OBAMA - CLINTON 2012. Nepopularni potpredsjednik Joe Biden povući će se nakon ovog mandata i otvoriti prostor za kandidaturu aktualne šefice diplomacijeSlavni američki institut za ispitivanje javnog mnijenja Gallup objavio je ovih dana najnovije podatke o popularnosti članova američke vlade po kojima je na prvom mjestu - ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton. Dok popularnost američkog predsjednika Baracka Obame pada, pa je sada na najnižoj točci od - prema Gallupu - 54 posto, popularnost Hillary Clinton raste, pa je sada dosegla 66 posto, najviše od formiranja ove američke vlade. Najnoviji rezultati ispitivanja javnog mnijenja, obavljenog od 25. do 27. ožujka, pokazuju da je ona popularnija od drugih istaknutih članova Obamine administracije, pa i od drugih visokih funkcionara, koji su jako aktivni na međunarodnoj sceni, ministra obrane Roberta Gatesa, kojem je popularnost 52 posto, te potpredsjednika vlade Joea Bidena, kojem je popularnost 46 posto.

TI PODACI POKAZUJU da Amerikanci podržavaju ono što radi, da im se sviđa njena poduzetnost, uspjesi na međunarodnom diplomatskom planu te njeni stavovi o svjetskim pitanjima. Ona je nesumnjivo iznimno pripremljena za svoj posao, odlično vlada međunarodnom problematikom, za razliku od Obame, koji je suveren kad je riječ o shvaćanju unutarnjopolitičkih i ekonomskih tema, ali je mnogo slabiji na međunarodnom planu. Od srpnja 2010. popularnost joj je porasla za 5 posto, a posebno oštro raste u posljednjim mjesecima, od kada su izbile prodemokratske revolucije u arapskom svijetu. Ona je bila vrlo uspješna ministrica vanjskih poslova i prije, često je putovala, posjetila najveći dio najvažnijih svjetskih prijestolnica, spretno razvijala odnose s Rusijom, Kinom, ojačala odnose s Europskom unijom, pokazujući posebno veliko zanimanje za europske procese i teme. Na početku svojeg mandata jasno je dala do znanja stranim partnerima da će voditi drukčiju politiku od predsjednika Georgea W. Busha, da će to biti politika suradnje, a ne jednostranih američkih odluka. Uz to, veliku pozornost posvećivala je ljudskim pravima i razvoju demokracije, što se vidi i po njenom djelovanju tijekom ovih arapskih događanja. Bilo je vidljivo da koristi svoja znanja i kontakte, koje je stekla kao prva dama Amerike za dva predsjednička mandata svojeg supruga Billa Clintona, da je vrlo dobro upućena u svjetsku problematiku, da ima dobar tim, da je radina, efikasna. Bilo je također vidljivo da joj je predsjednik Obama uvelike prepustio da sama vodi američku vanjsku politiku, pa u ovom razdoblju mnogo manji utjecaj na javnu diplomaciju ima predsjednikov savjet za nacionalnu sigurnost, koji je kod nekih prijašnjih predsjednika, Richarda Nixona, Ronalda Reagana i Georgea W. Busha, na primjer, imao važniju ulogu u formiranju američke vanjske politike od ministarstva vanjskih poslova.

OD PREDSJEDNIČKIH IZBORA 1992., kada je njen suprug Bill Clinton izabran za predsjednika, pa do danas Hillary Clinton je samo jednom bila popularnija. Bilo je to 1998., kao prva dama Amerike, i to nakon što je za drugog predsjedničkog mandata njenog supruga izbila seksualna afera Lewinsky. Ona se tada držala decentno, a to se Amerikancima svidjelo. Zanimljivo je u njenom slučaju da se njena popularnost tijekom tih 19 godina znala značajno mijenjati. Tako je bila prilično popularna zajedno sa suprugom tijekom predizborne kampanje 1992., te na početku njegova prvog mandata, ali joj je popularnost pala kada je dosta nespretno radila na neuspješnom uvođenju općeg zdravstvenog osiguranja u drugom dijelu njegova prvog mandata. Tijekom cijelog drugog mandata bila je prilično popularna, a nakon što je prestala biti prva dama Amerike, te bila izabrana u američki Senat na izborima u saveznoj državi New York popularnost joj je počela padati. Bilo je još nekih oscilacija i za vrijeme njenog djelovanja u Senatu, a i kasnije kada je kao demokratska kandidatkinja ušla u kampanju za predsjedničke izbore 2008. Najnoviji podaci pokazuju da je posebno popularna među ženama te starijom populacijom, a uočljivo je i da ima snažnu podršku među nezavisnim biračima, ali i onim republikanskim. Zanimljivo je da i među biračima, koji ne podržavaju predsjednika Obamu, ima podršku od 45 posto.

OBJAVLJUJUĆI TE PODATKE Gallup je u svojem komentaru napomenuo da se s Hillary Clinton zapravo nastavlja trend koji je započet sa ženama koje su prije nje bile na istom položaju, a koje su također bile jako popularne, pa je tako Condoleezza Rice, ministrica vanjskih poslova u vrijeme drugog mandata predsjednika Georgea W. Busha, imala popularnost od oko 60 posto, a Madeleine Albright koja je bila na tom položaju u vrijeme drugog mandata predsjednika Billa Clintona imala je popularnost od oko 65 posto. No zanimljivo je da je najpopularniji američki ministar vanjskih poslova u posljednje doba bio muškarac, Colin Powell, čija je popularnost, dok je bio na tom položaju u prvom predsjedničkom mandatu Georgea W. Busha, iznosila 85 posto. Poznato je od prije da su ministri vanjskih poslova najčešće popularniji od drugih članova administracije uvelike upravo stoga što se bave zaštitom i širenjem američkih nacionalnih interesa u svijetu, za što obično dobivaju širu podršku javnosti, a ne unutrašnjim pitanjima koja uvijek dijele Amerikance zbog različitih ekonomskih i socijalnih interesa raznih društvenih skupina. Hillary Clinton nedavno je dala izjavu iz koje bi se moglo zaključiti da će ona na ovom položaju ostati samo do kraja mandata predsjednika Obame, neovisno o tome hoće li on zadržati predsjednički položaj i nakon izbora 2012., što su neki shvatili kao najavu da će ona zapravo otići u stanovitu političku mirovinu. No postoji i druga spekulacija, da bi ona mogla na sljedećim predsjedničkim izborima 2012. biti na demokratskoj listi zajedno s predsjednikom Obamom kao kandidatkinja za potpredsjednicu, budući da je sve više onih koji tvrde da će Biden u međuvremenu najaviti da se povlači s tog položaja. U američkom političkom sustavu potpredsjednici imaju vrlo ograničenu operativnu ulogu, pa su u posljednje doba dobili značajniju ulogu na međunarodnoj sceni, gdje ne samo da predstavljaju SAD u raznim ceremonijalnim prilikama, što im je bila početna uloga, nego odlaze i u diplomatske misije, te nadopunjuju rad ministarstva vanjskih poslova. U tom svojstvu bi Hillary Clinton i na novoj funkciji mogla nastaviti svoju međunarodnu aktivnost i nakon što ode iz ministarstva vanjskih poslova.

UZ TO, POSTOJI U američkoj političkoj praksi još jedna specifičnost. Osobe koje su bile na TRAŽI SE ŠEF CIA-e Središnja obavještajna agencija mogla bi uskoroostati bez direktora, pa se već špekulira o nasljednicimapoložaju ministara vanjskih poslova vrlo rijetko uspijevaju - ako imaju većih predsjedničkih ambicija - ući u Bijelu kuću. Posljednji ministar vanjskih poslova kojem je to uspjelo bio je James Buchanan 1857., a kasnije to nije uspjelo nikome iako ih je nekoliko imalo jake predsjedničke ambicije. No američki potpredsjednici mnogo češće u tome uspijevaju, i to ne samo u prilikama kada zbog smrti predsjednika ili nekog drugog izvanrednog događaja uđu u Bijelu kuću, nego to postižu i na izborima, jer steknu stanovitu reputaciju i karizmu kao potpredsjednici. U povijesti SAD-a od 47 potpredsjednika čak 14 su postali predsjednici, u novije doba na izborima su to postigli Richard Nixon i George Bush.

OVE KADROVSKE SPEKULACIJE u vezi s Hillary Clinton nisu jedine koje u posljednje doba kolaju američkim političkim krugovima. Američki Nacionalni javni radio - javna radiostanica, koja ima vrlo kvalitetan informativni program, te odlične izvore u političkim krugovima - objavio je ovih dana vijest kako Obama priprema velike kadrovske promjene u onome što se naziva sigurnosni sektor, a u to spadaju vojska i obavještajni sustav. Poznato je da je američki ministar obrane Robert Gates već nekoliko puta neformalno davao do znanja da želi napustiti svoj položaj, a neki američki politički komentatori tvrde da je jedan od razloga i to što se ne slaže s nekim odlukama predsjednika Obame u njegovu sektoru. Gates je vrlo cijenjen u profesionalnim i medijskim krugovima, on je svojedobno godinama radio u CIA-i, bio kratko početkom devedesetih i njen direktor, a na mjesto ministra obrane došao je 2006. za mandata prethodnog republikanskog predsjednika Georgea W. Busha, te ostao na tom položaju i za demokrata Obame, iako je Gates republikanac. Predviđa se da bi Gates mogao otići do ljeta.

ZBOG TOGA SE VEĆ neko vrijeme spekulira tko bi ga mogao naslijediti. Čak se govorilo da bi to mogla biti sadašnja ministrica vanjskih poslova, upravo zato što je također najavila da će na svojem položaju ostati samo do kraja ovog predsjedničkog mandata, ali je ona tu mogućnost otklonila. Ima raznih spekulacija tko bi je mogao naslijediti na čelu ministarstva vanjskih poslova, a u posljednje doba se intenzivno govori da bi to mogla biti Samantha Power, sada bliska savjetnica za vanjsku politiku i ljudska prava predsjednika Obame. Nacionalni javni radio sada tvrdi da Obama razmišlja o drukčijem rješenju za mjesto ministra obrane, da na to mjesto postavi dosadašnjeg direktora CIA-e Leona Panettu. Taj 72-godišnji pravnik i profesor na čelu je CIA-e od početka Obamina predsjedničkog mandata 2009., vrlo je cijenjen u Demokratskoj stranci kao čovjek umjerenih stavova, ali i u Republikanskoj, kojoj je svojedobno pripadao. O položaju ministra obrane uvijek se dosta raspravlja unutar stranke kako bi se izabrala prava osoba prihvatljiva za obje stranke, ali i snažnom konzervativnijem vojnom establishmentu, zbog čega su, na primjer, posljednjih 15 godina na tom položaju bili mahom republikanci, čak i u vrijeme demokratskih predsjednika. Opća je ocjena da bi Panetta mogao biti svima prihvatljiv. No u ovakvoj kombinaciji otvorilo bi se pitanje tko će na čelo CIA-e, pa je sada lansirana jedna vijest, koja je izazvala iznimno mnogo komentara, najviše od svih potencijalnih poteza u ovoj novoj eventualnoj kadrovskoj križaljci. Rečeno je da je to mjesto neformalno ponuđeno zapovjedniku američkih vojnih snaga u Afganistanu, generalu Davidu Petraeusu, bivšem zapovjedniku američkih snaga u Iraku, gdje je odigrao veliku ulogu da tamošnji rat krene prema za SAD zadovoljavajućem kraju. Na vijest da bi Petraeus, trenutačno sigurno najslavniji američki na bojištu aktivni general, mogao postati direktor CIA-e bilo je mnogo reakcija, i pozitivnih, ali i negativnih. Među pozitivnim komentarima najviše je onih gdje se tvrdi da je Petraeus apsolutno kvalificiran za taj posao, jer je u mnogim prilikama vrlo blisko surađivao u raznim ratnim prilikama i operacijama s pripadnicima obavještajne zajednice, te njeno djelovanje odlično poznaje. Uz to, pobornici tog rješenja upozoravaju i na neke aktualne procese koji se zbivaju u vojnoj i obavještajnoj sferi. Naime, od početka rata u Afganistanu u jesen 2001. CIA je prestala mahom biti samo obavještajna agencija, ona je sve više počela preuzimati razne specijalizirane borbene operativne zadatke na terenu, gdje su CIA-ini agenti išli u kojekakve specijalne operacije. Upravo u Afganistanu se taj vid vojnih aktivnosti agenata CIA-e pokazao vrlo uspješnim u borbi protiv talibana i drugih pobunjenika, pa je on tamo široko razvijen, a kasnije je isti model bio primijenjen i u Iraku, te nekim drugim zemljama, Jemenu i Somaliji, na primjer.

ŠEF ZDRUŽENOG STOŽERA Mike Mullen, ministar obrane Robert Gates i potpredsjednik Joe Biden sigurno odlaze po isteku mandataS DRUGE STRANE, Petraeus je kao vojni zapovjednik na terenu bio veliki zagovornik transformiranja vojske kako bi ona također bila osposobljenija za manje operacije koje čine ključni dio vojne aktivnosti u protugerilskom ratovanju. Štoviše, Petraeus je autor novog službenog vojnog priručnika za antigerilsko ratovanje, u koji su unesene upravo takve ideje i preporuke. Ako bi Petraeus došao na čelo CIA-e, to bi bio jasan znak u kojem će se smjeru razvijati aktivnost najveće američke obavještajne agencije, jer bi se uz njenu glavnu aktivnost špijunskog skupljanja tajnih informacija sigurno značajno razvijao i taj drugi, sve važniji aktivni borbeni aspekt njenog rada. Kritičari tog kadrovskog prijedloga upozoravaju na dvije stvari. Oni smatraju da bi Petraeus bio korisniji da ostane u vojsci, te da dođe možda čak i na njeno čelo. Ujesen istječe mandat najviše pozicioniranog američkog vojnog zapovjednika, sadašnjeg šefa Združenog stožera američke vojske admirala Mikea Mullena, pa mnogi smatraju da bi upravo iskusni operativac, ali istodobno i intelektualno vrlo potkovani Petraeus ima najbolje kvalifikacije da ga naslijedi. Drugi je prijedlog da bude imenovan na mjesto vrhovnog zapovjednika NATO-a, što bi bilo također za njega značajno unapređenje. Štoviše, kritičari prijedloga da Petraeus stane na čelo CIA-e tvrde da bi njegovo imenovanje bilo zapravo njegovo isključivanje iz vojske u trenucima kad je on na vrhuncu. Ima čak i insinuacija da iza tog prijedloga možda stoje na njega ljubomorni drugi generali, kojima tako popularni general smeta. Isto tako, ti kritičari tvrde da bi to, s druge strane, bilo percipirano i kao stanoviti pokušaj militarizacije američke obavještajne zajednice. To je dosta upitan argument, jer su veze vojske i CIAe uvijek bile jake, pa je i u prošlosti bilo dosta vojnih osoba koje su bile na čelu CIA-e, uglavnom u početku, dok se Centralna obavještajna agencija formirala. Od dvadeset direktora CIA-e šestorica su bili visoki vojni časnici, a posljednja dva među njima bili su admiral Stansfield Turner, koji je vodio CIA-u od 1977. do 1981. za demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera, te Panettin prethodnik, zrakoplovni general Michael Hayden, koji je vodio CIA-u od 2006. do 2009. za drugog mandata republikanskog predsjednika Georgea W. Busha.

O OVIM NEFORMALNIM mogućim kadrovskim kombinacijama u američkim medijima se razvila živa diskusija, a neki novinski komentatori tvrde da su te informacije namjerno puštene u medije upravo da proizvedu ovakvu raspravu kako bi se vidjelo kako bi na takve kadrovske rošade reagirala američka javnost. Po prvim reakcijama, čini se da joj je većina tih kadrovskih pomaka prihvatljiva.