Vlada Republike Hrvatske ponovno je izložena snažnim vanjskim pritiscima da nešto poduzme kako bi uhvatila Antu GotovinuPrije nekoliko dana Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je zahtjev za prisluškivanjem uže i šire obitelji odbjeglog generala Ante Gotovine i svih njegovih najbližih prijatelja i suboraca, uz obrazloženje da Gotovina ne ugrožava nacionalnu sigurnost te se njegov slučaj ne može obrađivati na taj način. Tom odlukom Vrhovni sud zabranio je Protuobavještajnoj agenciji (POA) da primijeni posebne izvidne mjere nad prijateljima i obitelji odbjeglog generala a ujedno dao i pljusku Vladi koja je tako htjela što prije udovoljiti jakim pritiscima iz inozemstva.

Vrhovni sud odbio je prisluškivanje rodbine i prijatelje Ante Gotovine jer njegovo hvatanje ne smatra problemom nacionalne sigurnosti, obavijestio je Vladu Ivica Crnić Ako je Gotovinu vidio austrijski veleposlanik, kako se tvrdi, zašto on javno u hrvatskim medijima ne kaže kada, gdje i u kojem društvu ga je vidio “Mi znamo da je vrlo mala, gotovo nikakva mogućnost da hrvatska vlast uhiti generala Gotovinu. Zbunjeni smo izjavama veleposlanika u Hrvatskoj koji tvrde da su ga vidjeli, no mislimo da su veleposlanici ipak vidjeli nekog drugog a ne haaškog optuženika. Hrvatskoj Vladi zamjeramo pasivnost i javno nepokazivanje napora da Gotovinu pronađe i uhiti. To je dužnost legalno izabrane vlasti Republike Hrvatske i kao odgovorna vlast ona mora postupati prema zakonu. A zakon nalaže da se, kad sud za nekoga izda uhidbeni nalog, ta odluka suda i izvrši. Inzistiramo na većoj aktivnosti hrvatske vlasti u akciji uhićenja generala Gotovine u prvom redu radi same Hrvatske. Bez pokazivanja dobre volje Račanove vlade za suradnju pri uhićenju odbjegloga generala, Hrvatska će imati mnogo problema pri pokušajima integracije u EU i NATO. Još jednom ponavljam, znamo da je hrvatska vlast nemoćna u tom slučaju, ali neka bar pokaže dobru volju da želi riješiti krizu i uhititi Gotovinu. Nama nije poznato da su poduzete ikakve akcije premetačine, kontrole automobila ili bilo kojih drugih policijskih aktivnosti na području Zadra, gdje se pretpostavlja da bi general mogao biti. Te mjere nisu poduzete ni na rubnim područjima prema Hercegovini. Kad bi policija bar napravila premetačinu automobila, možda bi spriječila šverc između Hrvatske i BiH. Također nismo sigurni da hrvatska vlast kontrolira telefone i poduzima druge izvidne mjere, uobičajene u takvim slučajevima. Sve dok to hrvatska vlast ne počne raditi, bit će pod pritiskom međunarodne zajednice.” To je stav zapadnih zemalja koji je za Nacional iznio visoki zapadni diplomat, pripadnik diplomatskog kora u u Zagrebu.

U posebne izvidne mjere spadaju praćenje, prisluškivanje, kontrola pošte, telefaksa i elektroničke pošte, premetačine. Prema hrvatskom zakonu donesenom nakon promjene vlasti 3. siječnja 2000. tajna služba (POA) može primijeniti prisluškivanje i ostale posebne izvidne mjere jedino prema odluci Vrhovnoga suda. Uvođenjem Vrhovnog suda u proceduru Račanova je vlast htjela spriječiti zloupotrebe službi iz vremena Franje Tuđmana, kada su pomoću njih bivši šefovi SZUP-a (današnja POA) Smiljan Reljić i Ivan Brzović prisluškivali opoziciju i novinare, po Tuđmanu glavne neprijatelje Hrvatske.

Nakon izravnih diplomatskih pritisaka na premijera Račana, potpredsjednika Vlade Gorana Granića i Tonina Piculu, Vlada je prije mjesec i pol odlučila pojačati akciju traženja i uhićenja Gotovine, iako svjesna minimalnih šansi za uspjeh. Vlada je čak osnovala tajni odbor za uhićenje generala Gotovine. Neki su mediji objavili da je osnovana posebna postrojba za hvatanje generala, što nije točno. Nakon dojave uhićenje bi izvele specijalne postrojbe MUP-a stacionirane u većim hrvatskim gradovima.

Račan i Granić smatrali su da će “slučaj Gotovina” najlakše riješiti preko obavještajnih službi, ne pomišljajući pritom na zakonska ograničenja. To su im sugerirali i strani diplomati podsjetivši ih da Hrvatska, zahvaljujući pomoći SAD-a, posjeduje najmoderniju opremu za prisluškivanje kojom se koristi NSEI (Nacionalna služba elektronskog izviđanja) koja djeluje unutar MORH-a. Poučeni Tuđmanovim vremenom, nitko od šefova službi ne želi raditi protuzakonito te je zahtjev Vlade, kako propisuje zakon, upućen na Vrhovni sud, koji je odbio prisluškivanje prijatelja i rodbine odbjegloga generala. O tome da Vrhovni sud ne smatra pitanje Ante Gotovine problemom nacionalne sigurnosti, obavijestio je Vladu pismenim putem Ivica Crnić, predsjednik Suda. Tom je odlukom zabranjena bilo kakva posebna izvidna aktivnost tajnim službama.

No praćenjem i prisluškivanjem telefona ne bavi se samo tajna policija. Posebne izvidne mjere mogu poduzeti MUP i njegov sektor kriminalističke policije. Ako MUP procijeni da se radi o kriminalnom djelu koje iziskuje posebne izvidne mjere, uz potpis i suglasnost ministra, u ovom slučaju Šime Lučina, može početi praćenje i prisluškivanje. Hoće li kriminalistička policija poduzeti posebne izvidne mjere, ovisi o kvalifikaciji djela a i o političkoj volji.

Račan je s jedne strane izložen snažnom inozemnom političkom pritisku, a s druge mu se baš i ne da preuzimati odgovornost za akciju protiv Gotovine koju bi desničarski orijentiran dio medija i političke javnosti iskoristio za vlastitu promociju. Kako doznaje Nacional, upravo je jedan veleposlanik tražio od Račana da raspiše nagradu za davanje obavijesti o odbjeglom generalu. Navodno je to Račan prenio užem kabinetu Vlade. No još nije odlučeno hoće li se ta ideja pretočiti u akciju. Mišljenje je unutar Vlade da će i taj pokušaj završiti neuspjehom a jedinu korist opet će imati desnica, koja će raspisivanje nagrade za Gotovinu prezentirati kao udar na hrvatske nacionalne interese i demonizaciju Domovinskog rata.

U Vladi prevladava procjena da Gotovina već odavno nije u Hrvatskoj. Priče o tome da je Gotovinu vidio ovaj ili onaj strani veleposlanik u središtu Zagreba ili SFOR na prijelazu u Hercegovini pripisuje se višku maligana u krvi onih koji to tvrde. Ako su pripadnici kanadskog bataljuna ili strani diplomati i službe snimili Gotovinu, čudno je da ta snimka nije već objavljena u medijima. Ako to imaju stranci, tada bi, ako su imalo dobronamjerni prema Račanovoj vlasti i Hrvatskoj, dali da se to objavi. Ako je Gotovinu vidio austrijski veleposlanik, zašto javno ne aže kada, gdje i u čijem je društvu vidio odbjeglog generala.

Tko imalo poznaje životni put generala Gotovine, jasno mu je da nema nikakve šanse da se odbjegli general nalazi u Hrvatskoj. Od malih nogu, nakon što mu je majka poginula od slučajne eksplozije štiteći malog Antu svojim tijelom, Gotovina je u bijegu, vođen instinktom progonjenoga. Neslaganje s ocem i obitelji, trauma zbog smrti majke, teške životne prilike, natjerali su ga na preživljavanje u najtežim uvjetima. Legija stranaca, Južna Amerika, Afrika, Francuska, druženje s polusvijetom, vojnicima, švercerima, pljačkašima (sudjelovanje u pljački bračnog para u Parizu, za što je osuđen na pet godina zatvora), Domovinski rat, ranjavanje, sve je to preživio i pritom vjerojatno i mnogo naučio. Ipak, kako Nacional doznaje iz izvora bliskih odbjeglom generalu, do zadnjeg trenutka 13. srpnja 2001., kad je već postala javna stvar da će biti izdan nalog za njegovo uhićenje, Gotovina nije vjerovao da će se to zaista dogoditi. Još večer prije nego što je trebao biti uhićen, u nedjelju, 12. srpnja 2001., s prijateljima je bio u holu hotela “Sheraton” i s nevjericom pričao o mogućnosti vlastitog uhićenja. To je bilo i zadnji put da je viđen u Hrvatskoj. Kad je te noći shvatio da će ujutro biti uhićen, nestao je i otada mu se gubi trag.

Kako je pobjegao i je li mu pritom netko pomogao ili se pouzdao u svoje legionarske putove, teško će se doznati ako to sam Gotovina jednoga dana ne kaže. Jedno je sigurno, čovjeku kojem se cijeli život sastoji od preživljavanja sigurno nije teško biti u ilegali i početi nov život. To je učinio već nekoliko puta. A ako je to učinio, tada i strani diplomati koji pritišću Račana i sama Vlada i sve tajne hrvatske službe i policija mogu učiniti samo jedno – staviti generalu Gotovini malo soli na rep i čekati da se on sam smiluje i pokaže želju da se riješi cijela ta kriza. Sve ostalo je, po svemu sudeći, novinarsko i diplomatsko naklapanje.