Davor Čilić, direktor WYG-a, upozorava da se treba čuvati šarlatanaBudući da Hrvatska može računati ne samo na pretpristupne fondove EU-a nego i na strukturne kada postane članica Unije, nastalo je i novo zanimanje - EUkonzultant koji pomaže da se povuče novac iz EU. Cijene njihovih usluga kreću se od 100 do 800 eura po danu, a u prosjeku 2000 kuna – što ga čini jednim od bolje plaćenih zanimanja u Hrvatskoj.

AKO SE ZNA da veliki projekti traju i par godina, kod milijunskih projekata i zarada od konzultantskih usluga može biti golema. Prema riječima Davora Čilića, direktora konzultantske tvrtke WYG savjetovanje, danas se ovim poslom u Hrvatskoj bavi 80-ak domaćih tvrtki i samostalnih stručnjaka te još 50-ak stranih, što i dalje nije dovoljno. Na tržištu nedostaje takvih stručnjaka i događa se i da jedan pod lažnim imenima radi na projektima različitih klijenata koji apliciraju za projekte na isti natječaj. Osim toga, na tržištu vlada popriličan kaos: korisnici usluga nemaju iskustva i znanja da procijene savjetuje li ih iskusan konzultant ili šarlatan, mnogo je tzv. "copy-paste konzultanata" koji su usvojili izradu jednog tipa projekta i taj princip primjenjuju na sve, a naplata je praktički proizvoljna - isti posao može stajati od 15.000 pa i do 100.000 kuna.

“PRED NAMA je boom tog sektora", kaže Čilić. "Hrvatska godišnje dobiva 150 milijuna eura iz EU, a više od pola ugovora za provedbu tih projekata dobiju strane tvrtke. Jačanjem konzultantskog sektora u Hrvatskoj taj omjer će se promijeniti i nakon ulaska u EU 80 posto ugovora dobivat će domaće tvrtke”. Da se u Hrvatskoj dogodila “poplava različito kvalitetnih samostalnih konzultanata i konzultantskih kuća”, tvrdi i Mirjana Samardžić- Novoselec, direktorica konzultantske tvrtke Razbor. Nakon višegodišnjeg rada za međunarodne organizacije koje su u Hrvatskoj financirale razvojne projekte, 2005. je inicirala osnivanje prve tvrtke u Hrvatskoj koja se bavila konzultacijama takve vrste. “Na projektu EU iz 2001. koji se bavio obnovom ratom razrušenih područja, naučila sam puno o procedurama tako da sam se 2004. javila na natječaj za posao konzultanta za izradu Nacionalne strategije regionalnog razvoja - projekta u sklopu Ministarstva regionalnog razvoja, koji je trajao dvije godine. Tu sam shvatila da će takva posla biti sve više te sam s još tri konzultantice osnovala tvrtku Razbor. Ako se strane tvrtke mogu prijavljivati za takve poslove, zašto ne bi i lokalne – nema troškova prevođenja, a cijene su niže. Već smo na prvom velikom natječaju 2005. prošle i dobile posao vrijedan dva milijuna eura. To nam je dalo zamah. Danas je prolaznost naših projekata između 80 i 85 posto.” Klijenti im, priča, uglavnom dolaze iz javnog sektora, ali posljednjih nekoliko godina raste broj i onih iz privatnoga.

Privatni sektor, objašnjava članica Uprave konzultantske tvrtke Razbor Helga Bubanović-Helga Bubanović-Devčić (desno) iz tvrtke Razbor sa suradnicom Nikolinom Lelić - prolaznost njihovih projekata je 85 postoDevčić, od strukturnih fondova može profitirati na dva načina: tvrtke će, iako limitirano, moći dobivati bespovratna sredstva kroz vlastite projekte, ali i kroz javni sektor kojem je novac iz fondova ponajprije namijenjen, ali koji za njihovu provedbu mora angažirati privatne tvrtke kao dobavljače roba i pružatelje usluga. “Ako neko ministarstvo objavi natječaj za gradnju ceste koja se financira iz fondova, naravno da će se na taj natječaj prijaviti i naše tvrtke. Doduše, prijavit će se i strane, ali za puno je projekata bitno da su u njih uključeni lokani stručnjaci, a kompanijama se često i ne isplati dovlačiti strojeve i ljude za projekt od tri milijuna eura – za 30 možda da”, objašnjava Helga Bubanović- Devčić koja je u Razboru počela raditi lani, napustivši posao zamjenice ravnateljice Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU, koja je zadužena za upravljanje sredstvima EU u Hrvatskoj. Budući da je privatni sektor u Hrvatskoj tek prije nekoliko godina dobio djelomičan pristup fondovima, ističe Mirjana Samardžić-Novoselec, tvrtke tek moraju početi razmišljati na taj način i shvatiti da imaju tu mogućnost.

“Ulazak u Uniju je tu, a osmišljavanje projekata i njihova izrada traju mjesecima, pa i godinama. Ako netko želi povući novac 2013., projekt mora početi raditi danas, a to u Hrvatskoj ljudi često ne razumiju. Isto vrijedi i za Vladu; premda premijerka govori o 600 milijuna eura koje ćemo godišnje uplaćivati i o dvije milijarde koje ćemo povlačiti iz EU, zanemaruje da će se to dogoditi samo ako projekti budu pripremljeni, predfinancirani od države ili kreditnog korisnika i provedeni bez ikakvih iregularnosti”, kaže Mirjana Samardžić-Novoselec. Međutim, nije toliko optimistična kad je riječ o rastu konzultantskog sektora. “Ne vjerujem da će u budućnosti biti toliko potrebni općeniti EU-konzultanti, koji tek znaju posložiti dokumentaciju. Više će biti potrebni stručnjaci iz pojedinih sektora, ekonomisti koji znaju napraviti studije izvedivosti ili inženjeri koji znaju izraditi troškovnike i građevinske projekte. Mislim da će puno više profitirati tvrtke i stručnjaci iz pojedinih sektora koje EU strateški financira, a to su energetika, zaštita okoliša, velika infrastruktura, razvoj znanosti i inovacija. Novac će se u budućnosti trošiti na sasvim drugi način i EU-konzultanti tu jesu bitni, ali taj dio posla nije nesavladiv i savladat će ga s vremenom mnogi. Tako su slovenske tvrtke više prisutne kod nas nego u Sloveniji, a i mi sve više imamo posla u BiH, Makedoniji i Srbiji.”

A KAKO SU prve godine korištenja strukturnih fondova izgledale u Sloveniji, govori dugogodišnja konzultantica za fondove EU Mojca Zajc iz slovenske tvrtke RR&Co – jedne od prvih takvih tvrtki koje su počele raditi u Hrvatskoj: “Nakon ulaska u EU mnoge tvrtke u Sloveniji nadale su se korištenju sredstava strukturnih fondova. No prvo razdoblje bilo je jako naporno jer su natječaji bili komplicirani, procedure duge, a istodobno su učili i oni koji pripremaju natječaje EU, kao i ministarstva i agencije te oni koji pripremaju projekte. Kasnije se situacija smirila, stečena su potrebna znanja, pa su i očekivanja postala realnija.”