Zelena akcija, udruženje čiji se članovi vrlo često mogu vidjeti i na glavnom zagrebačkom trgu Unatoč brojnim aktivnostima raznih zelenih udruženja koja svojim djelovanjem uspijevaju spriječiti realizaciju projekata koje ne smatraju urbanistički ili ekološki prihvatljivima, već danas je jasno da ni na predstojećim parlamentarnim izborima Hrvatska neće dobiti nijednog zelenog zastupnika u Saboru. Ostat ćemo tako izvan europskoga trenda, pogotovo izražena u Njemačkoj i skandinavskim zemljama, ali i u susjednoj Mađarskoj gdje Zeleni već dva desetljeća čine relevantnu političku snagu. I u Europskom su se parlamentu zeleni iz 15 zemalja uspjeli ujediniti u jednu grupaciju te zastupaju zajedničke interese. Njihov im je dogovor donio 56 zastupnika i četvrta su grupa po jačini u Europskom parlamentu. U Hrvatskoj, uz devet postojećih političkih stranaka i ukupno 112 registriranih udruženja građana s predznakom "zeleni", očito je da se ne može stvoriti jedinstvena politička platforma za djelovanje s kojom bi zeleni mogli izaći na parlamentarne izbore.

"Da nam se netko javio za razgovor, pa makar i ne postigli dogovor, smatrao bih to uspjehom. No očito nema interesa", kaže predsjednik Zelene stranke Aljoša Babić. Naime, Zelena stranka je u lipnju pozvala sve pojedince, udruge i stranke koji u predznaku imaju "zeleni" da sudjeluju u stvaranju Zelenoga bloka koji nije zamišljen kao politička stranka nego kao zajednički program koji bi definirali svi uključeni. Na listama Zelenoga bloka u svakoj od deset izbornih jedinica mogli bi se naći najjači i najistaknutiji pojedinci svake regije. Da se izborni prag prijeđe barem u jednoj izbornoj jedinici, to bi se smatralo velikim uspjehom.
U Hrvatskom saboru od prvih višestranačkih izbora do danas sjedio je samo jedan zeleni zastupnik - Nikola Visković, danas umirovljeni profesor Pravnoga fakulteta u Splitu, i to nakon prvih izbora 1990. kao zastupnik Zelene akcije Split. Od tada zeleni nemaju uspjeha na parlamentarnim izborima iako ne treba izmišljati nikakav novi program i iako su pitanja energije, održiva razvoja i ekologije sve aktualnija i u Hrvatskoj i u svijetu. Zelene stranke i udruženja su rascjepkani, vođe su posvađani, ne postoji volja za suradnjom, a zelena udruženja zadovoljna su svojim lokalnim statusom i ne žele u državnu politiku niti žele davati eksplicitnu podršku strankama - pa makar i te stranke bile zelene. Ako se ne upleću u politiku, udruženjima je osiguran pristup novcu iz lokalnih i državnih fondova namijenjenih razvoju civilnoga društva, a ulazak na stranačku scenu značio bi gubitak tih prihoda, koji su često jedini prihodi koje imaju i iz kojih mogu financirati svoje aktivnosti i svoj opstanak. No zelena udruženja ipak imaju utjecaj, kako na lokalnu tako i na državnu vlast: dovoljno je samo prisjetiti se blokade nacionalnih energetskih projekata poput Družbe Adrije, ili naftovoda do Omišlja, čija je realizacija onemogućena upravo njihovim zalaganjem.

Što se pak zelenih stranaka tiče, pojedine od njih su osnivali neki od političara samo s jednim ciljem - da bi zadržali svoj utjecaj. Najpoznatiji je primjer Zelenih demokrata, stranke aktualnoga zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Osnovani su prije osam godina u vrijeme sukoba s tadašnjim predsjednikom SDP-a Ivicom Račanom kako bi Bandić imao političku opciju u slučaju izbacivanja ili napuštanja stranke. I sada služe kao potencijalna odstupnica Bandiću iako su trenutačno potpuno neaktivni. Rezultat takve zelene politike jest taj da se na izborima prije četiri godine pojavilo šest zelenih stranaka. Najveći uspjeh postigla je koalicija Zelena stranka - Zelena alternativa - Zeleni, koji su nastupili u 6. izbornoj jedinici (južni dio Zagreba i Zagrebačke županije te Sisačko-moslavačka županija) - ali osvojili su samo 1,08 posto glasova, dok je za prelazak izbornoga praga i ulazak u parlament potrebno najmanje 5 posto.

Usporedbe radi, u Njemačkoj su na izborima prije dvije godine njihovi zeleni dobili 68 od 621 zastupnika u parlamentu, dakle 11 posto zastupnika (u osvojenim glasovima taj postotak je još i veći). Za aktualne lokalne izbore u Njemačkoj ujedinili su se u koaliciju s vladajućim CDU-om kancelarke Angele Merkel - i žanju uspjeh. Politički analitičari procjenjuju da će na sljedećim izborima njemačku vladu činiti upravo koalicija CDU-a i zelenih. A i utjecaj im je iznimno velik: zeleni je pokret čak uspio promijeniti njemačku energetsku strategiju i motivirati javnost kojoj je vlada nedavna udovoljila odlukom o zatvaranju nuklearki u Njemačkoj, iako je samo nekoliko mjeseci prije ista ta vlada predlagala produženje rada nuklearki.
U Finskoj je stranka Zelena liga u lipnju ušla u šesteročlanu koaliciju koja je formirala vladu, a sve s ciljem da se isključi krajnja desnica, odnosno stranka Pravi Finci, koja je osvojila čak 19 posto glasova. Zeleni su na izborima osvojili 10 od 200 mandata u parlamentu, i po svemu sudeći imat će dva ministarska mjesta.

"Jedna od glavnih prepreka uspjehu zelenih u Hrvatskoj je sindrom liderstva. Ljudima je očito važnije biti predsjednik male stranke nego biti dijelom nečeg većeg i značajnijeg. Osim toga, nemamo ni financijskih resursa ni ljudi, a mnogi aktivisti ne žele u politiku. Zeleni, nažalost, još nisu stvorili kritičnu masu, ali nadam se da će se to uskoro promijeniti", kaže Toni Vidan, voditelj sektora energetike u udruženju Zelena akcija, najpoznatijeg i najjačeg zelenog udruženja u Hrvatskoj. I sam je - premda neuspješno - u dva navrata pokušao stvoriti širu platformu za političko djelovanje zelenih, ali kaže da više neće ni pokušavati.
Zelena akcija u zadnje je tri godine najpoznatija po prosvjedima protiv gradnje na Cvjetnom trgu u Zagrebu, a na predstojećim izborima neće izravno podržati nijednu političku opciju, bila ona zelena ili ne. Njihov predsjednik Tomislav Tomašević kaže da će u suradnji sa svim zelenim udruženjima napraviti, kao i prije prošlih izbora, tzv. Zelenu deklaraciju s ciljevima koje smatraju da treba ispuniti. Ona će biti ponuđena svim strankama, a udruge će objaviti tko ju je potpisao te prepustiti biračima da to honoriraju ili ne. "Ne podržavamo nikoga jer je to riskantan potez za nezavisnu nevladinu udrugu. Smatralo bi se da gubimo dio nezavisnosti. Kad društvo bude zrelo - a vjerujem da bi to moglo biti već do sljedećih parlamentarnih izbora - možda ćemo se odlučiti za izravnu podršku nekoj stranci koja nam je programski najbliža", dodaje Tomašević.

Svi se sugovornici slažu i kako zeleni u Hrvatskoj nemaju izgrađen identitet ni ozbiljniji nacionalni program. Javnosti su poznate osobe poput Vjerana Piršića koji je s udruženjem Eko Kvarner uspio blokirati Družbu Adria, ili Vidana kojega znaju zbog brojnih gostovanja na televiziji, pa i Tomaševića zbog prosvjeda na Cvjetnom trgu. No kada dođe vrijeme parlamentarnih izbora, oni uglavnom na njima ne sudjeluju, pogotovo ne izravno - jer je riječ o udruženjima a ne političkim strankama, dok istodobno građani ostaju zbunjeni mnoštvom "zelenih" imena koja se pojavljuju na raznim listama. No i prepoznatljivost tih imena ograničena je na lokalnu zajednicu, dok ih rijetko tko poznaje u drugim krajevima Hrvatske. Primjerice, na prošlim lokalnim izborima upravo zbog ograničena djelovanja zeleni su uspjeli osvojiti 30-ak raštrkanih mandata u lokalnim tijelima. Međutim, Zelena lista, najjača hrvatska zelena stranka, nije u Zagrebu osvojila ni jedno od 51 zastupničkog mjesta u zagrebačkoj gradskoj skupštini. Uspjeli su tek na nižim razinama zagrebačke vlasti, vijećima četvrti i mjesnim odborima. Razlog je zasigurno i to što čelnike stranke Vlastu Toth i Milana Lončara šira javnost pozna mnogo manje od Piršića ili Tomaševića.

ZA TONIJA VIDANA iz Zelene akcije sindrom liderstva najveća je prepreka uspjehu zelenih stranakaUnatoč tom ograničenom lokalnom djelovanju i konfuziji na sceni, za razliku od mnogih drugih stranaka koje sada traže politički program za izbore, kod zelenih bi zajednički program trebao biti najmanji problem. Naime, u cijeloj Europi programi zelenih jako su slični, a razlikuje ih tek poneki specifični lokalni dodatak (problem na koji se koncentriraju). Uglavnom, programi su bazirani na očuvanju prirodnih resursa, obnovljivim izvorima energije, većem stupnju demokracije i participacije građana u odlučivanju, isticanju osobne slobode pojedinca, toleranciji i nenasilju. No supredsjednica Zelene liste Vlasta Toth ističe da ima i bitnih razlika. Primjerice, Zelena stranka koja je pozvala na osnivanje Zelenoga bloka jasno se opredijelila za protivljenje ulasku Hrvatske u EU, dok se Zelena lista zalaže za suprotno. Razmimoilaze se i oko pitanja rodne ravnopravnosti i prava homoseksualaca - za Zelenu listu je to bitno, ali neke zelene stranke imaju konzervativniji stav. Toth kaže da poziv Zelene stranke dolazi prekasno. "U zadnjih deset godina pokrenuli smo 15-ak rasprava o povezivanju sa svim akterima zelene scene. Za stolom je na deklarativnoj razini uvijek sve bilo u redu, no dan kasnije svatko je otišao na svoju stranu. Nakon 12 godina iskustva, pesimističan sam što se tiče povezivanja i zajedničke platforme", zaključio je Toth i dodao: "Ako svih desetak stranaka izađe sa svojim listama u svim izbornim jedinicama, bit će to potpuni kaos i katastrofa."

Ali bez zajedničke platforme to je i najvjerojatniji scenarij. Zelene su stranke uglavnom bliskije lijevoj opciji, ali kako ističe Višeslav Raos iz Centra za politološka istraživanja, u Hrvatskoj bi upravo na stvarima poput zaštite prirode i kulturne baštine te neprodavanja prirodnih dobara mogli naći dodirne točke i s konzervativnom desnicom. Tu je i spomenuti ulazak Hrvatske u EU. Raos napominje da se zeleni nisu uspjeli artikulirati ni u parlamentima ostalih zemalja bivše Jugoslavije, ali jesu primjerice u Mađarskoj i Poljskoj te u ostalim tranzicijskim zemljama. Uz osobne sukobe, neuspjeh nacionalne zelene politike pripisuje se i nerazvijenom civilnom društvu, ali i nerazvijenosti zelenih. On napominje da je u Europi zeleni pokret počeo jačati već '80-ih (tada je počeo i u Hrvatskoj), a onda se '90-ih krenulo u političko organiziranje. Ipak, uvjeren je u potencijal hrvatskih zelenih za sljedeće izbore i prognozira im uspjeh ako uspiju napraviti platformu koja će obuhvatiti društvene probleme i stvoriti identitet. "I nedavni Facebookovi prosvjedi pokazali su da postoje ljudi koji nisu zadovoljni ni lijevom politikom SDP-a ni desnom HDZ-a. Za zelene je stranke najteži korak prijeći iz civilne na političku scenu. Taj proces traje godinama i mora biti dobro pripremljen", zaključio je Raos.