Austrijski OFP i njemačke stranke CDU i CSU otvoreno su zatražile od Tomčića i njegovih suradnika da nakon izbora formiraju koalicijsku vladu s HDZ-om i strankama desnicePribližavanjem datuma parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, potvrdio je Nacionalu izvor blizak Zlatku Tomčiću, počeo se pojačavati pritisak njemačkih i austrijskih konzervativnih i narodnjačkih stranaka na vodstvo HSS-a. Austrijski OFP i njemačke stranke CDU i CSU otvoreno su zatražile od Tomčića i njegovih suradnika da nakon izbora formiraju koalicijsku vladu s HDZ-om i strankama desnice. Njemački i austrijski konzervativci, saznao je Nacional, upozoravaju HSS na obveze koje proističu iz činjenice da je stranka članica Europske pučke stranke, udruge europskih konzervativnih, desnih i narodnjačkih stranaka, kao što su to HDZ i DC. Članicama te udruge, tvrde u OFP-u, CDU i CSU, nije primjereno surađivati sa strankama ljevice već trebaju koalirati sa strankama sličnih ideoloških, političkih i programskih načela. A to su HDZ, HSLS, DC i HSP, a ne SDP, HNS, IDS, Libra i Liberalna stranka.

Priđe li HSS HDZ-u, šanse vladajuće koalicije da se održi na vlasti su minimalne Tomčić će vjerojatno kao i do sada, koalicijske partnere birati po načelu tko da više SDP nema pravi odgovor na koaliciju HSLS-a i DC-a Međutim, Nacionalu je potvrđeno da za razliku od OFP-a, CDU-a i CSU-a, Europska pučka stranka kao nijedna druga njena članica nisu na taj način pokušavali utjecati na vodstvo HSS-a. Nacionalu je objašnjeno da se Europska pučka stranka i njene članice nikada ne upliću u rad nacionalnih stranaka, i da će tako biti ubuduće, s tim da Europska pučka stranka ne može utjecati na ponašanje i stajališta pojedinih svojih članice.

U HSS-u se zapravo ne žale da takve pritiske: oni ih ne obvezuju, ali im dižu cijenu i prisiljavaju njihove potencijalne koalicijske partnere na maksimalno uvažavanje i poštovanje takve pozicije HSS-a. Sasvim je međutim sigurno da će Tomčić, kao i do sada, radije birati koalicijske partnere po načelu tko ponudi više, nego po političkim, ideološkim i programskim kriterijima. Sugestije njemačkih i austrijskih desnih stranaka Tomčić će koristiti kao jockera u pred i post izbornim igrama. Nema nikakve sumnje da će pritisci desnih stranaka na HSS izazvati nervozu i neizvjesnost u SDP-u i HNS-u, HSS-ovim dosadašnjim koalicijskim partnerima.

No nije pritisak europskih konzervativaca na HSS jedino što muči SDP, HNS i ostale stranke lijevog centra. Stranke vladajuće koalicije, potvrdili su to Nacionalu vodeći političari SDP-a, HNS-a, LS-a i Libre, nemaju ni pravi odgovor na potpisivanje sporazuma o zajedničkom izlasku na izbore HSLS-a i DC-a. Svjesni su da to nije koalicija SDP-a i IDS-a koja je potpisana u subotu 20. rujna na Učki, kao ni postignuti sporazum o zajedničkom nastupu HNS-a s PGS-om i SHBS-om. Istraživanja javnog mijenja potvrđuju da će HSLS i DC dobiti više glasova zajedno nego pojedinačno, pa je njihovo partnerstvo u opoziciji protumačeno kao oporbeno preuzimanje inicijative i dobivanje na tempu pred samu završnicu predizborne kampanje. To je, dakako, dodatno motiviralo i ohrabrilo ostale oporbene stranke uvjerene da im pobjeda neće izmaći. U redovima vladajućih stranaka to je pak izazvalo razumljivu zabrinutost i zebnju. Jedan od čelnih političara vladajuće koalicije ustvrdio je u razgovoru za Nacional kako, nažalost, nisu to jedini problemi koji muče DP, HNS, IDS, Libru i Liberalnu stranku.

“Vladajuća koalicija teško je pogriješila kada je propustila izmijeniti barem onaj dio izbornog zakona koji se odnosi na biranje predstavnika dijaspore. Budući da se već dugo predviđa da će o pobjedniku izbora presuditi nekoliko zastupnika, bilo je posve nerazumno i neodgovorno da se i na ovim izborima, kao i na prošlim, HDZ-u i desnoj opoziciji da još jedna prilika da dobiju šest zastupnika iz dijaspore. Što je najgore, sve će ih izabrati Hrvati iz BiH koji su najveća dijaspora. Tako se ponovno može očekivati da će u Sabor ući Ljubo Ćesić Rojs, Milan Kovač, Ante Beljo i njima slični. Uz to nije na odgovarajući način riješeno ni pitanje glasovanja nacionalnih manjina, pa vladajuća koalicija može ostati bez nekoliko zastupničkih mjesta koje joj po prirodi stvari pripadaju. I na kraju birački spiskovi premda su trebali, nisu ažurirani, niti usklađeni s posljednjim popisom stanovništva. To otvara širok prostor raznim zloporabama i manipulacijama u čemu su se, kao što se zna, HDZ i neke stranke opozicije itekako izvještili. Sve je propušteno učiniti zbog neodgovornosti, neorganiziranosti, lijenosti i neznanja. Kada se tomu pridodaju gafovi poput imenovanja Dijane Pleštine, supruge premijera Račana za veleposlanicu, sramotni sukobi HNS-a i SDP-a u Zagrebu, afera s potpisivanjem tajnih ortačkih ugovora Strahimira Filipovića, sina predsjednika Hrvatske banke za zaštitu štednih uloga i sanaciju banaka Marijana Filipovića, tada se čini kao da stranke vladajuće koalicije same sebi kopaju jamu”, razočarano je zaključio Nacionalov sugovornik iz vrha vladajuće koalicije.

Ako se HSS prikloni HDZ-u, kako mu sugeriraju iz inozemstva, onda su šanse SDP-a, HNS-a, IDS-a, Libre i Liberalne stranke da se održe na vlasti doista svedene na minimum. Upravo zbog toga, izjavio je za Nacional jedan od prvaka vladajuće koalicije, posve je nerazumno i politički suicidalno sadašnje međusobno optuživanje SDP-a i HNS-a u Zagrebu za kriminal i zloporabe jer to diskreditira i umanjuje šanse obiju stranaka. Dio vodećih političara vladajuće koalicije s kojima je razgovarao Nacional postavljaju također pitanje zašto SDP u takvim novim okolnostima, koje mu ne idu na ruku, ne pokuša okupiti HNS, IDS, Libru i Liberalnu stranku, te dogovoriti s njima zajedničku, usklađenu strategiju predizborne kampanje i izlaska na izbore. Umjesto toga SDP se, optužuju ga neki koalicijski partneri, ponaša krajnje egoistično, te potpuno zanemaruje zajedničke interese, ali i potrebe svojih partnera. Logičnio se stoga čini postaviti pitanje na koga se SDP misli osloniti nakon izbora, pogotovu ako mu HSS okrene leđa.

Međutim, u SDP-u pa i HNS-u upozoravaju da ne treba paničariti, da je minimalna vjerojatnost da će HSS pristati na koaliciju s HDZ-om, te da vladajuća koalicija ima u svojim rukama tako snažne izborne adute koji će im zasigurno osigurati izbornu pobjedu. U SDP-u i HNS-u prevladava uvjerenje da Zlatko Tomčić neće pristati biti drugorazredni partner HDZ-a, već da će se prije prikloniti varijanti ravnopravnog partnera s SDP-om i HNS-om. U tim strankama također smatraju da koalicija HSLS-a i DC-a neće umanjiti glasačke potencijale SDP-a i HNS-a, već isključivo HDZ-a, stranaka desnice pa i HSS. Jednostavno, doći će samo do preraspodjele glasova na desnici, a ne otimanja birača lijevog centra i ljevice. Stoga, procjenjuju u SDP-u i HNS-u, ta koalicija treba zabrinuti prije svega Ivu Sanadera, Antu Đapića, Miroslava Tuđmana i Ivića Pašalića, a ne Ivicu Račana i Vesnu Pusić. I doista, premda Sanader javno pokazuje zadovoljstvo zbog koalicijskog sporazuma HSLS-a i DC-a, duboko u sebi ipak ne likuje: koliko god je HDZ-u potrebno da HSLS i DC uđu u Sabor, toliko mu je važno da ne budu previše jaki i da ne oslabe poziciju HDZ-a u post izbornim pregovorima. Koliko trijumfalizam u HSLS-u i DC-u može biti opasan po HDZ pokazuje i to da u te dvije stranke već kuju planove koji se nikako ne mogu svidjeti Sanaderu. Tako primjerice u HSLS-u i DC-u očekuju da će, u najmanju ruku, Dražen Budiša postati predsjednik Sabora, a Mate Granić zamjenik premijera i ministar vanjskih poslova. Takvih primjera ima još. To znači da za Vladimira Šeksa, Miomira Žužula i mnoge druge uzdanice Sanadera neće biti mjesta u izvršnoj vlasti. Zbog toga je teško očekivati da će Sanader i njegovi suradnici pristati na takve dealove. Stoga će u slučaju pobjede desne opozicije, ali i izbornog uspjeha koalicije HSLS-a i DC-a, borba za podjelu vlasti biti itekako žestoka, nepredvidiva i s krajnje neizvjesnim ishodom. Ako se odluči na koaliciju sa strankama desnice, u takvoj situaciji posebno će se biti teško uklopiti Tomčiću i HSS-u.

U SDP-u i HNS-u tvrde da, unatoč svim slabostima koje su iskazane u ove tri i pol godine, vladajuća koalicija ima se čime podičiti. Po njima, Hrvatska danas nešto je posve drugo od Hrvatske s početka 2000. Uspostavljena je stabilna demokracija, unapređena su ljudska prava, slobode i pravna država, radikalna desnica posve eliminirana kao politički čimbenik, uspostavljena je makroekonomska stabilnost i sigurnost, smanjuje se broj nezaposlenih, cijene i tečaj kune ne mijenjaju se bitno, Hrvatska više nije antipatična država, što najbolje potvrđuje ovogodišnja turistička sezona. Programi izgradnje autocesta i poticanje stanogradnje potvrđuju pak goleme stvaralačke potencijale sadašnje koalicije koji bi, u slučaju da dobiju još jedan mandat, bili još bolje iskorišteni. U SDP-u i HNS-u tvrde da bi povratak HDZ-a na vlast obnovio i produbio stare društvene, političke i ideološke sukobe, da bi to pogubno utjecalo na nastavak gospodarskih reformi, te usporilo proces približavanja Hrvatske EU. Također uvjeravaju da bi povratak HDZ-a na vlast izazvao nove stresova, osvete, sukobe i neizvjesnosti, čega se građani umorni i traumatizirani, najviše boje. Zbog toga će se u većinskom broju, očekuju u SDP-u i HNS-u, opredijeliti za političku i ekonomsku stabilnost koju jamči sadašnja vladajuća koalicija.

Argumentacija opozicije i vlasti najavljuju da građani neće imati tako jednostavan izbor: morati će se opredijeliti između nastavaka sadašnje politike meke gospodarske i političke tranzicije koju nisu pratili preveliki sukobi i stresovi ili pak radikalnih političkih promjena za koje je teško predvidjeti što će donijeti. Kad bi se desnica i desni centar vrednovali isključivo prema Sanaderu ili Graniću, onda nije teško zaključiti kako između njih i primjerice Tomčića, nema bitnih političkih i ideoloških razlika niti bi oni bili lošiji upravljači državom od predsjednika HSS-a. Štoviše, po mnogim elementima Sanader i Granić su moderniji političari od Tomčića. Problem je, međutim, u stranačkoj strukturi HDZ-a, a još više u njegovih potencijalnih koalicijskih partnera HSLS-a, HSP-a, HIP-a i HB-a. Više, srednje i niže stranačke strukture HDZ-a i HSP-a i ostalih stranaka desnice nisu učinile tako radikalan odmak od dosadašnjih političkih stajališta kako su to učinili njihovi čelni ljudi. Mnogi u HDZ-u, a još više u HSP-u, uvjereni su da Sanader i Đapić samo taktiziraju te da će se kada osvoje vlast ponašati po starom, kako je to bilo u političkoj modi između 1990. do 2000. Ako će pak HDZ, da osvoji vlast, biti prisiljen koalirati s HIP-om i HB-om, tada će situacija biti još i puno gora. Nije, naime, teško predvidjeti da može doći do obnove problema u odnosima prema manjinama, posebice prema Srbima i njihovu povratku. U SDP-u i ostalim strankama lijevog centra upozoravaju da bi povratak na vlast HDZ-a vratio Hrvatsku na pozicije koje je imala sredinom devedesetih, kada je bila praktički izolirana i tretirana kao proizvođač nevolja. To bi, unatoč nastojanjima vodstava desnih stranaka, moglo značiti politički pa i civilizacijski korak natrag. A toga se ponajviše pribojavaju u EU i SAD.