Sibila JelaskaU Hrvatskoj je ovih dana u pripremi prijedlog zakona kojim bi se trebalo regulirati istraživanje i privremeno zabraniti proizvodnja i korištenje genetički modificiranih organizama, treći po redu u posljednjih nekoliko godina. Taj je zakon iznimno važan zbog činjenice da javnost pokazuje veliko zanimanje za pojavu genetički modificiranih biljaka u ljudskoj prehrani. Međutim, važnost zakona još je veća jer se očekuje da će biotehnologija sljedećih nekoliko godina postati industrija po važnosti jednaka današnjem Internetu, a već sad je najbrže rastuća grana gospodarstva u svijetu. S druge strane, među građanima vlada veliki strah da bi genetički modificirana hrana mogla prouzročiti bolesti i onečistiti okoliš. Strah su izazvala neka medijska izvješća i tvrdnje protivnika nove tehnologije.
Već danas određeni broj prehrambenih artikala koji se mogu kupiti u trgovinama vjerojatno sadrži neki proizvod dobiven iz genetički modificiranog organizma. Najčešće se radi o sastojcima i proizvodima kod kojih se ne može utvrditi podrijetlo, poput primjerice raznih biljnih ulja, šećera, škroba, lecitina i drugih sastojaka.
O genetički modificiranim organizmima, prijedlogu zakona i stanju u svjetskoj biotehnologiji razgovarali smo s članovima Hrvatske udruge genetičkih inženjera (HUGI), akademkinjom Sibilom Jelaska, doktorom Srećkom Jelenićem, predsjednikom udruge, te magistrima Ivanom-Krešimirom Svetecom i Petrom T. Mitrikeskim.
“Prije tri godine pri Vladi Republike Hrvatske osnovano je bioetičko povjerenstvo, kojim predsjedavam, da bi sudjelovalo u donošenju zakona o reguliranju rukovanja transgeničnim organizmima. Pripremili smo dva nacrta zakona. Nacrt nastao na temelju slovenskog zakona bio je preglomazan i kompliciran, pa smo se odlučili za prijevod češkog zakona. Rad je bio težak i dugotrajan, jer se dva potpuno oprečna stajališta članova Bioetičkog povjerenstva nisu mogla pomiriti. U međuvremenu, a da mene nitko nije obavijestio, donesena je odluka da se rukovanje i korištenje transgeničnih organizmima regulira u tri različita zakona u okviru Ministarstava zdravstva, poljoprivrede i okoliša. Vrlo brzo donesena je i odluka da se donese zakon o privremenoj zabrani uvoza, korištenja i prodaje transgeničnih organizama. Bio je kratak, imao je desetak članaka, i trebao je biti prihvaćen po hitnom postupku. Međutim, Zelena akcija je forsirala da se zakon što brže donese, a Gospodarska komora, i Ministarstvo gospodarstva, poljoprivrednici i znanstvenici koji to razumiju davali su određene primjedbe. Na kraju su stigle i primjedbe od WTO-a, EU i američke ambasade, pa je prijedlog zakona sad na doradi”, kazala je Sibila Jelaska.
“Prijedlog zakona temelji se na apsurdnoj pretpostavci da svi organizmi promijenjeni genetičkim inženjerstvom i proizvodi dobiveni od takvih organizama mogu imati loše posljedice za ljudsko zdravlje i okoliš. S time da ni u jednom dijelu zakona nije obrazloženo koje to značajke tih organizama mogu ugroziti ljudsko zdravlje i okoliš. Predlagatelje zakona zapravo ne zanimaju karakteristike organizama promijenjenih genetičkim inženjerstvom, nego samo tehnologija kojom su oni dobiveni. Time se zanemaruje i činjenica da organizmi promijenjeni genetičkim inženjerstvom mogu biti zdraviji, kvalitetniji, ekološki prihvatljiviji i jeftiniji od nekih drugih organizama. Zakon ima smisla jedino ako se njegove odredbe odnose na značajke pojedinog organizma, a ne na tehnologiju kojom su dobiveni. Također je apsurdno zabranjivati proizvode dobivene iz organizama promijenjenih genetičkim inženjerstvom koji se ne razlikuju od proizvoda dobivenih iz drugih organizama”, kazao je Srećko Jelenić.
Istodobno, prijedlog zakona predviđa da se 1,6 milijuna kuna utroši na osnivanje laboratorija pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, koji bi trebao provjeravati je li neki organizam ili proizvod promijenjen genetičkim inženjerstvom, iako u Zagrebu postoji barem desetak državnih laboratorija sa stručnim kadrom koji u svakom trenutku mogu obaviti taj posao.
“Ako imate organizam za koji znate što je kod njega promijenjeno, to možete za nekoliko dana pouzdano provjeriti. Međutim, ako dobijete organizam za koji ne znate je li promijenjen genetičkim inženjerstvom, analize mogu potrajati godinama, a da opet ništa ne utvrdite.
Primjerice, ja kao znanstvenik koji se bavi genetičkim inženjerstvom na biljkama mogu promijeniti svojstva biljci na način da nijedan laboratorij na svijetu neće moći utvrditi da je ta biljka promijenjena genetičkim inženjerstvom. Takva je situacija moguća, jer se neke promjene, što se genetičkim inženjerstvom unose u genetski materijal organizma, mogu spontano dogoditi u prirodi”, kazao je Jelenić.
Sve biljke i životinje koje se danas uzgajaju u komercijalne svrhe genetički su promijenjene jer je čovjek od kada se bavi masovnim uzgojem, nastojao postići što povoljnije osobine za gospodarsko iskorištavanje. Te promjene postignute su dugotrajnim selektivnim uzgojem i križanjima, odnosno tradicionalnom tehnologijom.
“U želji da skrati vrijeme potrebno za dobivanje organizma odgovarajućih svojstava, u posljednjih pedesetak godina tradicionalna tehnologija uključuje i izazivanje genetskih promjena poticanjem mutacija. To se postiže primjenom različitih mutagena pa tako i radioaktivnog zračenja, čime se nasumično mutira cjelokupan nasljedni materijal. To može rezultirati poboljšanjem neke karakteristike, kao na primjer otpornost na neke nametnike ili herbicide, prilagodbu na klimatske uvjete, veći prinos i drugo. Kasnijim križanjem ovakvih mutanata s već postojećim sortama dobiveni su gotovo svi organizmi koje čovjek danas uzgaja i koristi. Komercijalni organizmi dobiveni primjenom ove tehnologije sadrže mnoge nepoznate mutacije, pa se najčešće ne zna koja je genetska promjena uzrok postignutog svojstva.
Prije tridesetak godina razvila se tehnologija rekombinantne DNA, koja u posljednjih nekoliko godina zamjenjuje tradicionalnu tehnologiju oplemenjivanja biljaka i životinja. Iako obje tehnologije imaju iste ciljeve, nova tehnologija ima brojne prednosti. Naime, nasuprot nepreciznosti tradicionalne tehnologije, kojom se manipulira cjelokupnim nasljednim materijalom danog organizma, metodama genetičkog inženjerstva u nasljedni materijal uvode se poznate, redovito male i strogo definirane promjene. One najčešće uključuju unošenje ili uklanjanje, odnosno mijenjanje samo jednog ili nekoliko gena čija je struktura i uloga u organizmu poznata. Drugim riječima, u genetičkom inženjerstvu ima puno manje nepoznanica nego u tradicionalnoj tehnologiji. U nekim se slučajevima organizmi dobiveni novom ili starom tehnologijom ne moraju bitno razlikovati, ali se genetičkim inženjerstvom odgovarajuća promjena postiže za puno kraće vrijeme i o njoj se puno više zna. Iz navedenih činjenica nije teško zaključiti da organizmi promijenjeni genetičkim inženjerstvom mogu imati značajne prednosti”, kazao je Ivan-Krešimir Svetec.
Iako se genetički modificirani i tradicionalno uzgojeni organizmi katkad uopće ne razlikuju, sve zemlje koje proizvode genetički modificirane organizme imaju vrlo rigorozne metode analize kvalitete takvih organizama. Takve analize traju od tri do 10 godina, ovisno o organizmu i unesenom svojstvu, a posebice su iscrpne kad se radi o organizmima koji se uzgajaju u okolišu. Dozvole za komercijalno korištenje transgenih organizama ne izdaju se na dugi rok, nego primjerice američka FDA, agencija koja se brine o zdravlju ljudi, i EPA koja se brine o zaštiti okoliša, ponovno nakon tri godine izdaju atest.
O glavnim rizicima upotrebe transgeničnih organizama u prehrani Sibila Jelaska je kazala: “Dva su glavna rizika. Jedan je mogućnost da bi organizmi dobiveni genetičkim inženjerstvom mogli pojačati alergičnost. Postoji osam glavnih namirnica na koje je većina ljudi alergična, i točno se znaju svojstva proteina koji izazivaju alergičnost u ljudskoj populaciji. No svi transgeni koji se danas nalaze u genetički modificiranim organizmima nemaju ta svojstva. Postoji vjerojatnost da transgen nasumičnom ugradnjom u kromosom potakne neki gen koji će producirati bjelančevinu na koju ćete biti alergični. Međutim, transgenične biljke prolaze početne testove alergičnosti.
Druga se bojazan odnosi na činjenicu da se u genetičkoj manipulaciji unosa transgena ranije upotrebljavao selektivni gen koji je nosio svojstvo otpornosti na neki antibiotik. Protivnici transgeničnih organizama smatraju da postoji opasnost da taj gen uđe u floru ljudskoga probavnog trakta i učini je otpornom na spomenuti antibiotik. Međutim, dosadašnja istraživanja takozvanog horizontalnog prijenosa gena pokazuju da je vjerojatnost takvog događaja gotovo zanemariva. Druga činjenica koja govori da su znanstvenici bili vrlo oprezni kad je ljudsko zdravlje u pitanju jest ta da su se rabili geni za antibiotike koji se ne primjenjuju ni u ljudskoj ni u veterinarskoj medicini.”
Primjena transgeničnih organizama već je danas vrlo raširena. Dijabetičarima potreban inzulin dobiva se iz transgenične bakterije kojoj je ubačen ljudski gen za sintezu tog hormona. Slično je i s ostalim proteinima ljudskog podrijetla koji se primjenjuju u medicini, poput hormona rasta koji se ranije uzimao iz leševa.
Danas je približno 74 posto američke proizvodnje soje genetički modificirano, a ona je izmijenjena tako da joj ne štete novi, ekološki prihvatljiviji herbicidi koji manje zagađuju okoliš i koji se primjenjuju u manjim količinama. Tako su primjerice lecitin u čokoladnim pločicama ili sojino ulje, kupljeni u lokalnoj trgovini, vjerojatno proizvedeni iz genetički modificirane biljke.
“Oni koji se zalažu za uzgoj tzv. ekološke, organske ili zdrave hrane redovito se boje organizama promijenjenih genetičkim inženjerstvom iako u mnogim slučajevima nema nikakve kontradiktornosti između genetički modificiranih organizama i ekološkog uzgoja. Primjerice, prva komercijalna biljka promijenjena genetičkim inženjerstvom bila je rajčica. Kod nje je ‘utišan’ gen za protein koji je odgovoran za ubrzano mekšanje ploda, a to se moglo postići i tradicionalnom tehnologijom samo bi za to trebalo desetak godina. Rajčica istog svojstva, a da ono nije dobiveno genetičkim inženjerstvom, mogla bi se pronaći u prirodi kad bi proanalizirali sve rajčice u svijetu. Naime, promjene genetskog materijala događaju se spontano.
U budućnosti će upravo genetičko inženjerstvo omogućiti masovnu ekološku proizvodnju. Danas je ekološki uzgoj izrazito skup, uglavnom zbog malog prinosa u odnosu na uloženi trud i standarde koje takav uzgoj mora zadovoljiti. Međutim, već sada postoje organizmi promijenjeni genetičkim inženjerstvom, na primjer biljke otporne na različite nametnike, čija bi primjena pojeftinila ekološku proizvodnju. Upotrebom organizama promijenjenih genetičkim inženjerstvom omogućit će se prisustvo tzv. ekoloških proizvoda na stolu svake obitelji”, kazao je Jelenić.
Iako sva hrana, a ne samo ona proizvedena iz genetički preinačenih organizama, koja dolazi na tržište mora proći provjeru i zadovoljiti zakonske regulative, članovi HUGI-a svjesni su toga da u posljednje vrijeme europski potrošači sve manje vjeruju vladama i agencijama za nadzor. Tome su vjerojatno kumovale pojave poput spongiformne encefalopatije u goveda, koja se kod ljudi manifestira kao nova Creutzfeld-Jacobsova bolest, a popularno se naziva “kravljim ludilom”. Također, u posljednje su vrijeme zabilježene i afere s dioksinom u mesu u Belgiji, kao i epidemija slinavke u Velikoj Britaniji. Iako nijedan od tih događaja nije povezan s genetički modificiranim organizmima, suvremeni potrošač zazire od svega nepoznatog pa odbija genetički modificiranu hranu i ne vjeruje ni vladama ni državnim agencijama koje tvrde da je takva hrana sigurna za ljudsko zdravlje.
“Označavanje genetički modificirane hrane je složeno pitanje. Preporučam da se u ovom trenutku na ambalaži obilježe proizvodi koji ne sadrže genetički modificirane organizme. Ako netko stvarno može garantirati da je taj proizvod proizveden iz produkta koji nije genetski modificiran, neka to naznači. Međutim, takva etiketa poskupljuje proizvodnju i pakiranje. Kad bi u ovom trenutku stavili etiketu da je nešto proizvedeno iz GM kukuruza, a s obzirom na to da ljudi još ne znaju što je to, trebalo bi im reći kakva je to modifikacija i što od toga proizvod sadrži. Ako je to suncokretovo ulje ili škrob, onda zapravo ništa ne sadrže. Samo etiketiranje da je nešto GMO bez objašnjenja kažnjava ljude koji su upotrijebili jednu naprednu, modernu tehnologiju”, kazala je Sibila Jelaska.
Akademkinja Sibila Jelaska u nedavnim prepirkama Europske unije i Amerike oko uvoza transgeničnih proizvoda vidi samo određeni tip protekcionizma. Naime, američki je GM proizvod jeftiniji od europskog, a Europa je zakasnila s istraživanjima na tom području i ne može konkurirati: “Istovremeno, EU ulaže jako puno novca u istraživanja iz područja biotehnologije. Provodi se mnogo eksperimenata i Europa će za koju godinu odobriti takve proizvode. Već sada postoji nekoliko takvih kultura, čija je komercijalna upotreba dopuštena u nekim zemljama EU.”
“Uz informatičke znanosti, biotehnologija temeljena na spoznajama molekularne genetike i biologije, danas predstavlja znanstveno područje s najbržim razvojem. Spajanje ta dva područja u bioinformatiku ili in silico biologiju značajno ubrzava temeljnu znanost i omogućava njenu učinkovitu primjenu, što dovodi do razvoja novih tehnologija. Jedna od njih je i tehnologija rekombinantne DNA, koja je dovela i do komercijalizacije transgenih organizama. Društva zapadne demokracije shvaćaju to vrlo ozbiljno i svjesno primjenjuju moderne znanstvene spoznaje kako bi osigurale društveni boljitak. Nužna posljedica toga je i golema zarada. S druge strane, male, tranzicijske države poput Hrvatske ne bi smjele zakonima kočiti ili čak zabraniti razvoj takvih tehnologija, nego ih poticati. Stoga je stav HUGI-a, da bi zakon o transgenim organizmima trebao predviđati procjenu svakog takvog organizma zasebno. U suprotnom zakon bi zabranjivao tehnologiju! Štoviše, prilikom donošenja takvog zakona treba se imati na umu da moderna biotehnologija pokušava odgovoriti na globalne probleme, poput smanjenja resursa, prije svega vode, uz paralelno povećanje svjetskog stanovništva demografskom eksplozijom. Tehnologija koja stoji iza organizama promijenjenih genetičkim inženjerstvom mogla bi pomoći u rješavanju nekih problema, čime neizostavno postaje tehnologijom budućnosti. Znakovit je primjer da je Kanada, država s visokim ekološkim standardima, jedan od najvećih proizvođača transgenih organizama današnjice, pored SAD-a i Argentine. Drugi, nešto drukčiji primjer je Kina, prenapučeno društvo koje polako, ali sigurno shvaća da je održivi razvoj moguć jedino uz razvijanje i primjenu novih tehnologija. Kina je u proteklih nekoliko godina jako puno uložila upravo u biotehnologiju, te se smatra da će ubrzo postati jedna od vodećih zemalja po proizvodnji i korištenju transgenih organizma. Živimo u dinamičnom svijetu brzih promjena i ako Hrvatska danas zaostane za zemljama s kojima se tehnološki može mjeriti u području razvoja i primjene novih tehnologija, onda je svjesno ograničila vlastitu budućnost”, kazao je Petar T. Mitrikeski.

Tekst uz sliku s različitim povrćem dobivenim iz uljane repice:

Uvođenjem genetičkih promjena primjenom tradicionalne tehnologije dobivene su gotovo sve biljke koje čovjek danas uzgaja. One se ponekad toliko razlikuju da je na prvi pogled teško procijeniti od koje su biljke dobivene. Sve povrtnice prikazane na slici dobivene su tradicionalnim oplemenjivanjem iz uljane repice.

Tekst uz sliku s rajčicama:

Rajčica nakon sazrijevanja ubrzano mekša zbog jednog proteina koji se proizvodi u plodu. U prve komercijalno dostupne transgene rajčice genetičkim inženjerstvom smanjena je aktivnost gena za protein, koji je odgovoran za mekšanje ploda. Takva rajčica dulje zadržava kakvoću.

Tekst uz sliku s biljkama krumpira.

Jedna od najučestalijih promjena postignutih genetičkim inženjerstvom na različitim vrstama biljaka je unošenje bakterijskog gena za protein koji štiti biljke od različitih kukaca. Na slici je prikazana nepromijenjena (lijevo) i promijenjena biljka (desno) nakon izlaganja kukcima.