnateljske titule, ali je prvi znak da se ruinira brižljivo njegovan imidž ljubimca svekolike demokratske javnosti.
Ukratko, posljednjih tjedana Galićeva karijera uzdrmana je na dva fronta. Etičko povjerenstvo HRT-a, sastavljeno od radijskih i televizijskih novinara i urednika, eksponent je internog raspoloženja ceha prema Mirku Galiću, dok je Vijeće HRT-a prilično vjerna reprezentacija društvenog okruženja. Etičko povjerenstvo je tužitelja Galića preobrazilo u optuženog, a Vijeće HRT-a je velikog medijskog reformatora doživjelo kao glavnog konzervatora političke i financijske korupcije u medijskoj korporaciji koju bi, u skladu s novim zakonom, valjalo iz temelja transformirati.

Upravno vijeće izabralo je Galića za ravnatelja HRT-a, ali vjerojatno neće dobiti potporu drugog nadležnog tijela, Vijeća HRT-a Sinkronizirana kampanja

Denis Latin, podsjećamo, saslušavan je pred Etičkim povjerenstvom HRT-a nakon posljednje “Latinice” pod naslovom “Pravda u Hrvata”. “Latinica” je snimljena 22. siječnja, šest dana prije emitiranja. Tada je objavljeno i anketno pitanje na koji su gledatelji mogli odgovarati do 28. siječnja navečer, do odjavne špice “Latinice”. Ovaj put publika se izjašnjavala treba li Radovan Ortynski napustiti dužnost glavnog državnog odvjetnika ili taj posao radi tako dobro da ga na toj funkciji valja sačuvati. Velika većina – 86 posto ispitanika – zatražila je njegovu ostavku. Kao sugovornici u studiju nastupili su ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović, Vladimir Gredelj, predsjednik cehovske sudačke udruge, Nacionalov komentator Srećko Jurdana, te dvojica odvjetnika, Čedo Prodanović i Anto Nobilo. Njihova rasprava o katastrofi hrvatskog pravosuđa ilustrirana je potresnim pričama o nekažnjenim ubojicama i kriminalcima koji nikada nisu optuženi, a kamoli osuđeni. Među ostalim, emitiran je i prilog u kojemu direktor Nacionala Ivo Pukanić pred kamerama pokazuje tajne ortačke ugovore koje su, stvarajući ilegalni medijski monopol “Grupo”, sklopili Ninoslav Pavić, suvlasnik EPH, Vinko Grubišić, većinski vlasnik OTV-a, Miroslav Kutle, HDZ-ov tajkun, i Ivić Pašalić, savjetnik predsjednika Tuđmana. Pukanić je podsjetio na to da je MUP podnio kaznenu prijavu za udruživanje u zločinačku organizaciju, ali je Državno odvjetništvo kvalifikaciju maksimalno ublažilo u neku vrstu tržišnog prekršaja. Zauzvrat je Ortynski dobio euforičnu podršku EPH-ovih novinskih izdanja i, poslije, Galićeve televizije.
Nakon emisije započela je sinkronizirana kampanja. Ortynski je nahuškao Županijsko državno odvjetništvo da protiv Latina podnese kaznenu prijavu za grubo miješanje u pravosudne postupke. Globus, EPH-ov politički tjednik, optužio je Latina za medijski reket, a Jutarnji list, EPH-ov dnevnik, ustvrdio je da se ogriješio o profesionalna načela. Mirko Galić, bivši sjajno plaćeni uposlenik EPH, nagovorio je Mariju Nemčić, još nakratko v.d. glavnu urednicu HTV-a, da autora “Latinice” prijavi novinarskom Etičkom povjerenstvu zbog pristranosti i sukoba interesa. Denis Latin, naime, u Nacionalu piše kolumnu, pa je u prilogu o tajnim ortaklucima Mirku Galiću i njegovoj uredničkoj favoritkinji zasmetala, tobože isključivo, pojava Nacionalova direktora.
Povjerenstvo je zasjedalo u ponedjeljak, 4. veljače. Ispitivalo je Mariju Nemčić, kao nominalnu tužiteljicu, a potom i tuženog Latina. Saslušanje se odvijalo u dva smjera. Mariji Nemčić postavljena su pitanja o okolnostima nastanka i uredničkog nadzora “Latinice”: jesu li joj, kao glavnoj urednici, bili poznati gosti, prilozi i anketno pitanje. Ako jesu, zašto Denisa Latina nije upozorila na eventualne profesionalne promašaje, navodnu pristranost u odabiru gostiju i sukob interesa prije emitiranja “Latinice”. Kako pričaju svjedoci, Marija Nemčić izjavila je da je “Latinicu” prije emitiranja vidio Ante Obuljen, šef pravne službe, koji je pak ustvrdio da u njoj nema ničega spornog ili utuživog. Ona sama nije se usudila intervenirati da joj ne bi zamjerili kako cenzurira popularnu emisiju. Ocijenila je da je naknadna tužba Etičkom povjerenstvu mnogo bezbolnije rješenje.
Denisu Latinu postavljen je, međutim, niz upita o Galićevim odnosima s Ninoslavom Pavićem, EPH-om i Grupom. Članove Etičkog povjerenstva zanimalo je što Latin osobno zna o funkcioniranju podzemnog medijskog koncerna. Latin je odgovorio da su mu neki fragmenti itekako poznati iz vremena dok je radio u producentskoj kući Mreža, jednom od projekata iz tajnoortačke radionice. Upozorio je nazočne kolege da Galić i na HRT-u štiti primarno njihove interese, pripremajući im teren za privatizaciju Trećeg programa HTV-a.
Dojam je promatrača da je Etičko povjerenstvo Latinova objašnjenja prihvatilo s mnogo više razumijevanja od prijave s potpisom Marije Nemčić.
Drugi poraz Mirka Galića u posljednjih sedam dana tiče se činjenice koja se činila apsolutnom neupitnom. Upravno vijeće HRT-a izabralo je Galića za ravnatelja nacionalne radijskotelevizijske kuće, ali se o tome mora izjasniti i drugo vijeće. Premda tim drugim vijećem – kolokvijalno nazvanim programsko, službeno samo Vijeće HRT-a – predsjedava akademik Silobrčić, vrlo sklon dosadašnjoj upravnoj strukturi, i sam je Galić postao svjestan da je taj drugi vijećnički kolektiv prilično podijeljen u ocjeni njegova lika i djela.
Štoviše, neki su se članovi već javno izjasnili da Galića ne smatraju najboljim rješenjem ni za dosadašnji državni HRT, a kamoli za buduću medijsku instituciju u funkciji tzv. civilnog društva i građanske javnosti. Peter Kuzmič u Glasu Slavonije napisao je nekoliko kolumni u kojima Galića, kao vrhovnika Uprave, optužuje za medijsku manipulaciju i podmićivanje nekolicine vijećničkih kolega. Ante Čović, prvi predsjednik programskog vijeća, smijenjen je s te funkcije zbog kritičkih opaski na račun Galićeve ravnateljske politike, ali je ostao njegov punopravni član. Koliko je poznato, ni danas o Galiću nema mnogo bolje mišljenje. Ivan Grubišić svoj je stav demonstrirao na sjednici Vijeća na kojoj se, nakon razgovora sa svakim od šest kandidata, birao novi glavni urednik Televizije. Zahtijevao je da se Galić, zajedno s Antom Obuljenom, šefom HRT-ove prave službe, udalji iz dvorane, kako bi sugovornici, svi odreda dugogodišnji televizijski novinari i urednici, mogli slobodno iznijeti i negativna mišljenja o funkcioniranju poslovodne uprave. Obuljen je doista i napustio dvoranu, no Galić je ostao, izazvavši vrlo neugodan dojam da svojom nazočnošću računa na efekt cenzure.
Ivo Goldstein u posljednjem broju Globusa zamjera Galiću cijeli niz televizijskih nepodopština: zataškavanje kriminala, blagonaklonost prema desničarskim demonstracijama na Trgu bana Jelačića, amnestiju antisemitskog ispada u emisiji Hloverke Novak-Srzić. I doista, za razliku od Denisa Latina, nitko od televizijskih vlasti taj slučaj nije prijavio Etičkom povjerenstvu Televizije. Kako i sam Goldstein tvrdi, šutke su prihvatili laž HDZ-ove uredničke zvijezde da se u studiju nisu čule uvrede gledatelja na račun Židova.
Istina, spomenuta imena čine veliku manjinu Vijeća koje u punom sastavu broji 25 članova. Ipak, riječ je o manjini s golemim intelektualnim i moralnim autoritetom čiji je stav bitno odredio izbor Jasne Ulage-Valić za novu glavnu televizijsku urednicu umjesto Galićeve protukandidatkinje Marije Nemčić. Poraz Galićeve favoritkinje bio je prvi signal da se raspoloženje vijećnika radikalno izmijenilo od vremena kad je Galićev kritičar Čović svoj položaj predsjednika Vijeća HRT-a morao ustupiti Galićevu sljedbeniku Silobrčiću.
Također je istina da mišljenje tzv. programskoga vijeća u pravnom smislu ne može osporiti odluku Upravnog vijeća. Ali je za osobu Galićeva profila vrlo nezgodno da svoj novi ravnateljski mandat započne uz toliki otpor tijela koje nadzire programsku orijentaciju HRT-a. Reklo bi se, kao ravnatelj imat će legalitet, ali ne i potpuni legitimitet.
U svakom slučaju, Galić je, kako tvrde njegovi suradnici, jako uznemiren mišlju da neće osvojiti podršku programskoga vijeća HRT-a, čak ako ono i ne može imati sudbonosne posljedice za njegovu već zajamčenu ravnateljsku titulu. Zato je, kažu isti izvori, uz Silobrčićevu asistenciju izveo nekoliko zakulisnih manevara. Sjednica na kojoj se mora pojaviti pred vijećnicima i odgovarati na njihova pitanja bila je zakazana za četvrtak. Najavljujući je, predsjednik Silobrčić izvijestio je kolege da će zbog njegova službenog putovanja u inozemstvo tu sesiju voditi zamjenik predsjednika Srećko Lipovčan. Nakon Nacionalova prošlotjednog teksta o uspješnim i neuspješnim slučajevima korumpiranja Vijeća HRT-a, Galić je u dvostrukoj misiji poslao po Silobrčića svoj službeni automobil i šofera: da u televizijskom studiju snime njegovu izjavu protiv Nacionala, i da na licu mjesta izmijene termin i dnevni red najavljene sjednice. Tako je kao novi datum određena srijeda, kad Silobrčić nema nikakvih obveza izvan Hrvatske i kad sjednicom može osobno predsjedavati. Galić je, navodno, procijenio da je stari akademik, za razliku od Lipovčana, mnogo sigurniji saveznik koji će neutralizirati njegovo neugodno sučeljavanje s protivničkim dijelom Vijeća HRT-a.
Prije nego što potvrde ili ospore odluku Upravnog vijeća o novom ravnatelju, nazočni će nesumnjivo Galića podvrgnuti nekoj vrsti unakrsnog ispitivanja. Koliko bi to za njega moglo biti nezgodno, vidjelo se na primjeru Marije Nemčić, bivše v.d. glavne urednice koja je pred istim tijelom nastupila kao kandidat i za buduću glavnouredničku funkciju. Na neka pitanja nije znala ili nije željela odgovoriti, tvrdeći da te teme spadaju u nadležnost ravnatelja i poslovodne uprave. Očekuje se, dakle, da vijećnici od Galića zatraže objašnjenja koja nisu dobili od njegove uredničke ljubimice: zašto HRT Željki Ogrest za njezin show plaća 200.000 kuna po emisiji; zašto je glazbenik Mario Mihaljević tužen Etičkom povjerenstvu zbog izjava o korumpiranosti Zabavnog programa, a samo dva mjeseca poslije objavljena je vijest da će se Zabavnim programom, kao gnijezdom korupcionaškog kriminala, pozabaviti i sam USKOK. Napokon, što je Galić učinio da raščisti naslijeđe svojih prethodnika koji su falsificirali završne bilance, financirali privatni OTV, jamčili televizijski monopol pojedinim agencijama i glazbenim menedžerima i upošljavali cijele obiteljske dinastije?
Kako se šapće po Prisavlju, Galićeva opozicija u programskom vijeću HRT-a postala je glavni punkt u koji se slijevaju kompromitantne informacije o poslovanju nacionalne medijske kuće: od malverzacija s putnim nalozima, službenim i privatnim automobilima, stambenim i socijalnim kreditima, do financijskih operacija s tzv. akontacijama – zapravo beskamatnim pozajmicama iz televizijske blagajne za privilegirane predstavnike HRT-ove elite. Kako Galić u dvije godine nije kaznio krivce za desetogodišnji kriminal, pošteniji dio HRT-ovih uposlenika, očito, u programskom vijeću HRT-a napokon je našao adresata za svoje pritužbe i žalbe. To je ujedno glavni razlog da su vijećnici dobili ne samo potpunu sliku o internom životu radiotelevizijske institucije, nego i o Galićevoj pozi uspješnog poslovnog čovjeka koji pozitivno poslovanje kuće ističe kao najveći doprinos svog dosadašnjeg dvogodišnjeg mandata. Ali tek pošto je Vlada jednostavno otpisala najveći dug HRT-a – neplaćeni PDV.
Po svemu sudeći, njegovi protivnici u Vijeću HRT-a razmišljaju ovako: ako Galićevi uspjesi ovise o državnoj milosti, on zasigurno nije u stanju upravljati javnom televizijom koja i financijski i politički odgovara isključivo svojim pretplatnicima. Tome pak valja dodati i negativan odjek Galićevih neslužbenih komentara nakon njihova izbora Jasne Ulage-Valić za glavnu urednicu HTV-a. U Jutarnjem listu izjavio je kako će svoje mišljenje o njoj zadržati za sebe. No u užem društvu svojih poslovodnih saveznika i političkih istomišljenika zamjerio je programskom vijeću da je tom izbornom odlukom njega osobno blokiralo u svakoj daljnjoj provedbi reformi goleme medijske organizacije. Naime, uz sve konfliktne razlike u svjetonazoru, iskustvu i vizijama medijske neovisnosti, između dobrog dijela Vijeća HRT-a i njegova ravnatelja ne postoji suglasnost čak ni o tome što bi reforme trebale značiti.
Prema ponuđenom programu, za Galića je reforma HRT-a isto što i smanjenje broja uposlenika, štednja i što veći prihod.