Viviane HagnerU tjednu 26. Muzičkog biennala, predvidljivim se tonskim skladom istaknuo nedjeljni koncert iz ciklusa ¨Svijet glazbe¨ obuhvativši djela Franza Liszta (1811-1886), Johannesa Brahmsa (1833-1897) i Roberta Schumanna (1810-1856). Iako se svaki nastup Dresdenske filharmonije kod nas može emocionalno vezati uz legendarnu praizvedbu Simfonije Dore Pejačević 1920. godine, ovaj se ponajbolji njemački orkestar u bilo kojem kutku svijeta može prepoznati po vrhunskom pristupu i sjajnim izvedbama brušenim preko 140 godina. Dresdenskom filharmonijom nekad su ravnali skladatelji poput Brahmsa, Čajkovskog, Dvořáka i Richarda Straussa, a danas ga uz trenutno angažiranog Rafaela Frühbecka de Burgosa, nadzire i počasni dirigent Kurt Masur. Na zagrebačkom je nastupu dirigentsku palicu preuzeo John Axelrod (r.1966), harvardski diplomac čija je traženost podjednaka na svim kontinentima, a uz brojne je koncertne i operne projekte prihvatio i suradnju s dvojicom različitih umjetnika, Lang Langom i Herbie Hancockom. Upravo s tim sastavom očekuje ga u skorijoj budućnosti reprizni nastup u pariškoj Salle Pleyel i u milanskom Tearo alla Scala.

Svoj zagrebački nedjeljni nastup Dresdenski su filharmoničari započeli taktovima Lisztove simfonijske pjesme ¨Hamlet¨ (S.104) koji su zvučali poput podloge scenskoj izvedbi, iako je zapravo bila riječ o glazbenom ocrtavanju karaktera likova istoimene Shakespeareove drame. Kontrastne su teme bile precizno iznesene, a suprotstavljena su ozračja, često turobna i disonantna, predstavila Hamleta u svim mjenama dramskih raspoloženja, nasuprot vedrim umetcima s asocijacijama na čistoću i nevinost Ofelijina karaktera. Proljetna je pak simfonija u B-duru (op. 38) jasno istaknula relativno brzo smišljenu temeljnu skicu Roberta Schumanna, a četiri su stavka uslijed nadahnuća dvjema pjesmama Adolpha Böttgera imenovana i programski kao buđenje proljeća, večer, vesela igra i zrelo proljeće. Istaknuti se motto djela prepoznao u svim stavcima, a u naizgled neovisnom Scherzu, bio je sjetno intoniran u pianissimo epilogu trombona i fagota.

Središnji je dio večeri obilježio nastup vrsnih solista u Brahmsovu Koncertu za violinu, violončelo i orkestar u a-molu (op. 102). Njemačka violinistica Viviane Hagner i njemačko-japanski violončelist Danjulo Ishizaka (r.1979) u dosadašnjim su međusobnim suradnjama, ali i bogatim komornim iskustvima razvili rijetku solističku sinergiju čijom su čarolijom ispunili svaku notu posljednjeg Bramsovog orkestralnog ostvarenja. Tu se na najbolji mogući način uključivao i orkestar, otkrivajući poslovično dugu doradu raskošne partiture koja se u svakom od tri stavka, po uzoru na tradicionalni concerto grosso Haydna, Mozarta i Beethovena, nije učinila nimalo prekomponiranom. U završnom su stavku mlađahni solisti s lakoćom prošli virtuozne dijelove koncerta, a uporne su ovacije razgaljene publike nagradili i solističkom izvedbom nerazumljivo najavljenog stavka iz oboma poznatog komornog opusa.