Inina rafinerija u Rijeci modernizirana je prošle godineŠto se događa s Ininim rafinerijama? Tek što bi s radom trebala početi rafinerija u Sisku, oštećena u požaru prije gotovo pola godine, u remont ide rafinerija u Rijeci, i to novo postrojenje za odsumporavanje koje je s radom počelo prije samo šest mjeseci. Neslužbeno, radi se o lošem dizajnu određenih dijelova procesne opreme, djela mađarske kompanije OTF. Rafinerija sad neće raditi oko mjesec i pol, a Ina će za to vrijeme uvesti 60 tisuća tona dizela koje bi inače sama proizvela. Slučaj je znakovit u kontekstu nesuglasica Vlade i MOL-a oko toga tko će zamijeniti Slovaka Petera Chmurčiaka na položaju izvršnog direktora za rafinerije i marketing. Svaka strana ima svog kandidata, a MOL se u priopćenju obrušio na hrvatskog stručnjaka Miroslava Krnića tvrdeći da je on kadar "stare Ine" iz vremena kad je kompanija stagnirala.

Jasno, MOL-ovo je legitimno pravo da bira koga će nominirati za menadžerske položaje u kompaniji, ali u ovom slučaju argumentacija im ozbiljno ne valja. Čak i da Krnić, koji je kompaniju napustio 2005. godine, predstavlja "staru Inu", teško je naći brojke koje bi poduprle zaključak da je Ina tada stagnirala. Naprotiv, Ina je prošle godine ostvarila 18 posto manju ukupnu prodaju, 31 posto manju prodaju u Hrvatskoj i 38 posto manju prodaju u BiH u odnosu na 2005., iako su ta tržišta u zadnjih pet godina porasla barem 5 posto. Doda li se tomu i da kompanija danas najveći dio svojih prihoda ostvaruje na nalazištima u Siriji i u sjevernom Jadranu, koja su upravo tada pokrenuta, mnogi zaposlenici kompanije ne bi imali ništa protiv "povratka u prošlost", za koji MOL tvrdi da ju Krnić simbolizira. Dakako, pouka je puno šira.

Otkad je preuzeo kontrolu nad Inom, MOL inzistira da se o tome u hrvatskoj javnosti sudi na temelju objektivnih poslovnih rezultata koje su postigli. To bi bilo u redu kad bi se toga principa i sami pridržavali. Činjenica je da u rafinerijskom i veleprodajnom dijelu Inina biznisa nisu uspjeli postići rezultate koji su se od njih očekivali. Umjesto da priznaju problem i pokušaju ga riješiti u suradnji s hrvatskom stranom, u MOL-u su odlučili da im je prioritet zadržati kontrolu. Formalno preglasavanjem u Upravi mogu samovoljno imenovati svog kandidata, ali onda se ne bi trebali čuditi kad sutra to bude argument u zahtjevu DORH-a za sudsku mjeru suspenzije upravljačkih prava na temelju potvrđene optužnice protiv Ive Sanadera.