Gordan Jandroković obavio je niz neformalnih razgovora u Berlinu tijekom ministarskog sastanka NATO pakta Unatoč strahovanjima prema kojima će haaške presude protiv generala Ante Gotovine i Mladena Markača dovesti do daljnje odgode u pregovorima Hrvatske i Europske unije, najnovije vijesti iz visokih europskih diplomatskih krugova pokazuju da se stvari počinju kretati u pozitivnom smjeru. Sve je više susreta na najvišoj razini u kojima hrvatski dužnosnici dobivaju jamstva kako će se pregovori okončati kroz dva mjeseca, što je strateški cilj hrvatske državne politike. Među ostalim, ministri vanjskih poslova Amerike, Velike Britanije i Njemačke, Hillary Clinton, William Hague i Guido Westerwelle prošlog su petka u neformalnim razgovorima s ministrom vanjskih poslova Gordanom Jandrokovićem nagovijestili da će Hrvatska u lipnju završiti pregovore s Europskom unijom, doznaje Nacional iz visokih diplomatskih izvora. Sve se dogodilo na marginama sastanka u Berlinu gdje je Jandroković sudjelovao na ministarskom sastanku Sjevernoatlantskog vijeća.

Iako su domaći mediji s berlinskog skupa samo prenijeli službeno priopćenje prema kojem je šef hrvatske diplomacije u okruženju tridesetak ministara vanjskih poslova istaknuo kako za daljnje uspješno djelovanje NATO-a Savez mora imati svoju ulogu u široj međunarodnoj sigurnosti, surađivati s partnerskim zemljama, kudikamo važnije teme rješavale su se u kasnijim neformalnim druženjima vodećih zapadnih političara. Na tim sastancima čule su se i najave lipanjskog okončanja pregovora, koje su posebno važne kada se uzme u obzir da su stigle od troje izrazito utjecajnih političara. Hillary Clinton je vjerojatna kandidatkinja za buduću američku potpredsjednicu, i otkako je ministrica vanjskih poslova, snažno je lobirala za primanje Hrvatske u NATO i Europsku uniju. Američka diplomacija ima golem utjecaj u međunarodnoj zajednici i u tom smislu potpora koju je Jandroković dobio od Hillary Clinton pokazuje kako SAD i dalje lobira u korist Hrvatske. No podjednako je važno da su pozitivna uvjeravanja stigla iz Njemačke i Velike Britanije. Njemačka spada u krug hrvatskih saveznika, ali u Berlinu su godinama bili nezadovoljni korupcijom i pojedinim slučajevima kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj, zbog čega se vlada Angele Merkel držala prilično rezervirano, odbijajući lobirati za završetak pregovora. Još lošiju ulogu odigrala je britanska državna politika, koja je godinama sprečavala otvaranje pregovora i sve donedavno Britanci su bili protiv skorog primanja Hrvatske u EU. Stoga je berlinska reakcija Williama Haguea vrlo znakovita, posebno ako se promatra u sklopu nedavnog dolaska u Zagreb britanskog ministra pravosuđa Kennetha Clarkea i komplimenata koje je izrekao nakon sastanka s predstavnicima hrvatske vlade i pregovaračkih ekipa. “Vrlo sam impresioniran programom reformi pravosuđa koje su provedene u Hrvatskoj posljednjih godina sa, siguran sam, širokom potporom i konsenzusom u parlamentu i u hrvatskoj javnosti”, rekao je Clarke u izjavi za novinare nakon sastanka s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem. Nacional je od sudionika sastanka s britanskim ministrom saznao kako je Kenneth Clarke zahtijevao odgovore na tri krucijalna pitanja: na temelju čega hrvatski dužnosnici tvrde kako se ovdašnje pravosuđe bitno popravilo u samo nekoliko mjeseci, radi li se o ireverzibilnom procesu i zašto hrvatska strana inzistira na lipnju kao mjesecu završetka pregovora.

Britanski ministar pravosuđa dobio je sljedeće odgovore. Prvo, nitko u Hrvatskoj ne tvrdi kako je domaće pravosuđe, a posebno sudstvo, sada posve neovisno i efikasno, ali u posljednja dva ili tri mjeseca postignuti su vidljvi pozitivni pomaci. Riječ je o sustavu za čiju će sveobuhvatnu promjenu trebati vremena, no brojni antikorupcijski procesi pokazuju kako više nitko nije zaštićen od kaznenog progona, čak i ako se radi o visokorangiranim političarima. Osim toga, novo državno sudbeno vijeće se u relativno kratkom vremenu pokazalo kvalitetnijim od prijašnjeg, snažno kompromitiranog DSV-a. Drugo, promjene u Hrvatskoj nedvojbeno su nepovratan (ireverzibilan) proces, neovisno o tome koja će stranka ili koalicija u budućnosti biti na vlasti. U ovom trenutku Hrvatsku vode HDZ i stranke desnog centra, međutim, ulazak u Europsku uniju politički je imperativ i za opoziciju na čelu s SDP-om. Također, ni jedna stranka ili politički pokret koji se protive ulasku u EU nemaju značajniju biračku podršku. Treće, kao datum završetka pregovora, lipanj je važan kako bi Hrvatska mogla računati na sredstva iz europskih fondova. Taj argument eksplicitno je podržao dobro informirani Kenneth Clarke, koji je kao nekadašnji ministar financija objasnio da bi kašnjenje u pregovorima Hrvatsku moglo izbaciti iz procesa odlučivanja za korištenje europskih fondova za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Dan nakon Clarkeova odlaska iz Zagreba, povratne informacije koje su stizale iz kruga njegovih suradnika bile su prilično optimistične i potvrđivale kako je britanski ministar financija iz Zagreba otišao s uglavnom pozitivnim dojmovima. Konačno i Jandroković je obećanja o završetku pregovora slušao prošlog petka, dok je istovremeno u Haagu sudac Alphonse Orie izricao kazne dvojici nekadašnjih generala HV-a. I ostali inozemni ministri sigurno su znali što se zbiva na Haaškom tribunalu i da je presuda protiv Gotovine i Markača utjecala na status Hrvatske u pregovorima s EU, sasvim sigurno ne bi izlijetali sa, makar i neformalnim, ali vrlo znakovitim obećanjima. Razumije se da su berlinska obećanja upućena ministru Jandrokoviću i komplimenti koje je izgovorio Clarke vrlo ugodni, međutim, u idućim tjednima hrvatske političare čeka važan posao, koji se svodi na lobiranje u Bruxellesu, kao i među vladama Njemačke, Francuske, Nizozemske i Velike Britanije. Hrvatska već dugo vremena ne uspijeva riješiti važan problem, a to je njezina marginalna uloga u europskoj politici. Hrvatska se stalno nalazi na rubovima agende, daleko iza ekonomskih tema ili ustavnih problema s kojima se suočavaju unutar Europske unije.

Hillary Clinton s glavnim tajnikom NATO-a A. F. Rasmussenom i njemačkim ministrom Guidom Westerwelleom U diplomatskim krugovima upravo se to navodi kao glavni problem, a ne vrlo rašireno mišljenje kako postoji krug utjecajnih država koje pokušavaju Hrvatsku držati izvan Europske unije, sve do trenutka kada će i Srbija započeti pregovarački proces. “Trenutačno unutar EU nema ni jednog predsjednika vlade ili ministra vanjskih poslova koji tako razmišlja”, ispričao je za Nacional diplomat visokog ranga. Relativno je sporedno čak i ako ideju o spajanja Hrvatske i Srbije zagovara Štefan Füle, europski povjerenik za proširenje. Füle je izvršitelj politike koju kreiraju vodeće države i Europska komisija, i ako bude odlučeno da pregovore treba završiti početkom ljeta, on će to podržati. U takvim okolnostima, uz ispunjavanje svih kriterija u Poglavlju 23., glavni zadatak Vlade postaje kako u idućih nekoliko tjedana zainteresirati najjače europske države da dopuste završetak pregovora. Jer u biti, Hrvatska je u pogledu pravosuđa napravila što se moglo. Zakoni su usklađeni s europskim standardima, izabrano je novo državno sudbeno vijeće, a pokrenuti su i procesi protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i nekolicine ministara, direktora javnih tvrtki i lokalnih političara. Baš kako su to hrvatski sugovornici pokušali pojasniti Kennethu Clarkeu - za ostalo je potrebno vrijeme jer ovdašnji sudovi neće biti bitno efikasniji u rujnu negoli su to danas, a to znači da se odluka o primanju Hrvatske sa stručne prebacila na političku razinu. Isto tako, u Bruxellesu su pozitivno primljene službene reakcije hrvatskih političara na haaške presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Iako su ovdašnji predstavnici i Vlade i opozicije unisono izrazili svoje neslaganje s visinom kazni, kao i obrazloženje prema kojem je “Oluja” opisana kao zločinački pothvat, reakcije vodećih političara bile su tolerantne i nimalo radikalne. Uostalom ni javnost nije reagirala drugačije i unatoč ogorčenju presudom, demonstracije su bile ograničenog karaktera i u njima je ukupno sudjelovalo manje od dvadeset tisuća ljudi. Problematično je to što je nakon ovih nepravomoćnih presuda dramatično pala potpora ulasku u EU, pokazalo je istraživanje agencije Ipsos Puls za Novu TV. Dan nakon izricanja presude za ulazak u Europsku uniju bi glasovalo 38 posto građana, protiv je 52 posto, a ne zna 11 posto građana. Još negativniji rezultati dobiveni su u istraživanju što ga je za Jutarnji list provela agencija Mediana. Potporu ulasku u EU daje samo 23,8 posto, 49,8 posto ispitanika je protiv, a ne zna je li za ili protiv njih 26,4 posto. Kada se kroz neko vrijeme slegnu emocije, vrlo vjerojatno će ponovo narasti i potpora ulasku u Europsku uniju, koja je u proteklih godinu dana, u istraživanjima koja je IpsosPuls provodio za Ministarstvo vanjskih poslova, bila vrlo stabilna i neprestano se kretala između 55 i 60 posto. Očito je da su u Vladi još prije nekoliko mjeseci računali s visokim kaznama za hrvatske generale i zato su procijenili da prije pokretanja široke propagandne kampanje treba pričekati na odluku iz Haaga. Sada se zna da Gotovinu i Markača očekuje dugotrajan zatvor i da je sudska odluka izazvala zabrinjavajući pad podrške hrvatskih građana ulasku u Europsku uniju, i promjena javnog mnijenja postaje zadatak koji hrvatska politika mora odraditi istovremeno sa završetkom pregovora s EU.