Tko se u djetinjstvu zarazi čitanjem, ostaje "ovisan" cijeli životOd 1995. godine se jednom godišnje, prema odluci Ujedinjenih naroda, obilježava Svjetski dan knjige. Tog dana bi se sve trebalo vrtiti oko čitanja - i u školama, bibliotekama, knjižarama. Organiziraju se raznorazne akcije, čitanja, promocije, dijele se poklon-bonovi za knjige...

Te akcije su adresirane prije svega na mladu ciljnu grupu: ideja je "zaraziti " djecu i omladinu oduševljenjem za književnost i tiskano slovo, ponuditi im alternativu kompjuterskim igricama, chatu i društvenim mrežama na internetu. Akcije traju cijelu godinu, ali na Dan knjige postaju "vidljive". Jedna od takvih inicijativa je i ona zaklade "LeseWelten" iz Kölna koja redovito za djecu organizira poslijepodneva uz knjigu.

Minijaturne biblioteke s besplatnim knjigama

Nedjeljno je poslijepodne u kelnskom Gradskom vrtu. Vrijeme je lijepo, mnoge obitelji su došle na mali izlet ili u šetnju. Na rubu livade je jedna zelena kućica kroz čiji prozor proviruju radoznali šetači. To je "Minibib", dakle, mala biblioteka, kako stoji na njezinoj fasadi. U njoj sjedi grupa djece na malim zelenim jastucima poslaganima u krug. Pažljivo slušaju sitnu mladu ženu koja čita iz jedne knjige.

Annette Tröscher je jedna od 130 volonterki i volontera koji čitaju djeci u okviru incijative "LeseWelten". Ona je diplomirana prevoditeljica i majka dvoje djece, tako da jako dobro zna kako se djeca mogu zainteresirati za književnost. "Ako netko zna dobro čitati, može one kojima čita oduševiti i probuditi u njima interes za novim knjigama", tvrdi ona.

Ljubav koja se rađa već u djetinjstvu

Probuditi interes za čitanje - to je od 2004. godine glavna zadaća ove kelnske incijative. Njezina ciljna grupa su prije svega djeca koja ne potječu iz obrazovanih obitelji. Organizirana čitanja bi im trebala pomoći da otkriju užitak koji ta aktivnost u sebi krije. I Stephanie Kleyböcker se angažira u inicijativi zaklade "Lesewelten" na dobrovoljnoj bazi. Ona rado dolazi na čitanja sa svojom kćerkicom. "Studije su pokazale da se Njemačka na području čitanja ne može baš podičiti sjajnim rezultatima, pa smo odlučili nešto poduzeti protiv toga", priča ona. U "minibib"-ovima se knjige mogu posuditi lako, jednostavno i bez iskaznica i datuma. Predviđeno je da se knjige smiju zadržati dva tjedna, ali sve počiva na povjerenju.

U njima opet na dobrovoljnoj bazi rade "knjižničarke" poput prodavačice knjiga Karin Odening. Ta 44-godišnjakinja je oduševljena idejom i ističe kako ona nailazi na apsolutno pozitivan odjek. Petogodišnji Keno i njegova godinu dana starija sestra rado dolaze u "minibib" po knjige koje im onda čitaju mama i tata. Oni ne mogu dočekati da ih i sami počnu čitati. I to je upravo cilj ove akcije, jer tko s tri godine već ima svoju najdražu knjigu, vjerojatno nikada više u životu neće htjeti napustiti svijet knjiga i književnosti.